Nije istina da Tito nije vjerovao srpskim liječnicima i da je zato išao da se liječi u Ljubljanu.
On je i prije toga bar jednom godišnje išao na kontrolu u Ljubljanu, jer je bio prijatelj s doktorom Breceljom, ispričao je Predrag Lalević, naš poznati anesteziolog, koji je kao osobni liječnik proveo 60 godina uz predsjednika SFRJ na svim putovanjima po inozemstvu.
Četiri mjeseca bio sam pored njega. Pozvali smo američkog doktora Michaela Debejkija, najboljeg svjetskog kardiokirurga. Profesor Miro Košak i ja bili smo najodgovorniji i dogovorili smo se da pozovemo neke kolege. Miro mi je rekao: “Hajde da pozovemo nekog da podijelimo odgovornost.” Predložio sam da pozovemo i nekog Rusa, pošto je već bio Amerikanac. Poznavao sam doktora Marata Knjazova pa smo pozvali i njega.
“Titova noga je izgubljena”
I naravno, porazgovaramo mi s njima. Debejki nam je odmah rekao da je Titova noga izgubljena i preporučio amputaciju. Tito nije htio ni čuti za to. Kada smo mu spomenuli mogućnost amputacije, rekao je: “Ja dole samo u jednom komadu.” Međutim, jednog dana, dok smo ga previjali, Tito je vidio u kakvom je stanju noga i samo nam je rekao: “Radite što morate.”
Kada smo pripremali amputaciju, u Kliničkom centru se okupio partijski i državni vrh i svi su znali što može očekivati. Tito je 25 godina bolovao od dijabetesa, i to, naravno, nije smjelo da se zna. Dolanc mi je poslije našeg izlaganja rekao: “Mi znamo da je situacija teška, znamo da može umrijeti prije nego što počne amputacija, ali ja vam garantiram da znate da nema čovjeka koji će uprijeti prst u vas.”
Oporavak je krenuo dobro. Ne može bolje biti. Naručili smo protezu iz Njemačke. Spremao se čak da ode na Brdo kod Kranja, pripremao Konferenciju nesvrstanih u Bagdadu. Rekao je: “Idemo za Bagdad.” Na nesreću, imao je teškoće s mokrenjem i dobio je urinarnu infekciju i infekciju bubrega. Uslijed popuštanja bubrega bio je priključen na dijalizu, a potom zbog slabljenja disanja i na respirator. Bio je na aparatima od 26. veljače, pa sve do smrti. Držao sam ga uspavanog.
Mi to nismo napisali u izvještaju, i to je dalo priliku mnogima da pričaju kako su obilazili Tita, kako su ga zabavljali, hranili, razgovarali. Potpune izmišljotine. Jer, mi nismo rekli da je sve vrijeme bio bez svijesti i na aparatu za umjetno disanje.
Volio je sluša “Jovano, Jovanke”
Imali smo njegov radio i njegove kasete i to smo mu stalno puštali. Volio je, recimo, makedonske pjesme. “Jovano, Jovanke” …
Kada je preminuo bili smo okupljeni svi liječnici, sve sestre koje su ga njegovale. Stajali smo mirno u tišini, deset do petnaest minuta. EKG je pokazivao već ravnu liniju, respirator je i dalje radio … Srce je definitivno prestalo raditi. Pogledao sam profesora Brecelja, on mi je samo kimnuo i ja sam isključio aparate. Ostali smo još pet-deset minuta u potpunoj tišini i otišli da pišemo izvješće.
Nakon Titove smrti trebalo mi je šest mjeseci da se oporavim.
Pročitajte ostatak ispovijesti doktora Lalevića, u kojoj govori o svom odrastanju za vrijeme rata, šta se dešavalo u Titovom okružju u vrijeme “pada Rankovića”, ali i kako je bio “slučajni svjedok” jedinog puta kada je Tito otvoreno govorio o Draži Mihailoviću.
Related posts:
Liječnici zanijemili u porođajnoj sali: Čudo koje nitko nije očekivao! (FOTO) (VIDEO)
U mladosti je bila predmet ismijavanja a pogledajte kako izgleda danas.
Čudo u Međugorju: ‘Gospa vam poručuje da ljubite jedni druge’
Šou u Srbiji za koji se traži karta više.
BIVŠA PJEVAČICA UŽIVA U INDIJI: Selma Muhedinović prakticira jogu i pronalazi unutrašnji mir, a pridružio joj se i muž Haris Silajdžić!
Koliko mu može biti godina? Neki kažu 10, neki 40!
Kad se uda za princa Harryja Meghan Markle mora se pridržavati ovih čudnih pravila.
Nakon 14 godina otkrio tko mu je pronašao novčanik, a onda je saznao nešto puno zanimljivije.
Iskrena ispovijest: Evo što sam otkrila nakon 12 godina braka.
Njena tragična sudbina bila je inspiracija za jednu od najljepših pjesama Dine Merlina.
