Pogled preko Drine na Tuzlansku kapiju: Zašto Srbija čuva masovnog ubicu?!

Proces protiv generala Vojske Republike Srpske Novaka Đukića pred Državnim sudom Bosne i Hercegovine bio je pravičan i odluka o priznavanju, odnosno nepriznavanju ove presude, biće veliki test za međudržavnu regionalnu saradnju.

 

 

Postoji jasna namjera da se biografija jednog vojnog oficira, sa vjerovatnom vezom sa Vojskom Srbije, očisti od osude za jedan od najtežih zločina u tokom rata u bivšoj Jugoslaviji. Taj zločin je zaista jedan od najstravičnijih, i po broju žrtava i po simboličnoj poruci, ubijeni su mladi ljudi, na Dan mladosti. U centru Tuzle koja nikada nije bila nacionalistički grad…

 

Prošla je 21 godina otkad je topovskom granatom, ispaljenom na tuzlansko šetalište, kod toponima okupljanja mladih Kapija, sa položaja agresora, Vojske Republike, sa Ozrena, ubijena 71 osoba prosečne starosti 24 godine; najmlađa žrtva imala je samo tri godine, a ranjeno je 220 građanki i građana Tuzle.

 

I ove godine sećanje na tragediju iskazano je puštanjem golubova mira, polaganjem venaca na Aleji mladosti, u Memorijalnom centru Slana banja, kao i komemoracijom na Kapiji. Položeno je sveće u centru Tuzle, na mestu na kojem su stihovi Maka Dizdara: “Ovdje se ne živi samo da bi se živjelo/ Ovdje se ne živi samo da bi se umiralo/ Ovdje se i umire da bi se živjelo”.

 

Masovni ubica na slobodi

Jedini zapovednik srpske artiljerije koji je odgovarao za zločin je Novak Đukić; osuđen je pred Sudom BiH u Sarajevu na 20 godina robije za ratni zločin i na sigurnom je. U Srbiji. On i država šmiraju lečenje, njegovi zaštitnici odbijaju da ga izruče Bosni i Hercegovini.
Navodna dobra regionalna saradnja dve države u sankcionisanju zločinaca, u slučaju Đukić pretvorena je u izrugivanje pravdi i osećanjima porodica žrtava.

 

“Ne razumijem zašto Srbija čuva ratnog zločinca, čovjeka koji krivac za najveću tragediju u istoriji ovoga grada. Zašto se susjedna država izlaže svojevrsnoj blamaži i postaje saučesnik. Ne mogu da vjerujem, u pitanju je obraz države, a ona stoji iza takvog čovjeka.

 

Ako je bolestan, u BiH postoje svi uslovi za njegovo liječenje. Bili su nam mladi ljudi iz Beograda i njihov dolazak nam mnogo znači, ohrabruje da vjerujemo kako će prevladati razum i normalnost, kako nećemo trošiti energiju na ovakve stvari. Jer, energija nam je potrebna za borbu protiv zajedničkog neprijatelja, a to je siromaštvo”, kaže za E-Novine Jasmin Imamović, gradonačelnik Tuzle.

 

Porodice ubijenih ogorčene su zbog toga što je ratni zločinac i ubica dece slobodan čovek u Srbiji, gde je pobegao pod izgovorom da ide na lečenje. U beogradskom Višem sudu on bi 1. juna trebalo da se izjasni da li mu se u BiH sudilo pravično.
Masakr na Kapiji, poznat i kao Zločin nad tuzlanskom mladošću, desio se pre 20 godina u 20.55 sati, kada je sa Ozrena ispaljena granata na šetalište Kapija u centru Tuzle. Zločin na Kapiji jedan je od najtežih zločina koji se dogodio tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu.

 

Tuzlanska kapija - marš (Beograd - Tuzla)Foto: Tuzlarije.net

 

Bekstvo jednog generala

Đukić je proglašen krivim da je, kao komandant Taktičke grupe “Ozren” Vojske Republike Srpske 25. maja 1995. naredio artiljerijskom vodu da iz topova granatira Tuzlu. On je pušten iz zatvora u februaru 2014. nakon što je Ustavni sud BiH – zbog pogrešne primene zakona – ukinuo presudu kojom je bio osuđen na 25 godina. Sud BiH je smanjio kaznu Đukiću na 20 godina zatvora u junu 2014, a njegov branilac je nekoliko dana kasnije obavestio Sud da se osuđeni na lečenju u Srbiji.

 

U oktobru 2014. godine za njim je raspisana poternica, jer se nije odazvao na izvršenje kazne.
Sandra Orlović, izvršna direktorka Fonda za humanitarno pravo, kaže da je ova organizacija pokušala da sazna “ko je finansirao dodatno veštačenje koje, navodno, opovrgava nalaze veštaka iz Bosne”.

 

“Od Ministarstva odbrane dobili smo odgovor da je to finansirala advokatska kancelarija koja zastupa Novaka Đukića. U to je teško poverovati. Verujemo da je novac došao od države, jer je reč o verovatno ogromnom iznosu koju pojedinac ne može obezbediti. Tome govori u prilog i činjenica da je ta vansudska rekonstrukcija realizovana u okvirima vojnog objekta. Jasno je da je reč o nameri da se biografija jednog vojnog oficira sa verovatnom vezom sa Vojskom Srbije očisti od osude za jedan od najtežih zločina u tokom rata u bivšoj Jugoslaviji. Taj zločin je zaista jedan od najstravičnijih, i po broju žrtava i po simboličnoj poruci, ubijeni su mladi ljudi, na Dan mladosti. U centru Tuzle koja nikada nije bila nacionalistički grad”, kaže Sandra Orlović.

 

Najbolja presuda – država skriva ubicu

Ona komentariše i činjenicu da zvanični Beograd ne negira tvrdnju da je Đukić znao da će granata biti ispaljena na Kapiju, ali nije to i naredio.

 

“Odbrana Đukića je imala razne teze, koje su ovde preuzete bez imalo preispitivanja njihovg smisla, i pre svega dokaza koji su izneti u tom postupku. Mišljenje nas u Fondu koji smo čitali tu presudu je da to bez sumnje najbolje napisana presuda za ratni zločin u bivšoj Jugoslaviji. Doneo ju je Državni sud Bosne i Hercegovine, koji je od strane domaće i strane stručne javnosti ocenjen bolje od bilo kog drugog suda u regionu. Niko se do sada nije žalio na tu vrstu nepravičnosti postupka pred ovim sudom. Tim pre što je taj sud tokom svog rada neretko oslobađao Srbe optužene za teške zločine. Odluka o priznavanju, odnosno nepriznavanju ove presude, biće veliki test za međudržavnu regionalnu saradnju. Opet dolazimo do poverenja, da li imamo poverenje u institucije druge države”, ističe naša sagovornica.

 

Izvor: E-novine/Autor: Bojan Tončić

Pogled preko Drine na Tuzlansku kapiju: Zašto Srbija čuva masovnog ubicu?!

About The Author
-