KAKVI SMO MI TO TURCI: Selam alejk, veliki predsjedniče!

Turska je naša majka. Erdogan je naš otac. Mi nismo Bošnjaci. Mi smo Turci. Uskoro će naš glavni grad biti Ankara, a Izet-begovići će postati samo namjesnici velikog sultana u bosanskom sandžaku. Ako mislite da griješim – zagooglajte. Ili potržite na youtube. Dok nam još dopuštaju da Internet koristimo.

 

 

„Svako ima oca i ima majku. Naša majka je Turska“, objašnjavao je prije jednog desetljeća okupljenim Bošnjacima Mustafa efendija Cerić, tada još uvijek reisu-l-ulema.

„Selam alejk, veliki predsjedniče“, pozdravljao je prije dvije godine predsjednik naše države predsjednika Turske.

Bakir Izetbegović je bio u Visokom, a veliki predsjednik u Konyi. Dok su turske zastave bile u zraku, predsjednik naše države je govorio da „Erdogan nosi našu zastavu“. Svi smo mi dakle jedno.

„Jedinstvena nacija – to znači da su Turci, Bošnjaci, Armenci, 79 milijuna nas, jedna nacija“, obrazložio je u subotu veliki predsjednik Erdogan.

Eto, to smo mi. Turci. Mada bi u ovom slučaju, zbog boljeg i točnijeg opisa, bilo nužno uvođenje nove palatalizacije kojom bi se T ispred U pretvorilo u K. Ništa drugo i ne možemo biti.

 

EVO ZAŠTO…

Mi biramo ljude kojima je bitnije kako se Erdogan nosi s problemima od činjenice da penzioneri još nisu dobili lipanjsku mirovinu.

Mi biramo ljude kojima nije mrsko raditi ni subotom kako bi pružili podršku Erdoganu, ali im je za ovaj narod koji ih plaća tijekom ramazana mrsko otputovati do Bruxellesa.

Što smo drugo, kada nas se više okupi u dva ujutro kod Sebilja na Čaršiji u znak podrške Erdoganu, nego što nas se skupi na prosvjedu majki koje mjesecima nisu dobile naknade za porodilje?

Kakvi smo to ljudi kada se ovdje dijelimo na Gulenovce i Erdoganovce, a ne na gladne i site?

Zašto nam je bitnije što osjeća turski narod od onoga što osjećamo mi? Zašto prigovaramo Dodiku da voli Srbiju, a istovremeno obožavamo Tursku?

Negodujemo što je Čovićeva kibla u Zagrebu, a mi se iz Sarajeva okrećemo ka Bosforu.

Zašto uopće dokazujemo koliko je Bošnjaka, ako prešućujemo Erdoganovu rečenicu da smo Turci?

Zar se uopće isplati boriti za maternji, bosanski jezik ako je naša majka Turska?

Zašto uopće išta učimo o Huseinu Gradaščeviću kada su naši heroji oni koji su ga izdali (rizvanbegovići i čengići)?

Zašto je poginulo 100 tisuća ljudi za Bosnu i Hercegovinu, ako je ovo Turska?

I na kraju, zaista je vrijeme da građani blokiraju Teniski savez BiH. Pučisti Damir Džumhur, Tomo Brkić i Mirza Bašić porazili su Tursku. Za 5-6 sati 3:1. Srušili su autoritet Marsela Ilhana i turske nacije. Ponizili su velikog predsjednika.

SIPA bi hitno trebala preispitati da li je trener Amer Delić dobio naredbe direktno iz Pensilvanije. Izetbegović i Zvizdić bi morali održati vanredne konferencije za podobne medije. Tužiteljstvo BiH mora reagirati i uhapsiti suca Srđana Svjetlanovića. Pred njegovim su očima pučisti tenisači izvršili državni udar u Bihaću. Moraju tužitelji reagirati i pokazati, kao na primjeru Radončić, da oni koji žele „deerdoanizaciju“ ne smiju biti na slobodi.

 

Autor: Avdo Avdić / Zurnal.info

You must be logged in to post a comment Login

X Close
error: Content is protected !!