Roni Stewart, pastor, vozio se kroz Pasko kotar, Florida jednoga dana kada je primijetio nešto sumnjivo blizu zgrade.
Kada je prišao da pogleda, shvatio je da su tu dva dječaka sama. Na sebi su imali samo pelena a bili su skroz prljavi od sjedenja na smeću.
Pastor Roni Stewart i njegova žena Kristal su znali za ove dječake. Zapravo, ovi dječaci bili su braća. Njihova obitelj nije imala kuću i uvijek su dolazili u pastorocu crkvu kako bi jeli juhu u kuhinji. Kristal se sjeća da je viđala obitelj:
“Naša srca su se slamala kada se približavala noć, zajedno s olujnim oblacima. Počeli smo zamišljamo kako će noć imati ta djeca dok se mi spremamo da idemo u naš topli, suhi dom. ”
Pastor Roni i Kristal znali su da ne mogu samo ostave ove dječake da pate. Zato su jednog dana uvjerili roditelje da im dozvole da uzmu dječake kod sebe, gdje će se oni brinuti o njima najbolje što mogu. Iako su već imali troje djece, bili su sretni da vode računa o još dvoje.
Te nedjelje, ipak, sve se promijenilo. Roditelji dječaka su došli do pastora Ronija i Kristal poslije službe i pitali ih pitanje koje ih je ostavilo u šoku …
Pročitajte i cijelu priču ispričanu njihovim riječima u nastavku:
“Rekli su da …
Moje srce je stalo kada sam čula suprugove riječi. Zatvorila sam oči i molila se za hrabrost jer sam znala da će nam se životi promijeniti. Kao pastori uvijek smo pokušavali pomoći ljudima koliko smo mogli, ali ovo je bilo nešto na potpuno drugoj razini. Bilo je veće od nas i to smo znali.
Da se vratim malo unatrag. Na početak. Osnovali smo crkvu koja se zvali “Sklonište” i nalazila se u Pasko okrugu, Florida, i taj kraj je imao veliku populaciju beskućnika. Znali smo da je ova zajednica u problemu, pa smo uronili u problem i počeli pomažemo ljudima na svaki mogući način. Služili smo topla jela u crkvi dva puta tjedno beskućnicima. U roku od nekoliko mjeseci, hranili smo 500 ljudi tjedno i davali besplatnu garderobu.
“U petak, 6. studenog, cijeli dan smo radili u crkvi, a ja nisam mogla a da ne primetim lice dječaka koje nas je gledalo kroz staklena vrata. Njegov mlađi brat ležao je privezan u kolicima pored roditelja otprilike 10 sati tog dana. Srce mi se cepalo. Prepoznala sam roditelje jer su dolazili na besplatnu hranu nekoliko tjedana. Obitelj je kampirala ispred crkve cijeli dan. Bilo je evidentno da je djeci bila potrebna pomoć, a mi smo to pružali.
Naša srca su se slamala kako je večer dolazilo, zajedno s olujnim oblacima. Počeli smo zamišljamo kakvu noć će imati ova djece dok smo se mi spremali da idemo u našu suhu, toplu kuću. ”
“Pitala sam svog supruga, S obzirom da su roditelji na nečemu i odbijaju ići u sklonište, da li samo da ih pitamo da li žele odvedemo bebe kod nas kući i damo im toplu kupku i krevet bar za noć?
Rekli su da … to su bile sljedeće riječi koje sam čula.
Bez oklijevanja obukli su dijete u plavu majicu koju su dobili u crkvi i dali mi bebu u sjedištu za kola. Pitala sam roditelje za imena djece dok smo odlazili jer sam shvatila da ne znam ni kako da ih zovem. U roku od 5 minuta vožnje, počela je padati kiša, a ja sam bila zahvalna što su djeca ipak na sigurnom, kod mene.
Kada smo ih vratili roditeljima, molili smo se kao obitelj da Bog sačuva i zaštiti ove preslatke dječake i uvijek im osigurati sklonište. ”
“Dok smo odlazili iz crkve, prišla nam je obitelj zajedno sa socijalnim radnikom na parkingu. rekli su nam da je poslije istrage ustanovljeno da djeca moraju biti odmah oduzeta roditeljima.
Oni su nas pitali da li bismo im mi dali privremeni smještaj kako bui izbjegli skrbnike i trebao im je hitan odgovor. To je bilo prije 5 mjeseci i bilo je tako neplanirano i neočekivano, ali pretvorilo se u divan blagoslov za našu obitelj. ”
“Bili smo suočeni s odlukom da li da ih usvojimo ili da ih damo skrbničkim obiteljima. Bili smo apsolutno sigurni da je Bog njih postavio u naše živote s razlogom i da treba da ih volimo kao svoje. Ne možemo osporiti Božji smisao za humor: moj muž smijati kada se sjeti razgovora koji smo imali dan prije nego što smo vidjeli dječake. Prošlo je 6 Nedelka od moje operacije, totalne histerektomije jer sam se borila s rakom i nisam više mogla da imam djece.
Sa papirima već potpisanim, završavali smo proces legalnog usvajanja dječaka i sada su dio naše obitelji. ”
Izvor: Shereably
Related posts:
OVO JE PRAVA ISTINA O ZIKA VIRUSU KOJU VAM SKRIVAJU: Evo što misle napraviti!
Javnost u BiH šokirana: Pročitajte kako se ministar obogatio, šta je sve i kako je stekao
UPROPASTILA ŽIVOTNU PRILIKU: Prostitutka iz BiH bit će deportovana u našu zemlju!?
DRAMATIČAN KRIK STUDENTICE S BEBOM: Vi ne ubijate djecu jer nemate za hranu, nego zato što niste hrabre!
VAPAJ MAJKE: Uništili su mi dijete na UKCS Sarajevo, ovo su od njega uradili! FOTO
Porodica u šoku: Djevojčica dobila ovčije boginje i – umrla!
POČEO PRIKRIVENI RUSKO -TURSKI RAT: Sukob Aermenije i Azerbejdžana, očekuje se ulazak NATO i Rusije (FOTO/VIDEO)
GAGI ĐOGANI JE ZLOSTAVLJAO MOG SINA: Šokantne optužbe majke dječaka!
VELJKO RAŽNATOVIĆ OBJAVIO FOTOGRAFIJU ARKANA i poslao jasnu poruku narodu u BiH
Ubrizgao je spermu u kokošije jaje, a ono što se rodilo iz njega zbunilo je naučnike…
