Revolucionarni proboj u medicini: Don Smit je pao, i ostao da leži na -20°C, sa teškom povredom glave DOGODILO SE OVO…

Smrzavanjem bi mogla spasiti petina ljudi koji smrtno nastradaju.

Bio je veljača 2015. kada se 25-godišnji Don Smith vraćao sa zabave iz susjednog gradića Treskou u svoj gradić Mekadu u Pennsylvaniji.

Hodao je unatrag, iu jednom trenutku pao, ozlijedio glavu, a narednih devet sati ostao ležati na ulici na temperaturi od -20 ° C.

Kad ga je hitna pomoć ujutro konačno pokupila, nisu mu radili ni srce ni mozak. Dva sata su ga polako zagrijavali prije nego što su mu u krvotok upumpali zagrijanu krv, izuzetno zasićenu kisikom.

Tada mu je srce proradilo, a par dana kasnije njegov mozak je pokazao normalnu aktivnost.

Izgubio je, doduše, prste na nogama, kao i male prste na rukama, ali se za mjesec dana potpuno oporavio.

Tako glasi slučaj o kojem je gledatelje izvijestila američka TV kuća ABC, a prema kojoj je Ozi objavio članak o mogućnostima primjene hlađenja pacijenata s ciljem da se spase prije nego što dođu do bolnice u kojoj liječnici mogu saniraju njihove ozljede i održe ih u životu.

Prije dvadesetak godina takva istraživanja počela su prvo u EU, osobito u Njemačkoj, zatim u SAD, a na kraju iu Kini, gdje se velika skupina liječnika priprema za prvo presađivanje ljudske glave u povijesti.

Među najzainteresiraniji za metode hlađenja ozlijeđenih ljudi svakako su vojske država koje često idu u borbene misije, prije svih SAD-a. U SAD-u su ozljede vodeći uzrok smrti kod građana do 46 godina starosti.

Izvještaj Državne akademije za znanost navodi da je optimalnom zdravstvenom zaštitom eventualno mogla spasiti oko petina umrlih od ozljeda tijekom 2014, odnosno oko 30.000 ljudi od njih 147,79 tisuća.

“Bilo je vrlo zanimljivih slučajeva ljudi koji su spašeni, na neki način ‘dovedeni natrag’ zahvaljujući tome što su bili rashlađeni”, rekao je za Ozi pukovnik Todd Rasmussen, direktor Istraživačkog programa saniranja povreda iz borbe Ministarstva obrane.

Ministarstvo financira i istraživački tim doktora Samuela Tišermana iz Medicinskog centra Sveučilišta Maryland koji je primijetio da, od svih ubodnih i prostrelnih rana koje se zavedu u sustav u tamošnjoj bolnici, a koje uznapreduju do trenutka zastoja srca, liekari uspiju spasiti samo 10 posto njih.

Pošto je bila riječ o ozljedama koje medicina danas može riješiti. Tišermanov tim je odlučio na 10 takvih pacijenata u hitnoj primijeniti svoju metodu hlađenja, a za svakog od njih odaberu i po jednog kontrolnog pacijenta.

Tišerman se takvim istraživanjima bavio još prije 20 godina, a ono što sada radi jeste to da pacijentu svu krv zamjenjuje slanim otopinom kojim temperaturu pacijenta spuštaju na samo 10 ° C.

“Hlađenje smanjuje potrebu tijela za kisikom i cirkulacijom. Ali, metoda neće biti korisna kod pacijenata kojima je srce već stalo, jer kod njih naprosto nije ostalo dovoljno krvi u tijelu “, objasnio im je Tišerman.

Time se, nastavio je, postiže to da liječnici, umjesto sadašnjih otprilike pet minuta za spašavanje unesrećenog, odjednom na raspolaganju imaju čitav sat tijekom kojeg mogu operiraju bez opterećivanja time da li će doći do moždane smrti.

Nakon što pacijenta stabiliziraju, priključuju ga na sustave za održavanje rada srca i pluća, i unosom zagrijane krvi zasićene kisikom vraćaju mu tjelesnu toplinu i izbacuju slana otopina iz krvnog sustava.

Za takvo eksperimentiranje na pacijentima liječnici su čas od FDA dobili izuzeće od obveze da moraju dobiti pristanak pacijenta ili obitelji.

Logika je da je riječ o metodi kojom se sigurno izuzetno povećavaju mogućnosti preživljavanja koje su bez toga vrlo niske, pa se pretpostavlja da bi unesrećeni sigurno na to pristali.

Ali, istraživanje iz 2006. pokazuje da se čak 70 posto ispitanika izjasnilo da ne bi pristali na tako nešto.

Rasmussen je, međutim, najavio uvođenje takvih metoda u predbolničku obradu u ratnim uvjetima, i to u ambulantama na terenu, kao iu vojnim helikopterima.

(Express.hr)