Žene tokom menstruacije izgube između 20 i 60 ml krvi, a sve što pređe 80 ml se smatra obimnim krvarenjem. Kloi je za samo četiri dana izgubila pola litre krvi, pa je njeno stanje prešlo u tešku anemiju. Uprkos redovnoj transfuziji, njena krvna slika je bila izuzetno loša, a nivo gvožđa zabrinjavajuće nizak.

– Iako sam znala da nije u redu da ne pričam ni sa kim o tome, bilo mi je teško da progovorim jer sam se osejćala usamljeno i izolovano. Bilo me je sramota jer sam drugačija od drugih – rekla je Kloi.

Kristosovoj je tada dijagnostikovan redak poremećaj krvarenja, Von Vilebrandova bolest, koja uključuje probleme sa proteinima u krvi koji su zaduženi za zaustavljanje krvarenja. Naime, ljudima koji pate od ovog oboljenja treba minimum pet puta više vremena da se stvori krvni ugrušak, nego kod zdravih ljudi, zbog čega se ovaj poremećaj tretira isto kao hemofilija.

Iako je odmah stavljena na jake lijekove, Kloi je i poslije sedam godina osjećala posljedice. Lijekovi su uspjevali da zaustave krvarenje na svega 12 sati. Zbog svega toga, predloženo joj je da hirurški odstrani matericu. Međutim, ona je ovu mogućnost odbila. Tada je prestala i da pije lijekove.
Pošto joj se stanje znatno pogoršalo, odvezli su je u centar za borbu protiv hemofilije u Adelaidu. Tamo je izložena terapiji koja se daje muškarcima oboljelim od hemofilije i napokon je bilo pomaka u njenom liječenju.

– Imala sam pravo da biram: ili da svakog mjeseca provedem po dvije nedjelje u bolnici ili da tog jednog dana kod kuće popijem dva paracetamola i sama sebi dam terapiju – kaže ona.
Poslije mjesec dana Kloi je doživjela svoju prvu pravu menstruaciju koja je trajala svega pet dana.

Pošto je pronašla adekvatan tretman za sebe, riješila je da to podijeli sa cijelim svijetom i da pomogne svim ženama koje imaju problem sa obimnim krvarenjem.
U svijetu je rasprostranjena informacija da od hemofilije boluju samo muškarci. Ipak, dešavaju se i odstupanja, pa je Kloi Kristos odlučila da proširi svijest o problemima ovog tipa koje imaju i žene.