TAJNI PROJEKAT: Drugi pokušaj SFRJ da dođe do nuklearne bombe

bozidar matic_compressed

Jugoslavija je bila na putu da napravi nuklearnu bombu, ali je to onemogućilo predratno stanje siromaštva, kaže akademik Božidar Matić. Matić je bio jugoslovenski ministar nauke, odnosno predsjednik Saveznog komiteta za nauku i tehnologiju u Vladi Branka Mikulića.

 

Dok se o prvom nuklearnom programu, koji je počeo poslije Drugog svjetskog rata, ponešto zna, za program iz 1980-ih čuli su tek malobrojni pojedinci. Kako piše Jutarnji list, u drugom jugoslovenskom nuklearnom programu, navodno kodnog imena “Sutjeska”, važnu ulogu igrao je sarajevski “Energoinvest”. Karijera Božidara Matića bila je neraskidivo vezana za tu kompaniju na čijem je čelu bio od 1989. do 1993. godine.

“Kad je počeo nuklearni program u ‘Energoinvestu’, nisam u to bio upućen. Saznao sam to na čudan način kad sam se 1985. godine vratio u ‘Energoinvest’ nakon što sam četiri godine bio rektor Univerziteta u Sarajevu. Postavili su me tada za potpredsednika za istraživanje i razvoj. ‘Energoinvest’ je imao 11 istraživačkih centara, od kojih je šest bilo, prema ondašnjoj kvalifikaciji, na nivou instituta. Iako sam prije bio direktor jednog od tih instituta i sarađivao sa ostalima, odlučio sam da obiđem svaki od instituta kako bih se bliže upoznao sa time što se radi”, priča Matić za Jutarnji list.

Kako je naveo, u jedan dio zgrade ITEN-a, Instituta za termotehniku i nuklearnu tehniku, nisu ga pustili. “Rekli su mi: ‘Ovde se radi jedan projekt. Prema ugovoru, projekt ne može videti niko osim onih koji imaju dozvolu za to'”, kaža Matić.

Priznao je da nije dočekao da dobije pristup tajnom projektu u ITEN-u, jer ga je Branko Mikulić, tadašnji predsjednik Vlade Jugoslavije, pozvao u Beograd. Ipak, kao savezni ministar za nauku vremenom je saznao o jugoslovenskom nuklearnom programu, ali, kako to kaže, iz “druge ruke”.

Jugoslavija je 1980-ih razvijala dva paralelna programa: program A bio je usmjeren prema nuklearnom oružju, a program B bio je usmjeren na civilnu upotrebu nuklearne energije. U svemu tome je važnu ulogu igrao “Energoinvest”.

“JNA je sve ugovarala sa ‘Energoinvestom’, koji je zatim sklapao ugovore sa ostalim institutima, uključujući i ITEN. Sve je to bilo u najvećoj tajnosti”, pojasnio je Matić.

U Zagrebu je program A bio posebno usmjeren na razvoj neutronske komponente bombe. Grupa sastavljena od desetak fizičara, elektroinženjera i tehničara iz Instituta “Ruđer Bošković” (IRB) bila je direktno uključena u projekt. Samo su dvojica od njih znali pravu svrhu projekta na kojem rade.

U januaru 1988. godine je njemački magazin “Špigl” objavio kako je Ruđeru Boškoviću uz finansijsku podršku sarajevskog “Energoinvesta” povjerena prerada nuklearnog otpada. Iako je u tom članku pogrešno navedeno šta se u sklopu tajnog projekta radilo u Zagrebu, tačno je navedena važna uloga “Energoinvesta”. “‘Energoinvest’ je bio odlična maska. U slučaju da nešto prodre u javnost, uvijek se moglo naći opravdanje da je riječ o istraživanjima za civilnu upotrebu nuklearne energije”, pojasnio je Matić.

Matić je Jutarnjem listu govorio o važnom sastanku u Vladi Jugoslavije 1988. godine.

“Sad počinje najčudnija stvar. Jednoga dana zove mene Branko Mikulić i kaže: ‘Daj, molim te, dođi na jedan delikatan sastanak, ukinućemo nuklearni program. Znaš li šta o tome?’. Kažem ja: ‘Nešto sam načuo’. Na to će meni Branko: ‘Ne može to Jugoslavija da radi, mi moramo da idemo u privrednu reformu, nuklearni program je fantazija iz nekih drugih vremena. A ja to moram da kažem i Generalštabu'”, prisjetio se Matić, dodavši da je otišao na famozni sastanak.

Kako kaže, kada je tamo došao iznenadilo ga je njihov civilizovani pristup kad im je Branko rekao da Jugoslavija odustaje od nuklearne bombe da bi se kasnije na sastanku raspravljalo o praktičnim problemima napuštanja tajnog nuklearnog programa.

“Gašenje nuklearnog programa imalo je pozitivan efekat na realizaciju Strategije tehnološkog razvoja Jugoslavije. Oko 1,5 odsto tadašnjeg jugoslavenskog BDP-a je išlo u istraživanje i razvoj: 0,5 posto kroz SIZ-ove, 0,5 posto kroz preduzeća, a 0,5 posto kroz tzv. ‘Matićev fond’. To je i danas san niza evropskih zemalja”, kaže Matić.

Na konstataciju kako mnogi misle da je jugoslovenski nuklearni program bio samo blef i da zemlja poput Jugoslavije nije mogla napraviti nuklearnu bombu Matić kaže: “Kako se samo varaju! To je potpuno pogrešno. Nije to bio blef, nego ozbiljan program razvoja nuklearne bombe.”

 

(Global CIR/Jutarnji/NN/Agencije)

You must be logged in to post a comment Login

X Close
error: Content is protected !!