EDO MAAJKA U VELIKOM INTERVIEWU ZA «SB»: «U Sarajevu je pivo u restoranu poteško naći, to sam primijetio, a za pršut da ne pričam»

«Politika se u Bosni i Hercegovini skoro nikako nije promijenila, ljudi su gladni svega, a servira im se samo strah, neodgovornost i površnost»

 

 

Razgovarao: DINO BAJRAMOVIĆ

Edo Maajka priprema svoj novi album. No, bez obzira što njegovo novo studijsko djelo još nije objavljeno, već ga promoviše. Pa je tako u ovom mjesecu nastupio u Sarajevu, Tuzli i u Zagrebu. Što mu dođe kao neki izlet iz Izraela, gdje živi već nekoliko godina.

 

NAJAVLJUJEM OGROMNO IZNENAĐENJE

 

Što malo ne sredite onu Vašu oficijelnu stranicu, ne mogu se podsjetiti ni koliko ste albuma objavili do sada, šest ili sedam?

«Facebook» je opustošio oficijalne sajtove. Oficijalni «Facebook» radi bolje nego su to sajtovi radili ikada. Ja nisam neki lik koji pazi na net i socijalne mreže, tako da u biti oni služe samo za obavijesti vezane za moje nastupe, karijeru i za podijeliti nešto što ekipa dobro uradi. Mislim da sam imao šest albuma i jedan «best of», sa nekoliko neobjavljenih pjesama.

 

Već ste objavili jednu pjesmu sa nadolazećeg albuma… Prije svega, kažite nam kada ćete ga objaviti, kako će se zvati i koliko će pjesama na njemu biti?

Ne znam, jer još nisam pronašao adekvatnog izdavača. U biti, da ne serem, nisam još dobio ponudu s kojom bi mogao platiti studijske troškove i par dobrih videa. Tako da sam odlučio raditi jednu po jednu stvar i izbacivati ih na net, a na jesen to sve upakovati sa još novijim pjesmama i izbaciti vani novi album. Nemam još nikakav radni naziv, raduckam to pomalo sa Kooladeom i još par ljudi, pa kad god sam u Zagrebu nešto složimo. Anur mi je uletio jaranski sa odličnom ilustracijom, hvala gospodinu Hadžiomerspahiću!:) Bio sam i sa Ginom Bananom i kako za sad stvari stoje bit ću gost njegovom «Kultur Shocku» na dvije pjesme. Oni su baš u poslu oko novog jubilarnog albuma za dvadeset godina postojanja i drago mi je da su me pozvali. Uradio sam i sa ekipom «Helem Nejse» iz Sarajeva jednu pjesmu za njihov materijal. Odlični su momci, zajebanti kakvih uvijek treba na sceni. Uglavnom, puno tog za sedmicu, dvije dana.

 

A, taj Vaš prvi singl sa albuma koji je u pripremi, zove se «No Pasaran» Šta to «neće proći» kod Vas, u Vama, pokraj Vas…?

«No Pasaran» je pjesma koja mi se čini potrebnom u ovom trenutku, a ovo je trenutak u kojem ekstremna desnica likuje i jača u čitavom svijetu, u Europi, u regiji, na Bliskom istoku, Americi, svugdje. Svi su u strahu, neznanje vlada a neodgovornost je novi trend, ono malo ljudi koji se trude ne biti dio toga su na marginama, jedva preživljavaju i šikanirani su od strane svih. Gleda se samo u idiotluk drugih, a pravdaju i prešućuju se govna u vlastitom dvorištu. Moglo bi se reći – kao i uvijek, samo što je sada puno opasniji moment na globalnom planu.

 

Kakvim temema se još bavite na novom albumu, je l’, socijala maajka?

Ima tu svega: depresije, ljubavi, mržnje, neodgovornosti, zajebancije i narodnjaka. Što se tiče muzike, tu je širok spektar, od klupske do bendovske svirke, i džigere. Gost na jednoj pjesmi mi je poznata zaboravljena narodnjačka ikona! Ne želim ići s detaljima dok to sve ne završimo, ali mogu najaviti ogromno iznenađenje.

 

 

LJUDI SKAČU KAO DA JE 2002. GODINA

 

U ovom mjesecu održali ste koncerte u Sarajevu, Tuzli i Zagrebu. Kako su raja reagovala na nove beatove i tekstove?

Pa, nisam baš izvodio nove pjesme. Odnosno, bilo je dosta recitiranja novih stvari koje je publika odlično prihvatila. Od ta tri rasprodali smo dva koncerta, a sva tri su prošla nevjerovatno dobro. Ljudi skaču k’o da je 2002. godina, a ja crkavam k’o da je 2026.

 

Kako Vam izgleda Bosna i Hercegovina, odnosno taj dio koji obiđete svaki put kada iz Izraela dođete u naše krajeve?

Izgleda zajebano, konzervativno, ljudi su postali jako religiozni, depresija i traume koje se ne liječe izlaze iz ljudi na svakom koraku. Politika se skoro nikako nije promijenila, ljudi su gladni svega a servira im se samo strah, neodgovornost i površnost. Sivilo žešće, brate. U Sarajevu je pivo u restoranu poteško naći, to sam primijetio, a za pršut da ne pričam, lakše sam ga naš’o u Jeruzalemu.

 

Šta mislite o hapšenju Fahrudina Radončića, predsjednika Saveza za bolju budućnost i osnivača «Dnevnog avaza». Realno, taj medij je uvijek bio na Vašoj strani, ali ne znam koji u Bosni i Hercegovini nije…

Ne znam, nisam upućen, pa mi je glupo davati izjave vazano za taj slučaj.

 

Stvarno, mediji u BiH baš su Vas podržavali, još otkako su Vas upoznali, 2002. godine. Kako Vam izgleda današnje bosanskohercegovačko novinarstvo, čitate li nas?

Pa, eto, «Slobodna» se svela na portal, velika većina medija je fokusirana na žutilo k’o i svugdje u regiji, prisutna je borba za par članaka koji imaju smisla. Kad se i pojave dobri i «mudoviti» članci onda izostaje potpora takvim ljudima, o tome sam malo prič’o u pjesmi «Gube se» na zadnjem albumu, nahvalio «Radiosarajevo.ba» i zajebo se, jer su postali u kratkom roku sve ono zbog čega je ta pjesma napisana. Jebi ga, kad svedeš portal na «Facebook» statuse onda si stvarno ofiran. Kriza medija se najviše osjetila za vrijeme onih prosvjeda po BiH, bilo je to vrijeme poplave nerealnih izvještaja i podilaženja svemu i svačemu. Što se tiče mene i podrške od strane medija, samo par pojedinaca me javno podržalo u vremenu kad su mi prijetili i odricali me se.

 

 

NIJE LAKO, NEMA ZAJEBANCIJE

 

Kad već spomenuh naše upoznavanje s Vama, 2002., tada smo slušali «Mahira i Almu». Jeste li Vi, zapravo, ikada snimili bolju pjesmu, ili ste već sa dvadeset i četiri godine dosegli vrhunac, pa ga sve do sad, talentom, radom i upornošću samo održavate?

Ako ti je «Mahir i Alma» moja najbolja pjesma onda stvarno… Meni je pjesma «Panika» deset puta bolja i bitnija od «Mahira i Alme», ne samo ta nego i mnoge druge. Ljudi se nisu baš našli u zadnjim materijalima i to me ne zabrinjava. Zabrinjava me što je tebi najbolja pjesma «Mahir i Alma».:)

 

Šta ćete, ukusi su različiti. No, već nekoliko godina živite u Izraelu, u Tel Avivu. Baš me interesuje kakav je izazov živjeti u državi koja je u permanentnom ratnom stanju? Mada ste Vi u povlaštenom položaju, jer ste preživjeli dva rata…

Ovde je svako malo rat, zadnjih par mjeseci je nekakva poluintifada, ljudi se bodu po cesti i u javnom saobraćaju, pa se ne vozim busom i slabije idem u grad. Neki dan se desio napad automatskim oružjem u centru, po prvi put se napad na izraelskom tlu pripisuje ISIL-u a ne Hamasu ili nekoj sličnoj organizaciji, tako da je sad i to novi moment koji obećava još nesigurniju budućnost. Uglavnom, ako imaš nož u ruci na javnom mjestu možeš lako biti upucan bez obzira ko si i šta si, nema zajebancije. Nije lako, pogotovo ljudima koji se trude i zalažu za dobrobit svih, njih ovde mrzi većinska desnica s obje strane, i uz to ih mrzi i europska ljevica samim tim što su Izraelci, tako da su ti ljudi osuđeni sami na sebe, tj. nemaju podrške ni na lokalnom niti na globalnom planu, a oni su jedina nada za ovo područje. Palestinci nemaju podrške ni od koga, njih svi samo spominju kad im trebaju poeni za lokalne izbore diljem Bliskog istoka i Europe, jako su podijeljeni i u konstantnom gubitku teritorija. Oni su podijeljeni na one koji žive u Izraelu, a to je cifra od 20 posto stanovništva, na one koji su na Zapadnoj obali i većinom su pristaše Fataha, one koji su u Gazi i imaju Hamas, a onda je tu i dijaspora koja je nekako između. A, razlike između tih klanova su također ogromne. Ko ne živi ovdje ne može niti izbliza znati kako je.

 

Planirate li povratak u Hrvatsku?

Planiram, trudim se i pokušavam stvoriti uvjete za nešto takvo.

 

Kako je Vam tata Fehim i šta radi u Brčkom?

Fehim kuka, pokazuje nalaze i svaki put ima nešto novo što ga boli, ili ga svrbi, ili se ne diže. Jebe mamu svim političarima po spisku, niko mu nije dobar, pije, puši, svaki dinar potroši na meso i kladionicu, ne zamara se tim da je prije tri godine imao operaciju na srcu i sikira me svaki put kad ga vidim takvog. Ekran mu je podijeljen na TV i teletext sa rezultatima, svako malo izvlači novi tiket ispod stola i čuva one koje profula za jednu utakmicu da se pohvali i zakuka kako je skoro dobio. Voli igrati tablića, non-stop priča o sexu i svaki put kad me vidi pita za određene polugole pjevačice o kojima mašta jednako kako je nekad mašto o Vesni Zmijanac. Svaki mjesec mu umre neko koga je znao i dan nakon toga misli da i on boluje od te bolesti. Pravi, pravcati Osmić.

 

A, poželite li nekada odigrati lopte na legendarnom brčanskom igralištu, «Ficibajeru»?

Poželim pecati, pogotovo sada kada klijen «radi», poželim kesu punu bubala i smrdljivih pilećih crjevki, poželim par ljudi i ćevape kod Huse.

EDO MAAJKA U VELIKOM INTERVIEWU ZA «SB»: «U Sarajevu je pivo u restoranu poteško naći, to sam primijetio, a za pršut da ne pričam»

Bosna i Hercegovina, Foto/Video, Magazin, Slider |
About The Author
-