Dok se u javnosti plasira priča o energetskoj nezavisnosti, detalji sporazuma sa partnerima iz inostranstva ukazuju na stroge uslove koji bi mogli skupo koštati domaće potrošače.
Sigurnost Bosne i Hercegovine u snabdijevanju prirodnim gasom u narednom periodu primarno će zavisiti od Sjedinjenih Američkih Država i Hrvatske. Energetski analitičar Almir Muhamedbegović ističe za Forbes da su geopolitički interesi i lobiranje ključni faktori u izgradnji novih interkonekcija.
Muhamedbegović za Forbes BiH navodi da se odluke o Južnoj i Istočnoj interkonekciji donose u složenom međunarodnom kontekstu. Prema njegovim riječima, ponude američke administracije i njihovih lobista praktično je nemoguće odbiti. Snažno lobiranje rezultiralo je ubrzanim procedurama za izmjenu zakona u oba doma Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine.
On podsjeća da je administracija koju predvodi Donald Trump formirala nacionalni odbor za energetsku dominaciju. Na čelu ovog tijela nalazi se američki ministar unutrašnjih poslova, dok ministar energetike Sjedinjenih Američkih Država kopredsjedava radom. Planovi ovog odbora direktno predviđaju prodaju maksimalnih količina nafte i gasa na globalnom tržištu.
“Radi se o prodaji ukapljenog plina preko Krka prema Bosni i Hercegovini. Ako je to cilj američke administracije, on se realizuje kroz pritisak koji sadašnja vlast u FBiH nije mogla odbiti”, objašnjava Muhamedbegović. On dodaje da iza ovih poteza ne stoje dubinske analize niti studije isplativosti za krajnje potrošače.
Izgradnja plinskih elektrana unutar projekta Južne interkonekcije služi postizanju rentabilnosti za investitore. Naša država troši minimalne količine gasa, a planirani kapacitet gasovoda višestruko premašuje trenutne potrebe. Energetska sigurnost ostaje upitna jer država nema kontrolu nad vlastitom infrastrukturom niti resursima.
Sigurnost snabdijevanja u ovom slučaju direktno kontroliše Hrvatska preko terminala na Krku. Muhamedbegović naglašava da su tvrdnje o energetskoj nezavisnosti često netačne. On smatra da BiH nikada nije bila potpuno nezavisna jer ne posjeduje vlastite izvore nafte i prirodnog gasa.
Prilikom potpisivanja međudržavnog sporazuma, susjedna država je postavila jasne zaštitne mehanizme. Premijer Andrej Plenković spomenuo je minimalni kapacitet od 1,5 milijardi kubnih metara plina. Takvi uslovi stavljaju državu u podređen položaj jer se obavezuje na kupovinu određenih količina energenata radi isplativosti tuđih investicija.
Energetska tranzicija i ruski gas
Dok vlasti u Sarajevu prate američke smjernice, u entitetu RS planiraju dugoročno snabdijevanje ruskim gasom. Ipak, Evropska unija je odredila 1. januar 2028. godine kao rok za prestanak korištenja energenata iz Rusije. Muhamedbegović upozorava da bi investicije u ovom entitetu mogle postati beskorisna imovina.
Ruski gas je trenutno jeftiniji, ali EU nastoji eliminisati tu zavisnost u naredne dvije godine. Ukapljeni gas je značajno skuplji zbog kompleksnog procesa transporta i prerade. Geopolitička situacija primorava države da balansiraju između ekonomske isplativosti i sigurnosnih zahtjeva zapadnih saveznika.
Vlada entiteta FBiH predložila je preuzimanje punog vlasništva nad Željezarom Zenica preko kompanije Energoinvest. Analitičar sumnja u uspjeh ovog plana jer je globalni igrač poput grupacije ArcelorMittal procijenio da fabrika ne ostvaruje profit. On postavlja pitanje stručnosti i kapaciteta domaćih institucija da spase posrnulog giganta.
Dodatni problem predstavlja uvođenje CO2 taksi od 1. januara 2026. godine. Prekogranično usklađivanje ugljika opteretit će izvoz čelika iz BiH na tržište evropskih zemalja. Muhamedbegović smatra da saopćenja Vlade služe za političko pozicioniranje, dok je stvarna situacija u fabrici izuzetno teška.
Blokada demokratizacije proizvodnje energije
Bosna i Hercegovina je jedna od rijetkih potpisnica ugovora sa Energetskom zajednicom koja nema usvojen Nacionalni energetski i klimatski plan (NECP). Dokument koji treba definisati razvoj sektora do 2030. godine ocijenjen je u Brusselu kao izuzetno loš. Nedostaju mu ozbiljne analize i metodologija, što uzrokuje stratešku dezorijentisanost.
Izostanak ovog plana blokira pristup investicijama i usporava energetsku tranziciju. Muhamedbegović ističe da energetika predstavlja kičmu svake industrije. Bez jasnog plana, država se suočava sa posljedicama decenijskog nečinjenja i političke neusaglašenosti.
Zakoni u RS i FBiH omogućavaju građanima da postanu “prosumeri” – da istovremeno proizvode i troše električnu energiju. Ipak, javna elektroprivredna preduzeća pružaju otpor ovoj demokratizaciji. Ona u malim proizvođačima vide konkurenciju, a ne način za smanjenje gubitaka u distributivnoj mreži.
Solarne elektrane na krovovima kuća eliminišu distributivne gubitke jer se energija troši na mjestu proizvodnje. Analitičar optužuje vladajuće strukture da su saučesnici u blokiranju ovog procesa. Umjesto olakšavanja dozvola, vlasti štite monopole javnih kompanija umjesto da podstiču masovnu gradnju elektrana iz obnovljivih izvora.
(SB)








