Nakon referenduma u Britaniji mnogi na Balkanu priželjkuju vrijeme haosa!

Izgleda da i vuk ponekad mijenja ćud. Mada priznaje za sebe da nije svetac i da je pravio mnogo grešaka koje s ovim iskustvom ne bi ponovio te da je u osnovi preobraćenik, Vuk Drašković, lider Srpskog pokreta obnove (SPO), čovjek koji je preživio dva atentata balkanskog kasapina Slobodana Miloševića, privlači pažnju oštrim osudama nacionalističke politike i širenja mržnje, pozivima na dijalog i suživot, a posebno stavovima da je negiranje genocida u Srebrenici moralni i civilizacijski sunovrat Srbije, a da je u Sarajevu ubijeno 12.000 civila. Nema sumnje da tim izjavama provocira javnost u svojoj zemlji.

 

 

Slijepi rat

Drašković u intervjuu za “Avaz” tvrdi da je i u mračnim devedesetim ustajao protiv rata i razbijanja, zločina i etničkih čišćenja. Spreman je, kako kaže, bio da žigoše svoju naciju kada čini zločine.

– Ja sam prije 25 godina bio posvećen tome da Jugoslavija opstane, da ne bude rata. Kad se već desilo zlo koje je pogodilo sve nas u toj bivšoj državi, ja sam naročito posvećen strateškom partnerstvu, saradnji, trajnoj, sigurnoj između Srba i Bošnjaka. Pravoslavnih i muslimana.

 

Postoji li na svim stranama iskrena spremnost da se naprave odlučniji koraci ka pomirenju? Nakon Vaših stavova, ali i poziva na dijalog, akademik Muhamed Filipović odgovorio Vam je pismom, a Bakir Izetbegović poklonio se žrtvama Kazana.

– Bio je jedan strašan, besmisleni i užasni rat. Ali, on nije prestao. Na svim stranama sada se vode ratovi za tumačenje onog rata. To vodi u slijepi rat o tumačenju onog rata, to vode zagovornici onog rata. Misle da tim tumačenjima opravdaju onaj rat čiji su bili glavni bajraktari. Nema nijednog jedinog argumenta da se onaj rat može pravdati.

Potrebni su nam ljudi velike vizije, hrabrosti i velikih moralnih i ljudskih načela koji će, iako su u onom vremenu igrali ulogu koju su igrali, da dožive iskrenu metamorfozu. Ja u odlasku Aleksandra Vučića u Srebrenicu i prihvatanju ideje o strateškom partnerstvu Srba i Bošnjaka u BiH, kao i u odgovoru Izetbegovića i njegovom odlasku sada na Kazane, vidim ohrabrujuće korake. No, oni su za sada izolirani.

 

Gdje je tačka na kojoj se treba desiti susret Bošnjaka i Srba?

– Ja sam pri svom jedinom susretu, a bio je 12. januara 1992., razgovarao o tome s Alijom Izetbegovićem i iznio dvije teze s kojima se Alija odmah složio. Prvo, da se učini sve da se u BiH učine nemogućim dvojni savezi bilo koga protiv treće strane, bez obzira na to ko je treći, jer to BiH vodi u nesreću. Drugo, ako nije moguće izbjeći dvojne saveze, onda se mora učiniti strateško partnerstvo dva vodeća naroda – Srba i Bošnjaka. Jer, onda bi preferans bio nemoguć i Bosna bi bila na broju. Strateško partnerstvo Bošnjaka i Srba doživljavam kao pomirenje unutar istog roda, familije.

Mi smo ljudi istog porijekla, iste pameti, iste gluposti, iste historije, istih vrlina… Ne vidim zašto se ne bi sporazumom posebnim utvrdilo i tvrdo primjenjivalo da se svako ko je protjeran vrati na svoje imanje, da svako ispovijeda svoja vjerska osjećanja i politička uvjerenja, da se razbija sistem apartheida. Mi s Bošnjacima ne možemo živjeti jedni pored drugih, jer nas je sudbina osudila da živimo zajedno. Mi moramo svuda biti zajedno.

 

Vi u nedavnom tekstu u “Danasu” pišete da se “nad svima koji pamte šta je bilo i kako je bilo, vrši horska lobotomija” i da oni “moraju da zaborave”. Je li to razlog što Srbija ne priznaje genocid u Srebrenici?

– Pa, nisam ja to rekao, to je rekla najveća sudska instanca našeg svijeta. I ta presuda je neoboriva! To je rekao Međunarodni sud pravde. Mi ne možemo da budemo ljudi koji su odmetnuti i od međunarodnog zakona.

 

Plašim se nas

Rajko Danilović reče ovih dana u “Avazu” da se Balkan ponovo trese. Može li situacija eskalirati ili smo najgore prošli?

– Ja se plašim nas, jer dobro poznajem sve nas. I tvrditi da je nova nesreća nemoguća u Bosni, Srbiji, Kosovu i Makedoniji ili uopšte u ovom dijelu Balkana, isto je kao da tvrdimo da iz kišnog oblaka ne može da pada kiša. Nažalost, rat nije mentalno prestao.

Potrebno je samo malo da se ustalasa u Evropi. Ja sa strepnjom očekujem rezultate referenduma u Britaniji, bez obzira na to što on suštinski, čak da i Britanci napuste EU, neće uništiti EU. Ali će mnogi zagovornici zla ovdje na Balkanu da zalarmaju da je došao kraj Evropi, da se sve raspada, da nastupa vrijeme haosa koje oni prizivaju i priželjkuju.

To može biti prilika za malu varnicu koja će da izazove plamen. Ono što je ohrabrujuće jeste da je ovdje prisutan NATO. Alijansa neće dopustiti rasplamsavanje bilo kakve varnice u požar, već će to gasiti i rješavati. Možda i natjerati političke lidere da dođu do sporazuma.

 

Kako vidite prilike u Srbiji danas? Vodi li Vučić Srbiju ispravnim putem?

– Srbija je zemlja za literaturu. Ako biste sutra raspisali referendum da li ste za Evropu, EU ili za priključenje ruskoj uniji, većina bi glasala da je za priključenje ruskoj uniji. Ali, ako biste raspisali referendum o tome da li žele da im djeca rade u EU ili ruskoj uniji, 99 posto bi odgovorilo da je to EU. Razum i osjećanja ne sarađuju.

 

Hrišćani ubijaju Isusa svaki dan

– Ja se vodim, neću reći hrišćanskim, već Isusovim načelom, jer hrišćanstvo generalno u mnogočemu iznevjerava samog Isusa svaki dan. Vodim se, dakle, načelom o potrebi da se izvadi balvan iz svoga oka, pa pokaži trun u oku brata i susjeda.

 

Srbi odbijaju ono što ja govorim

– Za ovo što ja govorim sada još nije vrijeme, još većina odbija, odbija većina Srba.
U historijskim pitanjima nikad većina uglavnom nije u pravu, već u krivu. Dijelim politički kredo De Gola, najviše rizikuje onaj koji neće da rizikuje. Političku budućnost o kojoj pričamo ostvarit će politički lideri koji se odluče da izazovu izmanipulisanu većinu i vrisnu na početku.

 

Samo je Udba i dalje živa

– Nema više ni Sovjetskog saveza ni Varšavskog pakta, nema komunizma u Moskvi, nema Jugoslavije, nema Tita, pa ni Miloševića. Tih službi ima i jedino one nisu doživjele slom. Službe su odigrale ključnu ulogu i u ubistvu Jugoslavije. Jugoslavija je htjela da živi i morali su je ubiti, i tu su ključnu ulogu odigrale službe. Ne postoji više nijedna tajna o bilo čemu, osim tajni u dosjeima tajnih službi.

Zapad treba da se odrekne republika bivšeg SSSR-a, izuzev tri baltičke republike, a da se s druge strane Rusija odrekne ambicija da Balkan, koji je sa svih strana okružen zemljama EU i NATO-a, prebaci u svoje dvorište, jer je to i geografski nemoguće

Autor: Faruk VELE

You must be logged in to post a comment Login

X Close
error: Content is protected !!