„Džeko je u Češkoj igrao za 300 eura, sa Samirom Merzićem je dijelio jednu paštetu“

edinnn_compressed

Prošlog četvrtka, 17. marta, je kapiten i najbolji strijelac reprezentacije BiH, Edin Džeko, proslavio svoj 30. rođendan. O golovima koji su reprezentaciju BiH odveli na Svjetsko prvenstvo u Brazil i donijeli brojne pobjede te o titulama u Bundesligi i Premiershipu već, uglavnom, sve znamo, ali ne toliko i o prvim fudbalskim koracima na šljaci pomoćnog stadiona na Grbavici i prvim nastupima za seniore Željezničara.

„Zagriženi“ ljubitelji kluba sa Grbavice, koji prate čak i omladinske selekcije tog tima, iz generacije u kojoj je ponikao Edin Džeko pamte i fudbalere koji su mnogo više obećavali u odnosu na aktuelnog kapitena reprezentacije.

Edin je skrenuo pažnju na sebe igrama za juniorski sastav. U finalu Kupa na Koševu Edin je dao četiri gola. Tad mu je trener bio Samir Jahić, koliko se ja sjećam. U Edinovoj generaciji je bilo boljih igrača i talentovanijih od njega. Bio je jedan Aldin Kukić, bio je Nermin Jamak, Benjamin Beranek i Dražen Novoselac, koji su znali sve s loptom. Međutim, ono što je Edina od njih razlikovalo jeste ta njegova volja i predanost radu. On se družio sa njima i bio je omiljen, ali je stvarno ulagao u sebe. U prvi tim je došao kao jedan od najperspektivnijih juniora, a tadašnji trener Amar Osim mu je dao prvu šansu. Počeo je igrati kod Osima, a poslije su se smjenjivali treneri, došao je Odović, pa Plišek, bio je Ismet Štilić jednu utakmicu i Ratko Ninković poslije toga“, prisjeća se Džekin PR i novinar Oslobođenja Jasmin Ligata.

Kao što su se smjenjivali treneri, u tom periodu je dolazilo i do smjene sjajne Željine generacije koja je nekoliko godina ranije osvajala sve što se moglo osvojiti u našem fudbalu.

Pamtim Džeku kao finog, tihog, povučenog dječaka, koji se nije puno eksponirao i nije bio neki mangup. Kada je on kao igrač u pitanju, odmah se vidjelo da će biti nešto od njega. Nismo se mnogo družili, s obzirom da sam ja stariji, a on se više družio sa svojom generacijom“, prisjeća se Admir Kajtaz.

Bio je izrazito mršav, ali ga uopšte nije bilo strah protivnika. U periodu kada sam ja bio, on je ulazio sa klupe. Za njega nemam niti jednu negativnu crticu, ne samo što je on u pitanju, već zaista. Svi igrači koji su tada prešli u prvi tim iz juniora su imali ogromnu podršku nas starijih igrača“, kaže Bulent Biščević, nekadašnji fudbaler „Plavih“.

Ključnu ulogu u Džekinoj karijeri je imao Jiri Plišek, češki stručnjak koji je svojevremeno predvodio Željezničar s klupe.

Kada je Plišek došao tek za trenera, Edin je već iza sebe imao nekoliko nastupa za Želju. Dao je i jedan gol i to u utakmici protiv Modriče. Željo je pobijedio 4:1, a njemu je Dželaludin Muharemović, najbolji strijelac  Želje svih vremena, namjestio gol i to je bila simbolika jer je to značilo da bi Edin Džeko mogao naslijediti Muharemovića. Kasnije dolazi za trenera Plišek i Edin briljira na pripremama. Igrali su na turniru u Maglaju protiv Čelika. Edin je bio najbolji strijelac turnira i proglašen je za najboljeg igrača turnira. Međutim, kada je počelo prvenstvo, Edina nije bilo u ekipi, prebačen je u drugi tim. Tadašnji pomoćni trener Želje Almir Memić mi je rekao: ‘Grehota je šta rade ovom momku!’. Plišek ga je sklonio na neki način od drugih ljudi, možda i da ga ne vide jer je prepoznao njegov potencijal, ali ga je sklonio da bi ga spustio na zemlju zato što je Edin imao nedostataka. Nije možda izgledao kao timski igrač, više je gledao sebe, pa je u drugom timu igrao na poziciji veznog igrača, što je njemu pomoglo u sazrijevanju. Plišek je vodio sedam ili osam utakmica Želju, a Edin nije odigrao niti jednu. Tek poslije toga, kada je Plišek smijenjen, igrao se derbi protiv Sarajeva na Koševu. Ismet Štilić i Almir Memić stave Džeku od prve minute da igra, Željo pobijedi 1:0, a Kajtaz je dao gol iz slobodnog udarca“, prisjeća se Ligata u razgovoru za naš portal.

Učinak od pet golova u 40 odigranih utakmica za prvi tim Željezničara je mogao biti i veći, ali je Džeko nerijetko igrao i na pozicijama krilnog fudbalera ili u veznom redu, što je u mnogome umanjilo njegov golgeterski učinak. Danas, kada je Džeko svjetska zvijezda, mnogo je onih koji tvrde da su baš oni znali da će on to i postati. Presudan korak je, prema mišljenju Džekinog PR-a, bio odlazak u Češku.


„Edinova je sreća što je otišao iz BiH na vrijeme. Otišao je u Češku, gdje nije tako bajno išlo iz početka. Otišao je za 300 eura da igra u Usti nad Labem, odnosno u Teplice koje su ga posudile u Usti nad Labem, gdje je bio sa Samirom Merzićem. Sa platom od 300 eura u Češkoj ti ne možeš živjeti. Njih dvojica su znali jednu paštetu dijeliti. To su sve odricanja, prvi put ideš od porodice i ideš u svijet, ali to iskustvo u Usti nad Labemu, gdje je dao šest golova u šest mjeseci kao vezni igrač, njemu je pomoglo jer je dobio uslove za razvijanje, dobio je dva treninga dnevno, dobio je pravog trenera koji će raditi sa njim, koji će ga usmjeravati i sve ono što mu je nedostajalo, kao što danas isto nedostaje našoj djeci. Prešao je u Teplice, odigrao sezonu, bio najbolji strijelac i proglašen je za najboljeg stranca. Poslije toga je otišao u Wolfsburg, gdje 11 utakmica nije dao gol. Trener mu je bio Felix Magath. Dvanaestu utakmicu, kada je dao prvi gol i to Tomislavu Piplici, sljedeću ga je Magath stavio na klupu kako bi ga vratio. U međuvremenu je sa njim radio svaki dan poslije treninga jer je Edin slabo igrao glavom. Svaki dan po sat i po ili dva su radili sa njim kako bi poboljšali njegov udarac glavom. Desi se da sljedeću sezonu Edin da osam golova glavom“, priča Ligata, a zatim se osvrće na način na koji je Džeko napustio Željezničar.

Podsjećamo, u međuvremenu se u javnosti pojavila priča kako je Džeko „otjeran“ iz Željezničara te da su ga navijači nazivali „klocem“.

To nije istina. Edin je bio visok, mršav, razvijao se još u tom periodu. Kada vidite njegove slike iz tog perioda i sada, ljudi bi rekli da to nije isti igrač. Od 40 odigranih utakmica, pola je ulazio sa klupe, ali je stekao iskustvo. Ne kaže džaba ni Luka Modrić: ‘Ko je igrao Premijer ligu, može igrati bilo gdje na svijetu.’ Neke stvari koje ti prođeš u BiH, ne možeš nigdje drugo proći. Ja sam lično sjedio sa njegovim ocem Midhatom i Ratkom Ninkovićem kada je došla ponuda iz Češke. Ratko Ninković je rekao Midi, njegovom ocu: ‘Vidi, ja moram ostvariti rezultat. Imam sad Hadžića i Raščića. Moj ti je prijateljski savjet, ako ti možeš da ga odvedeš, da ga odvedeš.’ Nije njega Željo pustio za male pare, nego je to bio splet okolnosti u kojima Željo nije bio u najboljoj finansijskoj situaciji“, tvrdi on.

I dan danas kruže neke priče, kao Želji nije valjao. To je totalna glupost. Dečko je bio talentovan, a u toj ekipi je bila dobra konkurencija i mi smo pravili dobre rezultate. On je obećavao, što ne znači da bi iste stvari napravio da je ostao duže kod nas. Meni je drago zbog svega što je napravio. Mislim da je, poslije rata naravno, igrač koji je Želji najviše valjao. Ko priča da nije valjao Želji dok je igrao, taj nije bio direktan sudionik i nema pojma. Dijete je bilo kod nas, talentovan je bio, a poslije mu je bilo ponuđeno kao talentu da ide dalje“, izjavio je za Source.ba portal Edis Mulalić, nekadašnji Džekin saigrač u plavom dresu i aktuelni trener Željezničara.

On je dobijao šansu u Želji, iako je bio dječak. Ono što su govorili ‘kloc’ i te gluposti što su pričali, to nije istina. Željo u tom trenutku nije bio finansijski najbolji i da je došla takva ponuda za bilo kakvog igrača, pustili bi ga“, priča Admir Kajtaz.

U prilog tim tvrdnjama ide i Džekin odnos prema klubu u kojem je ponikao u proteklim godinama, kao što je posljednja donacija za kupovinu stolica za stadion Grbavica.

Edin je svoje prve fudbalske korake napravio u Želji i to mu niko ne može oduzeti. Jedini klub za koji navija srcem je Željezničar. Proveo je toliko godina u Želji, toliko je ljudi upoznao i prijateljstava stekao, to je neraskidiva veza. Ja mu lično šaljem linkove Željinih utakmica  i poslije svake utakmice komentarišemo Želju, kako je igrao, ko je dobar bio. Znam da je bio u karantinu jednu utakmicu, Željo – Ferencvaroš ili Željo – Standard, ja sam mu Skypeom okretao laptop kako bi on osjetio malo atmosferu sa Koševa. Iako je igrao pred 10 puta više navijača, njemu je naša atmosfera i dan danas fascinantna.  Edin može otići iz BiH, iz Sarajeva, ali Edin je tip koji se stalno vraća u Sarajevo. Tu su mu prijatelji, tu mu je porodica. Većina naših igrača, odnosno njihove porodice, žive van BiH. Edin je naše dijete koje je prošlo sa nama ratna dešavanja, koji je odrastao uz te neke male stvari koje smo mi imali i koji je pokazao da se odricanjem, trudom i željom može uspjeti u životu.

Prema riječima našeg sagovornika, teško je pretpostaviti da li će Džeko profesionalnu fudbalsku karijeru okončati upravo na Grbavici. Ono u što je siguran jeste da je Džeko sa grbavičke šljake i Džeko sa rimskog Olimpica još uvijek ista osoba.

Edin je od prvog dana, kada sam ja njega upoznao, do danas ostao isti. Ostao je isti onaj nasmijani dječak, koji i dan danas ima iste prijatelje iz tog vremena, dan danas se druži sa njima, čuje se sa njima, razmjenjuje poruke, čestita rođendane. Iako ima 30 godina, Edin je jedan dječačić koji najviše od svega voli ljudima pomagati i tad je najsretniji.

You must be logged in to post a comment Login

X Close
error: Content is protected !!