PRVI PUT SNIMLJEN MESDŽID VEHABIJSKE ZAJEDNICE U MAOČI: Pogledajte šta su snimatelji zatekli…

Mi nemamo ništa, nikakve veze Sirijom i Irakom osim što imamo vezu da su to naša braća muslimani i da mi molimo Allaha s.w.t. da njihovo stanje koje je tamo riješi na jedan najljepši, najbezbolniji način”, navodi Edis Bosnić.

 

– Neko ko pozna Maoču – tu nema aerodoroma, autobuske stanice, nema željezničke stanice, nema niti jedne luke. Kakvim čudom ljudi ti lete iz Maoče u Siriju”, pita u razgovoru za Anadolu Agency Mersed Čekić, pripadnik selefijske zajednice iz Gornje Maoče i žitelj sela,

– Anadolu Agency bila je prva medijska ekipa kojoj je dozvoljeno da razgovor sa žiteljima Gornje Maoče obavi u mesdžidu. Da je tako dobili smo potvrdan odgovor i od Edisa Bosnića, člana selefijske zajednice i žitelja Gornje Maoče. Ekipa Anadolu Agency imala je priliku i da napravi ekskluzivne snimke obavljanja namaza – klanjanja pojedinih žitelja Gornje Maoče, njihovo učenje iz Kur'ana, kao i da zabilježimo izgled unutrašnjosti samog mesdžida.

Gornja Maoča, ponovno se našla u žiži bosanskohercegovačke javnosti, ovog puta da je mjesto odakle se regrutuju borci koji idu da se bore na ratišta u Sirijiu i Irak pod okriljem “islamske države”.

Bio je to jedan od razloga zbog kojeg se ekipa Anadolu Agency (AA) zaputila u Gornju Maoču kako bi pokušali saznati da li je i koliko osoba u proteklom periodu iz tog sela eventualno otišlo na pomenuta ratišta, i kakav je zapravo stav žitelja o odlascima na strana ratišta kao i samoj “Islamskoj državi”.

“Čuo sam informacija od svakuda: jednom sam rekao – neko ko pozna tu Maoču – tu nema aerodoroma, autobuske stanice, nema željezničke stanice, nema niti jedne luke. Kakvim čudom ljudi ti lete iz Maoče u Siriju. Tu bih stao. Ne bih dalje pričao. To je previše. Suvišno”, kaže u razgovoru za Anadolu Agency Mersed Čekić, pripadnik selefijske zajednice iz Gornje Maoče i žitelj sela.

Anadolu Agency bila je prva medijska ekipa kojoj je dozvoljeno da razgovor sa žiteljima Gornje Maoče obavi u mesdžidu. Da je tako dobili smo potvrdan odgovor i od Edisa Bosnića, člana selefijske zajednice i žitelja Gornje Maoče.

“Jeste. Koliko je meni poznato ovo je prvi put da se ovako dešava. Ne znam kada je to bilo prije. Vi ste to na nekakav način zaslužili jer je prošli put bilo uslovljeno kada smo razgovarali – koliko vi budete objektivni da ćemo tako i postupiti. Ja sam bio iznenađen vašim nastupom”, naveo je Bosnić.

Ekipa Anadolu Agency imala je priliku i da napravi ekskluzivne snimke obavljanja namaza – klanjanja pojedinih žitelja Gornje Maoče, njihovo učenje odlomaka iz Kur'ana, kao i da zabilježimo izgled unutrašnjosti samog mesdžida.

Bosnić nam je pokazao primjerke Kur'ana, svete knjige, za koje je naveo kakve ih nećemo nigdje naći u cijeloj Bosni i Hercegovini: izlizane korice koje svjedoče da ih žitelji Gornje Maoče gotovo ne ispuštaju iz ruku.

“Mi nemamo ništa, nikakve veze Sirijom i Irakom osim što imamo vezu da su to naša braća muslimani i da mi molimo Allaha s.w.t. da njihovo stanje koje je tamo riješi na jedan najljepši, najbezbolniji način”, navodi Edis Bosnić.

– Maoča dežurni krivac i žrtveno jagnje – 

On tvrdi da “kao što se zna Gornja Maoča je uvijek bila nekakav dežurni krivac kad god se nešto želi iznudi od Zapada”.

“Ovakav dojam se može steći kad god se isprosi koja marka od Zapada. Onda se digne nivo nesigurnosti ovdje. A, mi smo ovdje uvijek dežurni krivac i uvijek žrtveno janje. Preko naših leđa sve to ide. Možemo vratiti nazad – prije nekoliko godina  FTV je digla nivo nesigurnosti do te mjere da su javno na televiziji govorili da se ovdje vrši vojna obuka sa bojevom municijom. Uz svakodnevno prisustvo policije!?. Kada smo tražili od policije da to demantuju oni su rekli da to nije njihova nadležnost. Mi vidimo da je to puka, čista laž. Iznose se potvore, iznose se krupne stvari, napuhuje se situacija ovdje i mi vidimo da nema ništa od toga. Ali mi ne možemo ništa da poduzmemo po tom pitanju nego ministarstvo je nadležno da demantuje takve stvari. Ali, ministarstvo nikada to nije demantovalo. Stječe se dojam da i sam MUP i te sigurnosne strukture, da su i one same upletene u dizanje tih tenzija protiv stanovnika Gornje Maoče”, misli Bosnić.

Veli da smatra da u Gornjoj Maoči  žive neki drugi ljudi, koji nisu muslimani da to uopšte ne bi privuklo nikakve pažnje.

“Nego, danas je u ovome vaktu, popularno je, napravili su se muslimani i to oni muslimani koji se vraćaju nazad tradiciji islama, tradiciji poslanika Muhammeda s.a.v.s. i onih ranih generacija iza njega koji gledaju da razumiju vjeru onako kako su oni to razumjeli i da praktikuju vjeru onako kako su oni to praktikovali, njih da se kriminalizuje. Molim Allaha s.w.t. da to odagna od nas. Mi nemamo načina da se mi suprotstavimo tim potvarama. Ali, Allah s.w.t je svemoćan i on je u stanju da odagna sve to od nas i sve te spletke koje se kuju protiv nas i da ih obori”, navodi Bosnić.

Stav žitelja Gornje Maoče je da – ne podržavaju ideologiju “Islamske države”.

“Svakako. Naš stav je ono što su islamski učenjaci rekli: mi nemamo pravo da nešto iznosimo nego smo sačekali šta su oni kazali. Kada su se oni izjasnili naspram njim mi smo to samo potvrdili. Nemamo prava da se izjašnjavamo naspram toga nego saslušali smo šta su rekli i to potvrdili i molimo Allaha s.w.t. da njih uputi”, poručuje Bosnić.

– Neznalice o velikim pitanjima umeta – 

Po pitanju organizacije koja sebe naziva “Islamska država”  stoga u Gornjoj Maoči stav spram toga koji je već saopćen ne namjeravaju mijenjati. O odlascima na strana ratišta, Sirije i Iraka Bosnić kaže:

“A, isto tako da mi šta bilo kažemo naš gospodar Allah s.w.t.  nam kaže – O, vi koji vjerujete zašto pričate nešto što ne radite. Da bi mi bilo šta spomenuli odlaske neke, mi sjedimo ovdje, bilo bi nepošteno. Što se tiče organizacije kao organizacije naš stav je naspram njih ono što su učenjaci rekli. A, mi miskini ovdje nemamo prava da govorimo o tom velikom pitanju. Zašto: zato što je i poslanik Muhammed s.a.v.s. nagovijestio da će doći u zadnji vakat ljudi, neznalice i govoriti o velikim pitanjima umeta. Ja smatram da ovo pitanje, ne bi trebalo biti postavljeno nama običnim smrtnicima nego to pitanje treba da se postavi islamskim pravnicima i da oni to sa stanovišta šerijata – da oni kažu treba li ili ne treba”.

Pitanje odlazaka na strana ratišta i aktuelnost toga, smatra Bosnić, nije samo danas: to je pitanje već aktuelno stoljećima.

“Pa, tako bilo bi malo možda i nepošteno da ga sada svedemo na pitanje jednog regiona ili jedne narodnosti. Da se vratimo unazad: samo ovdje na ovaj region, vidimo da je bošnjački ili bosanski narod odlazio na strana ratišta na Kosovski boj protiv Turaka da bi zajedno sa Turcima u Beču ratovali protiv Austro-Ugarske monarhije.  To ne možemo lokalizovati. U skorašnje vrijeme vidimo da Bosna i Hercegovina je bila u ratu, odnosno kada se vršila agresija na BiH vidimo da su ljudi dolazili ovdje, isto tako na ratište ovdje podupirući ideologiju ili ono što su oni smatrali da je ispravno. Pa, vidimo da su Srbi u svojoj agresiji imali veliku podršku i pomoć i od Rusa, Grka, Bugara i drugih narodnosti. Isto tako Hrvati u BiH su imali podršku. A, vidimo da i Bošnjaci nisu bili u stanju da u onom prvom udaru, prvom mahu nisu mogli da odagnaju tu agresiju. Nisu mogli da spriječe taj genocid koji se vršio nad njima pa su isto tako mnogi muslimani osjećali grižnju savjesti i smatrali su da trebaju da pomognu svojim istomišljenicima kada ih je zadesio problem i belaj”, priča Bosnić.

Navodi da su “na našim prostorima tad lideri muslimana, u tom vaktu, pozivali i tražili pomoć od drugih muslimana da im pomognu da zaustave genocid koji se dešavao: da spriječe, odagnaju tu agresiju”.

“Neki muslimani su im se odazvali. Tako isto vidimo da su pozivani drugi od Srba ili Hrvata i drugi su im se odazvali. To je staro pitanje i smatram da je veoma teško ljude zaustaviti u njihovim osjećajima da spriječe zulum ili bar ono što oni smatraju da je zulum i da pomognu svojim istomišljenicima. To je pitanje bilo kojoj vladi, državi će biti veoma teško da to nekako regulišu ili da to nekako spriječe”, cijeni Bosnić.

– Gdje idu i šta rade Hrvati, Srbi i Židovi – 

Mersed Čekić kaže kako je nekada “kod nas bilo dolazaka u pomoć, a sad pričaju o odlascima u pomoć”.

“Možda vam je promakla informacija, saznanje, malo se proturi kroz medije odlazak Hrvata na ukrajinsko ratište ili javno, tamburaški odlazak Srba, četnika u Rusku vojsku. Ili odlazak nekog Židova iz Brčkog koji ima svoju stranicu na internetu, koji se hvali da ubija palestinsku djecu. Mediji to ne poprate baš nekako puno. To vjerovatno nije u cilju vlastodržaca. Kako sam ja čuo par puta na vijestima da su Hrvati otišli, njihovo ministarstvo je to potvrdilo i reklo da je to pravo svakog dragovoljca, humanog čovjeka da bodri neki narod. Srbi se s tim diče, ponose se na tu svoju armadu koja tamo svojoj braći pomažu”, kaže Čekić.

Navodi da “nijedan medij to nije popratio, niti hoće da povedu neku kampanju da kažu – vidite imate i ovih slučajeva”.  Smatra da je to i “obavještajnim agencijama nekako promaklo”.

“Vjerovatno da oni tu informaciju nisu uspjeli da dobiju. A, na internetu islamske stranice, kaže jedan od tužilaca iz Sarajeva, da ih oni pomno prate sve – ko šta govori. Izgleda da on ne prati baš pomno šta rade Srbi i Hrvati i jedan Židov koji se izjasnio i hvali se ubijanjem palestinske djece, možda ih ima i više, ali uglavnom zna se ko su”, stav je Merseda.

Smatra da javnost nije ni približno realna u tim naglašavanjima, obavještavanjima javnosti,. Kao primjer naveo je Francusku.

“Kada se tamo desilo to što se desilo, pa se desilo ubistvo nekih muslimana u SAD nakon par dana. Jedne prilike na emisiji Danas BH Radija – voditelj postavlja pitanje kolegi u Francuskoj – da li se ovo ubistvo mladih muslimana u Francuskoj popratilo i da li će se praviti neke demonstracije, da li će se dići narod – i vlade da pokažu da se ubijaju muslimani? Ovaj tamo pošto je na nekoj plati francuske države eskivirao je odgovor. Međutim, priznao je da to nije ništa riješeno”, priča Mersed.

Malo novinara je, veli, “koji su nešto istinito kazali, a ostali niko ništa nije obavijestio o tome da su ubijena tri mlada muslimana u Americi iz čista mira”. Samo je, naglašava, “američka vlast rekla da je to bilo, da je ubica umno poremećen ili šizofreničar – nije terorista”.

“Vaga se između ubistva jednog čovjeka: ko ubije nekog drugog ko nije musliman nije terorizam, ako musliman ubije jednog čovjeka, a taj čovjek nije musliman onda je to terorizam. Ja mislim da medijske kuće i svi ostali učestvuju u ovoj propagandi, u ovoj zavjeri protiv muslimana. Sve medijske kuće, svi učestvuju u zavjeri protiv muslimana. Što god bi vi mene pitali, za Siriju za bilo šta, ja smatram da je to sve samo atak na uništavanje muslimana koji hoće da se pridržavaju Allahovog dina”, stav je Čekića.

– Ribić: Pustite da ovdje živim kao musliman – 

O odlascima na strana ratišta, u Siriju i Irak, iz Gornje Maoče ne zna ništa ni Hajrudin Ribić, pripadnik selefijske zajednice i žitelj sela.

“Što se tiče dešavanja u Iraku i Siriji ja nemam nikakvih informacija. Informacije koje su dostupne u medijima za mene nisu vjerodostojne jer nemam povjerenja u njih uopće da li se radilo o televiziji, internetu. Čak i o svjedočenjima, pričama, ja nemam povjerenja”, navodi Ribić.

Interesovalo nas je njegovo mišljenje o zakonskim propisima koje su donijele vlasti BiH o sankcionisanju onih koji borave na stranim ratištima.

“Nemam ni svoje mišljenje lično, a pogotovo o nekakvim zakonima koji su danas ovakvi, sutra onakvi, promjenjivi. Ne mogu ja to ni da shvatim niti sve da zapamtim šta sada vrijedi, šta ne vrijedi. O tome neću da me boli glava. Ako možete da me pustite da ovdje živim kao musliman, meni je dovoljno ovo od znanja, ono što sam naučio iz Kur'ana, da mogu da živim, da zaradim kao musliman inšalah Allahovu milost. Ako ne mogu onda to nije moj problem.

U sutrašnjem, drugom dijelu ekskluzivnog razgovora sa žiteljima Gornje Maoče donosimo odgovore na pitanja – da li poštuju zakone BiH, plaćaju li električnu energiju, komunalne usluge, RTV taksu, kakav je odnos bh. vlasti spram njima, jesu li strah i trepet BiH, imaju li u kući televizor, wc, uče li im djeca muzičko i likovno vaspitanje, kako se informišu i još mnogo toga.

Za razliku od prošlog puta i dva policijska punkta i kontrole, ovaj puta samo jedna, ona policije MUP-a Tuzlanskog kantona.

 

 

You must be logged in to post a comment Login

X Close
error: Content is protected !!