Kako je bilo živjeti u vremenima kad su kokain, heroin i opijum bili legalni (FOTO)

Papa Lav XIII. jedan je od najdugovječnijih papa (treći u istoriji crkve), a jedan od razloga mogla bi biti njegova omiljena kapljica – Vin Mariani. Papa je, naime, bio toliko opčinjen vinom da je navodno držao pljosku ispod halje kako bi mogao potegnuti “kad zagusti”.

I lako je ove simpatije pripisati klasičnoj ljubavi prema piću ili pak najobičnijem alkoholizmu, ali tajna vjerovatno leži u tome da je Vin Mariani bio savršena mješavina Bordeauxa i lišća koke.

Originalno piće u sebi je imalo između 6 do 7,2 miligrama kokaina po tekućoj unci kako bi moglo držati tržišni tempo s pićima poput Coca-Cole koja su također bila prepuna kokaina.

U reklamama se isticalo da Mariani vraća “zdravlje, snagu, energiju i vitalnost” te da jača imunitet, a papa je bio toliko oduševljen da im je u znak zahvalnosti dodijelio zlatnu medalju sa svojim likom, piše Index.

Iako to danas djeluje možda i pomalo neobično, ali kokain je bio uobičajen dodatak pićima u 19. vijeku. Postoji čak i studija koja uticaj kokaina smatra važnim za opstanak britanskog carstva.

U blagodatima koke nisu uživali samo iscrpljeni radnici.

Proizvođači su koku dodavali i pastilama za djecu koju muči zubobolja, ali i lijekovima protiv kašlja i alergije na sijeno.

No, kokain nije bio jedini lijek jer tu su bili još i heroin i morfij.

Iako je bio sveprisutan, ljekari su otkrili i da je morfij koji se nalazio u tada popularnom sirupu za kašalj razlog povećanog broja smrtnih slučajeva djece: “Opijum je ubio daleko više dojenčadi glađu nego predoziranjem. Djeca su u stanju neprekidne narkoze i samim tim nesklona hrani što dovodi do neishranjenosti”.

Opijum je bio toliko rasprostranjen da je čak i britanski premijer William Gladstone javno govorio da u svoju jutarnju kaficu često kapne i malo opijuma da ga “oraspoloži”. A opijum su voljeli svi, i bogati i siromašni, a posebno popularan bio je među radnicima s istoka Engleske gdje je uživanje opijuma bilo učestalo i neumjereno.

Svaka trgovina prodavala je opijum, a ljekari i apotekari pozivali su na strogu regulaciju što je pak dovelo do razdora između dvije grupe jer ljekari su zahtijevali daleko strože zakone zbog kojih bi farmaceuti ispaštali.

Poticala se proizvodnja opijuma u Engleskoj i Škotskoj jer uzgoj bijelog maka (Papaver somniferum) svakako je bio jeftiniji od uvoza sirovog opijuma iz Turske. U dijelovima Engleske postojala je tradicija da se dio vrta rezerviše za mak koji se koristio kod pravljenje ljekovitog čaja.

Pod “ljekovito”, naravno, želimo reći “napiješ se čarobnog čaja i sve je super”.

Nikako se ne smije zaboraviti da je Engleska u to vrijeme bila uključena u čak dva Opijumska rata s Kinom (od 1839. do 1842. i onaj od 1856. do 1860.).

Kao što Wikipedia kaže, početkom 19. vijeka, britanski trgovci počeli su tajno krijumčariti opijum u Kinu. Imali su deficit u trgovini s Kinom, zbog uvoza kineskog čaja te su željeli uravnotežiti trgovinu izvozom opijuma. Kina je 1839. zabranila korištenje opijuma zbog čega je Velika Britanija poslala topovnjače i napala kineske obalne gradove. Kina je tada imala zastarjelo oružje te je poražena. Bila je prisiljena potpisati nepovoljan Ugovor iz Nankinga 1842., kojim je morala dozvoliti uvoz opijuma, a Hong Kong je postao britanska kolonija.

Kina se nije mirila s postojećim stanjem, odbijala je prihvatiti strane ambasadore, opstruirala je trgovinu, imala je sporove oko liječenja britanskih trgovaca u kineskim lukama. Kineske vlasti zarobile su piratski brod pod britanskom zastavom u Guangzhou. Kada su ga odbile predati Britancima, došlo je do Drugog opijumskog rata od 1856. do 1860.

Britancima su pomogli i Francuzi te u manjoj mjeri SAD i Rusija te su porazili Kinu, koja je morala definitivno prihvatiti sve političke i trgovinske zahtjeve.