Amerikanci su Karadžiću prodavali priču da je Milošević komunista kojem ne vjeruju, a da je on “neosporni Srbin”

Novi.ba ekskluzivno feljtonizira knjigu obavještajca srbijanskog DB-a Zorana Mijatovića “Strane službe, kovači haške pravde”, koji je, između ostalog bio zadužen za praćenje bivšeg predsjednika Republike Srpske Radovana Karadžića u kojoj otkriva mnoge mračne tajne ratnog boravka Karadžića i elite RS-a u Beogradu.

 

 

Te godine VI Uprava DB, koja se bavila i operativnim poslovima vezanim za kontraobaveštajnu zaštitu predsednika Slobodana Miloševića, vršila je provere širokog prstena obezbeđenja oko njegove kuće. lzmedu ostalog, dostaviće nam podatak da se u tom prstenu u iznajmljenom stanu nalazi jedan jugo-Amerikanac Borko Dordević, doktor plastične hirurgije. Naši operativci svojski zavrnu rukave, urade sve provere za gospodina hirurga i stave ga u obradu pod sumnjotn da se radi o agentu američke Obaveštajne službe. Obrada je brzo pokazala da je veza između Đorđevića i američke Obaveštajne službe uspostavljena još u neka davna vremena. Sa-znalo se i to da ga Amerikanci u Beogradu koriste na raznim zadacima i to ne samo u Srbiji, već svuda u staroj Jugi. Povezali smo iz obrade da ima zadatak da priđe što bliže Karadžiću i da prikupi što više podataka o njemu i ljudima oko njega. Đorđević, i još nekoliko američkib agenata, treba da rade na proširenju jaza između Karadžića i Miloševića i da ga ubeđuju da je on, a ne Milošević, izbor Amerikanaca. Jedan od argumenata Amerikanaca je da je Miloše-vić ipak komunista i da se sa njim pregovara i razgovara zato što se mora. A Radovana hvale kao intelektualca, poetu i čoveka koji ima kredibilitet nespornog Srbina. Vidimo, Radovan zagrizao mamac.

 

Od svih američkih agenata, doktor je najubedIjiviji. Usput, doktor ni Miloševića ne ostavlja na mtru, pa preko jednog Miloševićevog komšije na Dedinju pokušava da mu priđe. I njemu bi da prenese neke poruke iz Amerike. Čitaj: poruke od same CIA. Jednog dana, doktor Đorđević kao da je propao u zemlju. Par dana ga nema u stanu. Mi mu kontrolisali telefon i znamo da nije imao nameru nigde da putuje. lstina, imao je običaj da za vikend ode do Herceg Novog, da uradi koju plastičnu operaciju suprugama nekih crnogorskih političara i tajkuna. Usput bi iskoristio priliku da se sastane sa nekim Srbima iz Radovanovog okruženja i nazad u Beograd. A sada, jednostavno nestao čovek. I taman smo pomislili da ga je pojeo mrak, kada doktor kao da je iz zemlje iznikao. Nekako mu nije do priče, nije raspoložen, čak deluje i rnalo preplašeno. Doktor je i inače bio sklon sumniivim poslovima, pa se izgleda malo zaigrao. A zaigrati se u biznisu u vreme sankcija, kada Milošević udara ka-men temeljac organizovanom krirninalu, bilo je ravno satnoubistvu. Doktor se zaneo sa direktorotn jednog velikog beogradskog predu-zeća koje je imalo par hiljada radnika. Pare su bile u pitanju.

 

Kada je diiektor procenio da je doktor previ i arant naredio je momcima iz svoje službe obezbeđenja da kidnapuju nesrećnog doktora. Zapoveclenoučinjeno. Nabili ga u jedan podrum fabričke hale, pretili mu, uveravali ga da su i oni „stručnjaci” za plastičnu hirurgiju, da operišu bez anestezije i diplome i da se njihovi pacijenti obično ne žale na izgled. Tukli ga, boga iz njega isterali, ali nisu isterali ni dinara. Nekako se nagodili, valjda su mu auto uzeli. Kad smo saznali o kojoj je firmi reč, pronašli smo i radnika koji je nekada radio kod nas. Zakonski, ništa lakše nego pritvoriti celu ekipu, zajedno sa direktorom. Ali, onda bismo morali da obelodanimo celu našu akciju prema doktoru, jer bismo morali da ga zovemo na razgovor kao oštećenog. Ipak odlučujemo da nastavimo rad nad doktorom i još dvojicom američkih agenata koji se vrzmaju oko Karadžića. To nam je bilo mnogo važnije. Polako se naziru prave kombinache Amerikanaca s Radovanom Karinadežricč”ekm. Vidimo da u igru treba da se ukiluči niko drugi do bivši a predsednik Džhni Karter. Na osnovu procena CIA i dela obaveštiajnih struktura Stejt departmenta iasn° je da se srpske jedinice pod komandom Ratka Mladića i Karadžića ne rnogu više zaustaviti. Potpuno je jasno da je Bihać sledeća meta srpskih boraca i da je muslimanska V armija skoro u rasulu.

 

Amerikanci su odlučili da spasavaju muslimansku vojsku i da ne žale ni novac, ni naftu, a ni savremenu oprernu. Karter treba da ostvari lični kontakt sa Karadžićem kako bi ga ubedio da se dovoljno pokazao kao vojskovoda i da sada mora dokazati da je sposoban da bude i mirotvorac. Po njemu, Radovan ne treba da bude zapamćen samo po maču, već kao čovek koji rat zna da zameni mirom. Zbog toga on smatra da Radovan ne treba da ude u  Bihać sa svojim jedinicama i, ako stane pred kapijama grada, čekaće ga Nobelova nagrada. To je poruka kojom Amerikanci žele da zaustave srpske snage, to je poruka koju intenzivno guraju preko svoje agenture. Doktor Dordević i njemu slični su u funkciji lobiranja da pod tim uslovima Karadžić prihvati susret sa Karterom. Posle du-žeg šunjanja Dordević ostvaruje kontakt sa Karadžićem, stiče kod njega veliko poverenje i jedno vreme ima ulogu posrednika u raz-govorima sa Karterom.

(Nastavlja se…)

Amerikanci su Karadžiću prodavali priču da je Milošević komunista kojem ne vjeruju, a da je on “neosporni Srbin”

About The Author
-