Najmlađem je bilo tek 4 godine: Ubili djecu dok su se sankala.

Masakr na sanjkanju: Tijekom opsade Sarajeva na današnji dan 1994. tri grante pogodile su Alipašino Polje. U masakru je poginulo šestero djece, a ranjeno je još toliko…

Dječja radost tog se hladnog, snježnog dana 22.siječnja 1994. pretvorila u stravu i užas. Veseli dječji glasovi u sekundi su utihnuli, a snijeg se natopio krvlju. Opsada Sarajeva tada je već trajala skoro tri godine i djeca su tog dana odlučila malo uživati u zimskim radostima. Sanjkali su se i veselo igrali. A onda su oko 13. 40 sati sa položaja srpskog romanijskog korpusa u Neđarićima ispaljene tri grante. Jedno dijete je ubila detonacija dok je bježalo prema haustoru svoje zgrade, a svi ostali su ubijeni gelerima.

Ugasio se tako život Indire Brković (11), Jasmina Brkovića(4), Mirze Dedovića (8), Danijela Jurenića (12), Nermina Rizvanovića (12), Admira Subašića (7). Još je šestero djece ranjeno.

Ovaj masakr na Alipašinom polju poznat je i kao masakr u ulici Bosanska i to je bio treći po redu masakr na Alipašinom polju. Naime, prvi masakr na Alipašinom Polju zbio se 30. kolovoza 1992. na Trgu solidarnosti kada je granata ispaljena sa srpskih položaja ubila jedanaest civila.

Drugi masakr je počinjen na sličan način na Trgu ZAVNOBIH-a u improvizovanoj školi, 9. studenog 1993. kada su ubijena tri učenika i njihova učiteljica Fatima Gunić. Oni su poginuli uslijed eksplozije granate za vrijeme održavanja nastave. Istog dana u blizini škole, poginulo je još pet, a ranjene su 42 osobe.
‘Geler mu je odrubio glavu’

Na suđenju Ratku Mladiću u Haagu o stradanju djece u Sarajevu krajem 2012. godine svjedočio je svjedok optužbe Muhamed Kapetanović koji je i kao devetogodišnjak teško ranjen od granate što su je na Sarajevo ispalili Mladićevi vojnici. Kazao je da je 22. siječnja 1994. izašao ispred zgrade u sarajevskom naselju Alipašino Polje na sanjkanje s trojicom starijih prijatelja.

– U jednom trenutku čuli smo eksploziju i počeli bježati, a onda je granata eksplodirala iza nas. Danijel Jurenić je poginuo, a ja i još dvojica prijatelja bili smo teško ranjeni. Danijel je bio odmah iza mene i, kad sam se okrenuo, vidio sam da mu je geler odrubio glavu – posvjedočio je Kapetanović dodajući da je stradali dječak tada imao “10 ili 11 godina”. Rekao je kako je nakon eksplozije pokušao ustati, ali zbog ozljede nije mogao. Poslije je došao njegov otac i još neki susjedi pa su ozlijeđene dječake odvezli u bolnicu. Nakon mjesec dana evakuiran je u Italiju i u naredne dvije godine sedam puta operiran.