ŽELITE POSAO U NJEMAČKOJ? Pogledajte šta vas zaista čeka kao tamo odete…

Već se desetljećima o Njemačkoj priča kao o utjehi u kojoj se može pronaći bolje plaćen posao i bolji život. Sada, kad su i našim državljanima vrata za zapošljavanje ondje širom otvorena, mnogi će odlučiti upravo ondje pronaći svoje mjesto pod suncem. Evo što pri tom morate imati na umu.

Njemačkoj posla ne nedostaje. Stjepan Bingula koji tamo živi već 30 godina i administrator je grupa na Fejsbuku “Nova budućnost u Njemačkoj” i ‘Njegovateljice/njegovatelji u Austriji i Njemačkoj’, kaže da bi u Njemačkoj mogla da se zaposli cijela radnosposobna država.

Međutim, prije nego što pomislite da je sve veoma lako kao što zvuči, trebalo biste da obratite pažnju i na poteškoće s kojima se veliki dio entuzijastičnih imigranata suočava kada stigne u Njemačku.

“Svi iseljenici dolaze puni entuzijazma, voljom za radom, za zaradom, dobrim životom”

Najveći problem, smatra Bingula, jeste to da veliki broj iseljenika dolazi bez plana, sa svega nekolio eura.

Smjeste se negdje u hostelu, razmišljajući samo nekoliko dana unaprijed. Odmah krenu u potragu za poslom, neki od vrata do vrata, neki preko prijatelja i tu već nailaze na prve probleme. Prvi i najveći problem je jezik.

Mnogo njih misli da dovoljno govori jezik za dobar i kvalitetan posao, ali mnogi griješe. Neki su završili neke tečajeve, ali na žalost niko im nije objasnio da se taj njemački koji su učili ne govori ovde. Svaka pokrajina, pa čak i svaki grad ima svoj dijalekat koji možeš da naučiš i da shvatiš tek kada živiš ovde“, kaže Bingula.

Problemi s pronalaskom stana

Čim dođu, iseljenici počnu da traže posao, ali ne mogu da ga pronađu onako brzo kako su očekivali. Kada ga pronađu, suočavaju se s novim izazovom – potražnjom stana.

“Stanova ima dovoljno, ali ne može svako da priušti skup stan. Ako je jeftin, svi ga hoće, a ako je skup, niko ga neće, pa neće ga ni iseljenik, jer ne može da ga priušti“, kaže Bingula i objašnjava da je većina stanova, čak njih 99 odsto potpuno prazno, pa je sljedeći izazov za iseljenike pronaći kakav takav namještaj, barem krevet na kojem mogu da spavaju.

“Traži se gdje ima jeftin korišćeni namještaj, pregledaju se novine gdje se poklanja neki dio namještaja, da se stan barem donekle namjesti da se može u njemu normalno živjeti i funkcionišu“, kaže Bingula.

Prva plata

Iako uz puno volje i entuzijazma odlaze na tek pronađeni posao, imigranti vrlo često budu neprijatno iznenađeni kada vide kolika im je plata legla na račun.

“Tokom prvog pogleda na bankovni račun nakon primanja plate, iseljenik doživljava najveći šok. Pa to nije plata koju mi je poslodavac obećao, koja stoji u ugovoru. Mnogi još nisu shvatili da se u Njemačkoj plate izražavaju u bruto, a ne u neto iznosu. Znači od plate se uzimaju socijalni odbici, kao zdravstveno, penziono, i još nekoliko stavki, i naravno plata je umanjena u nekim slučajevima i do 35 odsto“, napominje Bingula.

Usamljenost

On je u Nemačku došao sa svojim roditeljima kada je imao 14 godina, pa se s problemima kakvog imaju iseljenici koji su došli da rade, lično nije susreo. Međutim, poznate su mu priče brojnih ljudi koji su posljednjih godina tamo došli da žive. Jedna od njih je priča njegovog prijatelja kojem je lično i angažovano pomagao u pronalasku posla u Minhenu.

“Radio je preko hrvatske agencije na sjeveru Njemačke kao njegovatelj 24 sata dnevno. Odlučio je da dođe u Minhen. Pokrenuli smo akciju traženja posla, što nam je jako brzo i uspjelo, svega dva dana pisanja i slanja molbi. Nakon pronalaska posla su počeli problemi. Još je bila potrebna radna dozvola, pa se čekala 10 dana, onda par dana druga papirologija, tako da je prvi radni dan bio sredinom marta

U međuvremenu je dobio sobu od poslodavca, ili da to nazovemo “sobičak”. S preseljenjem u tu sobu su počele lagane poteškoće, samoća, smjenski rad, pa uskakanje u izvanredni rad. A najgora mu je odvojenost od porodice, od negove djece, i naravno velika želja da dovede i porodicu u Minhen, ali još uvijek ne uspjeva, jer koliko je poznato, u Minhenu je veoma teško naći financijsko prihvatljiv stan. Ali zato postoje prijatelji, da mu malo skrenu misli, da se podruže, da ga podrže, kratko rečeno, da mu bude lakše u toj samoći”, napominje Bingula.

Prihvatite tuđu kulturu

Radi što lakšeg prilagođavanja na drugačiji način života, Bingula preporučuje da sami sebi ne postavljate velike ciljeve i velika očekivanja, naročito ako ne znate jezik. “Prihvatite tuđu kulturu, prihvatite ljude u novoj zemlji, onda će i oni vas prihvatiti. Nisu Nijemci tako hladni kako se inače o njima priča, jako su ljubazni i susretljivi, budite i vi prema njima. Prihvatite novu zemlju, ali nemojte zaboraviti domovinu – kakva je, vaša je“, savjetuje Bingula.

“Za srećan život nije potreban najnoviji auto, najmoderniji namještaj, najnoviji mobilni telefon. I druge stvari čovjeka čine srećnim. Ako odmah ne uspijete, to ne znači da nikada nećete, budite uporni. Ako padnete, ustanite i krenite dalje. Znate poslovicu “Ko se bori može izgubiti, a ko se ne bori već je izgubio“, motivacijski poručuje Bigula i svima koji se odluče na imigraciju želi puno uspjeha i sreće u novom životu.

Na ovo obratite pažnju ukoliko planirate da radite i živite u Njemačkoj:

1. Naučite jezik.
2. Napravite plan A i plan B.
3. Sa sobom ponesite dovoljno novca.
4. Teško je pronaći finansijski prihvatljiv stan i većina ih nije namještena.
5. Pri unajmljivanju, u pravilu, valja platiti tri stanarine unaprijed.
6. Plata se dogovara bruto, pa je u pojedinim slučajevima umanjena za 35 odsto od dogovorenog.
7. Ako ne uspijete odmah, budite uporni.

Izvor : dnevnik.hr