SARAJEVO: Bolni odlazak heroine: Umrla Aida Zuko, dobitnica "Zlatnog ljiljana" (FOTO) - Sarajevograd.CLICK

U Sarajevu je u subotu umrla Aida Zuko, nosilac najvećeg ratnog priznanja “Zlatni ljiljan“. Ova heroina Armije RBiH, koja je za našu državu bila spremna život dati, napustila nas je u 47. godini. Za izuzetno iskazanu hrabrost i požrtvovanje odlikovana je najvećim ratnim priznanjem, “Zlatnim ljiljanom“, kao pripadnik 124. brigade “Kralj Tvrtko“ – 1. korpusa ARBiH.

Njene majka Halida i sestra Nafija kroz suze i bolne jecaje ispričale su nam jučer kroz koje patnje je Aida prolazila pred kraj života. Krajem februara prošle godine, dok je bila u posjeti prijateljima, popularnom bh. pjevaču Šerifu Konjeviću, njegovoj supruzi Kaniti i sinu Lejsu, za kojeg je bila posebno vezana, ispljunula je krv.

Rizična operacija

Sljedeći dan doktori su joj ustanovili da ima upalu pluća, no nakon još nekoliko nalaza, rečeno joj je da ima rak pluća. Rizičnu operaciju nisu mogli uraditi u Sarajevu već u Beču, a neizmjernu zahvalnost duguju jednom čovjeku.

– Šerif Konjević joj je odmah dao 8.000 eura da plati operaciju. Njegova dobrota je neizmjerna. Ima dosta ljudi koji negativno pričaju o njemu, a niko ne zna njegova dobra djela. On to sve radi u tišini. Kutijica tableta koje su njoj pomagale košta 60 KM, on i njegova žena su joj iz Njemačke donosili. Kupovali su joj i tablete željeza, šta god da joj je trebalo… Teško mu je. Ne može ni da dođe, stalno nas zove i pita kako je nena – kroz suze nam priča sestra Nafija.

Aida Zuko za života nije govorila o sebi, o ratu, borbama, kako kaže njena majka Halida, nije se željela eksponirati jer je smatrala da je njena dužnost i obaveza da pomogne svojoj BiH. Čak ju je prije rata srpska porodica Đurić, s kojom su bili u izuzetno dobrim odnosima, odvela u Herceg-Novi, no kad je Aida vidjela da tamo četnici s bh. ratišta dolaze na rehabilitaciju, željela se vratiti u svoj rodni kraj. Porodica Đurić platila joj je put, otišla je do Opatije, nakon toga trajektom do Splita, pa autostopom do Kiseljaka.

Obavljena dženaza

– U Kiseljaku je skužila kako sarađuju Srbi i Hrvati, krenula je preko Igmana, u Hrasnici je bila tri mjeseca i kada je najteže bilo prijeći preko piste, ona je prepuzala. Upala je i među četnike u srpskoj Dobrinji i jedva je živu glavu izvukla. Onda se uključila u HOS, gdje su primali žene. Prvi put je ranjena na Žuči 1993. godine, cijeli dan je ležala u tranšeji jer je nisu mogli izvući. Doktori su joj naživo izvadili metak, ali nisu joj očistili fino pa su geleri ostali u glavi. Nakon oporavka vratila se u vojsku, a drugi put je ranjena kad se vraćala s linije. Bila je izrešetana. Ljekari nisu znali hoće li ikad prohodati, ali njenom i našom upornošću uspjela je – ispričala nam je majka Halida.

Zbog gelera je imala užasne bolove u glavi, no od trenutka kada je saznala da ima karcinom, glava je više nikada nije zaboljela.

– Otišla je prerano, ali smo ponosni na ono što je bila, na ono što je uradila i kakav je borac bila – uglas su nam rekli članovi njene porodice.

Dženaza Aidi, obavljena je na Gradskom groblju Vlakovo.

Aida Zuko (u sredini) s bratom i sestrom tokom oporavka

Borac do zadnjeg udisaja zraka

Karcinom je Aidi Zuko u januaru ove godine metastazirao na bubrege i morala je opet pod nož. Prošla je kroz osam izuzetno teških hemoterapija. Poslije te operacije nije se mogla kretati i pojavio joj se tromb. Morala je tri mjeseca mirovati, davali su joj injekcije kući ujutro i uvečer, no stalno joj je bilo loše, osjećala je mučninu, vrtoglavicu.

– Odveli smo je na onkologiju. Psihički joj je bilo teško jer su u tih 12 dana, koliko je tamo bila, četiri osobe umrle. Nije mogla podnijeti to jaukanje. Željela je da se vrati kući. Doktor je rekao da je rak vjerovatno metastazirao čim osjeća mučnine, ali nalaz nije dočekala. U subotu joj je pozlilo… Njeno srce nije izdržalo, ali bila je borac do zadnjeg udisaja zraka – govori Kanita.