“Prezivam se IbrahimoviĆ, a ne IbrahimoviC. To je moje prezime, mog oca i mojih predaka, ono je bosansko i ja ga sa ponosom nosim”, rekao je nedavno Ibrahimović- piše Radiokameleon.ba

 

Mahalaš”, baš tako. Navodno, tako u Sarajevu zovu “nogometnog vragolana na ulici”, koji pogađa iz nemogućih uglova, ignoriše suigrače, samovoljno pravi finte, proigrava pasove kad njemu odgovara, protura loptu igračima kroz noge, spektakularno fintira i još ponešto.

“Prezivam se IbrahimoviĆ, a ne IbrahimoviC. To je moje prezime, mog oca i mojih predaka, ono je bosansko i ja ga sa ponosom nosim”, rekao je nedavno Ibrahimović- piše Radiokameleon.ba

Jednog pravog mahalaša, pišu oni, ne obilježava naravno to da pogađa golove i pobjeđuje utakmice, “već da igra tako da cijelo susjedstvo, dakle mahala, o tome priča”.

No, kažu dalje oni, Zlatan Ibrahimović nije odrastao u Sarajevu. I nije tamo učio igrati nogomet, “ali on igra kao najbolji mahalaš iz Sarajeva”.

Naime, Ibrahimović je u BiH u najmanju ruku onoliko omiljen koliko i u ostatku svijeta. Ako ne i više. Izmaltretiranom i napaćenom stanovništvu BiH, koja je poput države koja nestaje, je svaki Bosanac, koji širi dobro raspoloženje, puni naslovne stranice medija u cijelom svijetu sadržajima koji nisu vezani za ubistva, “heroj, spasitelj, nebeska pojava”.

“Kao sin bosanskog muslimana i hrvatske katolkinje, Ibrahimović je pravi primjer Bosanca. Bosna je pod Titom bila mala Jugoslavija. Miješani brakovi između Hrvata, Srba, Bosanaca i ostalih stanovnika su bili normalna stvar.

Naime, Zlatanov imidž spasitelja, kažu oni, “porastao je do neslućenih visina kada je 8-godišnji Hajrudin Kamenjaš, dječak koji je bolovao od raka, izrazio svoju posljednju želju. Želio je da upozna Zlatana Ibrahimovića. Zlatan mu je poslao video pozdrav i triko. To susreta nije došlo jer je dječak nedugo poslije toga umro. Najluđi nogometaš svijeta za brojne Bosance ne slovi samo kao Isus, već kao najbolji predsjednik države, kojeg oni mogu da zamisle“, piše Tageszeitung.

Njemački mediji dodaju i to da Ibrahimović nikada nije zaboravio da vuče porijeklo iz Bosne i Hercegovine. On zbog toga nikada ne pjeva himnu Švedske, jer sebe ne smatra Šveđaninom, a u svakom klubu u kojem je igrao kao i u reprezentaciji, uvijek je tražio da mu na dresu stoji slovo “ć” na kraju prezimena.

“Prezivam se IbrahimoviĆ, a ne IbrahimoviC. To je moje prezime, mog oca i mojih predaka, ono je bosansko i ja ga sa ponosom nosim”, rekao je nedavno Ibrahimović.

Zlatan Ibrahimović: Pravi ‘Mahalaš’ i ‘nebeska pojava’ za svakog napaćenog Bosanca

Intervju, Slider, Sport, Vijesti |
About The Author
-