ISTINITA PRIČA: Doktori mu odsjekli ponos, a onda jedne večeri…

Prošle nedjelje, Brajan (koji je tražio da mu ne navodimo prezime) probudio se usred noći osjećajući kako mu se ukrutio organ u gaćama. Mogao je da osjeti njegove konture u gaćama, i kako postaje sve veći, dok je njegova žena spavala pored njega. Da li bi ovo mogao da bude san, pomislio je. Ali gotovo smjesta, optimizam ove mogućnosti je počeo da se urušava…

“Podigao sam kukove da bih ga ugledao”, rekao je, “i naravno, i dalje ga nije bilo”.

Prije godinu dana, Brajan, tridesetosmogodišnjak koji živi na srednjem zapadu, obavio je penektomiju – hirurško uklanjanje p*nisa. Otišao je kod ljekara, žaleći se na nešto za šta je mislio da je genitalna bradavica, ali nakon par posjeta specijalistima, doznao je da ima poodmakli slučaj rijetkog oblika raka kože. Ljekari su mu preporučili penektomiju.

Međutim, nakon operacije povremeno ima osjećaj da i dalje ima organ, kao fantomski ud.

Godinama su pacijentima koji osjećaju fantomski ud govorili da je taj fenomen “samo u njihovoj glavi”, ali danas, rezultati istraživanja pokazuju da 80% ljudi kojima je amputirana ruka ili noga osjećaju dio tijela koji više nije tu. Isto važi i za muškarce kojima je amputiran p*nis.

Za razliku od fantomskih udova, za koje je poznato da izazivaju bol, fantomski p*nisi se češće povezuju sa zadovoljstvom.

Ali četrdesetosmogodišnjem Australijancu Vejnu Erlu njegov fantomski p*nis ne pruža nikakvo zadovoljstvo. Erl, osnivač CheckYourTackle, sajta namijenjenog podizanju svijesti o raku kod muškaraca i pružanju podrške žrtvama raka, 2014. godine je obavio potpunu penektomiju, da bi zaustavio širenje raka kože.

“I dalje se povremeno budim s njim, i ponekad imam osjećaj da se digao, kada se moja žena Trejsi i ja ljubimo, mazimo, ili grlimo”, napisao mi je na Fejsbuku. “To je jedan od najvećih razloga za moju depresiju, a i dalje osjećam sek*ualni poriv, kao i bilo koji drugi muškarac. I dalje ti se luči testosteron, i tijelo ti se prilagođava, ali i dalje osjećaš nagon i imaš fantomske erekcije. To nikako nije prijatno”.

1951. godine, Alfred Kron – Minzebrok je objavio svoju studiju 12 muškaraca koji su preživjeli rak tako što su se odlučili za amputaciju p*nisa, ostajući samo sa patrljkom. Sedmorica njih je prijavilo da osjećaju fantomski p*nis, a dvojica od njih su taj fenomen povezivali s bolom.

1999. godine, dr C. Miler Fišer, neurolog iz Bostona koji je umro 2012. godine, objavio je studiju slučaja jednog četrdesetčetvorogodišnjeg biznismena koji je imao rak kože penisa, koji se manifestovao kroz bolne otvorene rane, zbog čega je bila neophodna potpuna amputacija. Poslije operacije, prijavljivao je fantomske erekcije, često izazvane erotskom stimulacijom, kada bi ugledao lijepu, mladu ženu. Fantomski p*nis je u suštini bio replika onog koji je imao, i prijavljivao je fantomski bol od rana koje mu je rak napravio.

Teorije o tome šta izaziva osjećaj fantomskog p*nisa se stalno smjenjuju. Većina istraživača vjeruje da je to rezultat nemogućnosti adaptacije mozga na promjene nastale usjled operacije. Drugi vjeruju da je povezan sa nervnim sistemom i kičmom.

Još manje se zna o uzrocima i tendencijama fantomskog p*nisa. Nedostatak grupa podrške za rak p*nisa, za razliku od ostalih vidova raka, znači da na Internetu ima manje diskusija o ovom fenomenu.

ISTINITA PRIČA: Doktori mu odsjekli ponos, a onda jedne večeri…

| Slider, Zanimljivosti |
About The Author
-