Školsku djecu u BiH dijele po nacionalnosti, a hrvatska vlada to plaća

Ured za Hrvate izvan Hrvatske prema podacima Revizije u 2015. godini potrošio je 18,1 milijun kuna na poticaje za obrazovanje, kulturu, znanost i zdravstvo u BiH.

Dio tog novca otišao je na gradnju i obnove škola u, primjerice, Livnu i Novom Travniku, te na druge aspekte obrazovanja Hrvata u BiH, koji uključuju i godinama kontroverznu praksu segregacije učenika po nacionalnoj osnovi koja se kolokvijalno naziva “dvije škole pod jednim krovom”. Riječ je o praksi koju su osudile Europska komisija i Europski parlament, no Hrvatska kao članica EU-a de facto financira ono što europske institucije traže da se ukine.

Na mrežnoj stranici Ureda za Hrvate izvan Hrvatske u rubrici “Hrvati u Bosni i Hercegovini” detaljno je objašnjena suština takve politike: “Nastavni plan i program na hrvatskom jeziku u svim vidovima i u cjelini programa promiče jezik, tradiciju, kulturu i duhovnost hrvatskoga naroda u Bosni i Hercegovini, te se ne može reducirati na programske sadržaje bilo kojega predmeta. Kad je pak riječ o prirodoslovnim predmetima kao što su npr. matematika ili fizika, oni također imaju nacionalno-kulturnu odrednicu. Naime, u hrvatskom narodu postoje znanstvene, povijesne i kulturne činjenice te znamenite osobe koje pripadaju znanstvenoj i kulturnoj baštini hrvatskoga naroda, a samim tim i pojedinim nastavnim predmetima u školi (R. Bošković, F. Vrančić, A. Mohorovičić, M. Getaldić, S. Penkala, V. Prelog …), a svoje mjesto nalaze u programima i udžbenicima na hrvatskom jeziku. Navedeni sadržaji su dio nacionalne baštine koja je važna hrvatskom narodu i njegovoj kulturi.”

Po službenoj politici RH matematika ima “nacionalno-kulturnu odrednicu”

Koliko god bizarno bilo da matematika ima “nacionalno-kulturnu odrednicu”, to je službena politika RH u vezi s obrazovanjem bosansko-hercegovačkih Hrvata, inače konstitucionalnog naroda susjedne države, kojeg Hrvatska tretira kao dijasporu. Rezultat takvih stavova je i podrška segregaciji učenika u BiH po nacionalnoj osnovi, koju RH podržava, jer po službenom stavu Ureda za Hrvate izvan Hrvatske djeca hrvatske i bošnjačke nacionalnosti ne mogu zajedno učiti ni matematiku, a kamoli društvene predmete. Izgleda da 2+2=4 za službenu politiku RH ima posebnu “nacionalno-kulturnu odrednicu” u hrvatskom narodu.

No, odvajanje djece po nacionalnoj osnovi u BiH osudili su proteklih godina i Europski parlament i Europska komisija. Rezolucija Europskog parlamenta od 6. veljače 2014. o izvješću o napretku Bosne i Hercegovine za 2013. jasno u točki 31 “potiče vlasti na svim razinama u cijeloj BiH da odlučno krenu naprijed s reformom obrazovanja čiji je cilj poboljšanje standarda obrazovanja, da promiču uključiv obrazovni sustav bez diskriminacije te da okončaju etničku segregaciju u sektoru obrazovanja (dvije škole pod jednim krovom). Poziva ih da podrže usavršavanje nastavnika za stjecanje dodatnih vještina o tome kako poticati druženje učenika različite nacionalnosti i da pomognu u izvođenju programa dugoročne izgradnje kapaciteta”.

Europski parlament i Europska komisija protiv “dvije škole pod jednim krovom”

U Zajedničkoj izjavi Europske komisije i BiH od 17. prosinca 2015. godine stoji kako se “očekuje da će Bosna i Hercegovina ukinuti etničku segregaciju u praksama postojanja dvije škole pod jednim krovom”.

Takav način obrazovanja znači da učenici različitih nacionalnosti, koji žive u istom mjestu, idu u školu u različitim smjenama, negdje čak ulaze na različite ulaze u istu školsku zgradu, te se kroz sve to potiče od malih nogu odvajanje ljudi u BiH po nacionalnoj osnovi. HDZ BiH je pak veliki zagovornik segregacije učenika po nacionalnoj osnovi, te drugačiji pristup obrazovanju mladih proglašava ugrozom nacionalnih interesa.

Hrvatska se tako nalazi u situaciji da svojom politikom prema Hrvatima u BiH direktno ide protiv Europske unije, čija je istovremeno članica. To pokazuje i da ključne institucije EU-a poput parlamenta i Europske komisije hrvatsku politiku smatraju promašenom, jer one izrijekom traže “okončanje” i “ukidanje” segregacijske prakse djece koju RH podržava i načelno i materijalno.

Distrikt Brčko kao primjer uspješne integracije učenika

Da se može drugačije pokazuje primjer distrikta Brčko, u kojem su do 2001. godine učenici išli su u odvojene učionice, razdvojeni prema nacionalnosti. Danas djeca svih nacionalnosti idu na zajedničku nastavu prema jedinstvenom nastavnom planu i programu, a odvojeno slušaju jedino materinji jezik. Roditelji na početku školovanja odlučuju na kojem jeziku i pismu će se učeniku izdavati dokumenti. Svi nastavnici, učitelji, profesori i svi zaposleni u obrazovanju imaju pravo da govore i pišu svojim jezikom.

No, ovakav razvoj situacije u Brčkom bio je moguć zato što je tadašnji supervizor Ureda visokog predstavnika za distrikt Brčko Henry L. Clarke odlučio u skladu sa svojim ovlastima prije 16 godina izdati nalog o nametanju Zakona o obrazovanju u osnovnim i srednjim školama Brčko distrikta Bosne i Hercegovine. Time je uspostavljen školski sustav prema kojem se djeca razdvajaju samo kad je u pitanju nacionalna grupa predmeta i koji funkcionira i danas. Supervizorsku odluku su pratili kratkotrajni protesti dijela srpskih stranaka, no sada se svi u Brčkom ponose ovakvim modelom i nude ga ostatku BiH kao primjer dobre obrazovne prakse.

Mladi u Jajcu protiv nacionalnog razdvajanja u školi

Otpor konceptu “dvije škole pod jednim krovom” najžešći je pak u Jajcu i to zahvaljujući pobuni samih učenika različitih nacionalnosti. Oni već par godina sustavno prosvjeduju i traže da zajednički, a ne odvojeno pohađaju školu, ali ih nadležne institucije Srednjobosanskog kantona ignoriraju. I to je područje pogođeno masovnim iseljavanjem stanovništva, a odvajanje učenika po nacionalnosti dovodi i do apsurdnih situacija da se u jednom razredu nađe tek po petero djece. Naime, osim što je projekt “dvije škole pod jednim krovom” segregacijski, on je i mnogo skuplji jer traži mnogo više osoblja, koje s vremenom u nekim školama neće imati kome predavati.

Povrh svega navedenog, finalni je apsurd ovakve hrvatske nacionalističke politike to što se u BiH zalaže za podjelu djece po nacionalnoj osnovi, što se provodi i u hrvatskom Podunavlju nakon mirne reintegracije s kraja 1990-ih. No danas su u Hrvatskoj sve glasniji zahtjevi da se segregacija učenika hrvatske i srpske nacionalnosti okonča, jer se ispravno primjećuje da to dovodi do izolacije i potiče podjele. Ali kada je riječ o BiH, službeni Zagreb preko Ureda za Hrvate izvan Hrvatske zastupa stav da je segregacija mladih i nužna i poželjna.

Izvor: Index.hr/Autor: Gordan Duhaček