AZEM VLASSI O IMITACIJI OSNIVAČKOG SAMITA NESVRSTANIH: “Ako neko usput pita zašto je Srbija bila bombardovana od strane NATO alijanse, uz prećutnu saglasnost i Rusije…”

Vjerovatno su zvaničnici Srbije ovaj samit u Beogradu iskoristili za agitovanje za stopiranje priznanja Kosova i protiv novih priznanja, kao i protiv članstva Kosova u međunarodnim organizacijama.

 

 

Piše Azem VLLASI

 

 

Ovih dana prisjećamo se prve konferencije Pokreta nesvrstanih zemalja u Beogradu, 1961. godine. Sjećanje nam je vratila farsa od obilježavanja 60. godišnjice toga događaja, takođe u Beogradu. Malo je bilo televizora, pa su radio i novine bili glavni izvor informisanja. Domaćin: Jugoslavija, predsjednik Republike Tito. Učestvovali su vladari 25 zemalja. Bio je to prvi događaj po kom su Jugoslavija i Tito postali prepoznatljivi na široj međunarodnoj sceni. Glavni pokretači ideje i politike nesvrstanih zemalja bili su ugledni lideri onoga vremena: Tito, predsjednici Egipta Gamal Abdel Naser i Indije Džavaharlal Nehru. Ubrzo im se pridružio predsjednik Indonezije Ahmed Sukarno.

 

 

Tada su na međunarodnoj sceni dominirala dva međusobno suprotstavljena vojno-politička saveza, odnosno bloka. Na Zapadu – većina evropskih zemalja i Sjedinjene Američke Države udružene u vojno-odbrambenom savezu NATO pakt; na Istoku – Sovjetski Savez sa zemljama pod komunističkim režimom i sovjetskom dominacijom udružen u vojno-političkom savezu zvanom Varšavski pakt. Daleka Kina se bavila izgradnjom komunizma narodnih komuna i na svjetskoj sceni bez ikakvog uticaja. Odnosi između NATO i Varšavskog pakta, tj. Sovjetskog Saveza, toliko su bili zategnuti da se sa pravom drhtalo od mogućeg oružanog rata širih razmjera.

 

 

Ta era je poznata kao ,,hladni rat”. Jugoslavija nije pripadala nijednom bloku, ali kao evropska zemlja strepila je od rata koji je ne bi poštedio. U sjenci toga, najveći broj zemalja na svim kontinentima bio je marginalan, neprepoznatljiv, bez ikakvog uticaja na globalnu svjetsku politiku.

 

 

U takvim okolnostima, pametni lideri “trećih zemalja” (što znači vanblokovskih) došli su na ideju da se udruže zbog nekih ciljeva od zajedničkog interesa. Konferencija u Beogradu 1961. godine zapravo predstavlja osnivačku konferenciju Pokreta nesvrstanih zemalja. U Deklaraciji usvojenoj na ovoj konferenciji, kao glavni ciljevi, istaknuti su angažovanje za mir i mirno rješavanje problema i sporova među narodima i državama, nemiješanje spolja u unutrašnje probleme zemalja, te protivblokovske podjele svijeta i angažovanje protiv ratova, kao sredstva za ostvarenje političkih ciljeva i rješavanja sporova.

 

 

Mnoge zemlje širom svijeta – posebno Afrika, Azija i Južna Amerika – prepoznale su u tome svoj interes i potrebu za očuvanjem sopstvenog integriteta i samostalnosti, pa su se pridružile Pokretu nesvrstanih zemalja. Posljednji samit Pokreta nesvrstanih, koji je imao odjeka u svijetu, a ključna figura je bio Tito, održan je u Havani, 1979. godine. Prepoznatljiv je po spriječenosti infiltracije Sovjetskog bloka u Pokret nesvrstanih preko Fidela Kastra, koji je bio veliki prijatelj Sovjeta.

 

 

Nakon toga, u svijetu počinju nova geopolitička prestrojavanja. Uloga Pokreta nesvrstanih počinje blijediti. Jedan od samita 1989. godine održan je u Beogradu. Blijeda slika i prilika onoga iz 1961, jer je zemlja domaćin bila pred raspadom. Bilo je to kao opelo zemlji osnivaču pokreta.

 

 

Kakva ironija sudbine. Poslije šezdeset godina od osnivanja i trideset tri godine od onog iz 1989. godine, obilježava se godišnjica nastanka tog pokreta u zemlji koje nema. Samo se grad zove isto – Beograd. A domaćin je zemlja koja je za sve ove godine pogazila sve suštinske principe, proklamovane na osnivačkoj konferenciji. Njeno državno rukovodstvo započelo je ratove, koji su doveli do raspada zemlje osnivača, uz velike zločine i stradanja. Najviše je stradala Bosna i Hercegovina, čiji su građani najviše bili privrženi Titovoj miroljubivoj politici i ravnopravnosti među narodima. Bezbroj je apsurda.

 

 

Domaćin ovog sastanka, namjesto Tita kao šefa bivše Jugoslavije, jeste čovjek koji je izrastao iz politike, u svakom pogledu antititovske. Njegov politički otac V. Šešelj, na počecima političke karijere, predlagao je da se na Titov grob zabije glogov kolac i tako istjera asocijacija na ritualno ubijanje vampira. U Srbiji je za ovih trideset i nešto godina formalno izbrisan svaki trag koji podsjeća na Tita. Domaćini ovog sastanka vjerovatno su imali problem kako umanjiti Titovu ulogu i što manje ga spominjati.

 

 

Nema sumnje, ovaj samit u Beogradu doprinosi međunarodnoj afirmaciji Srbije. U najavi skupa od strane zvaničnika mogli smo čuti kako je ovo dokaz međunarodnog ugleda zemlje (Srbije), koji ona uživa na međunarodnoj sceni još od osnivačke Konferencije 1961. godine. Računaju – mnogi od ovih koji su došli nisu ni bili rođeni tada.

 

 

A za ratne zločine od prije trideset i nešto godina možda misle da Srbija i nije kriva, pošto se ona tada samo ,,branila”. Ako neko usput pita zašto je Srbija bila bombardovana od strane NATO alijanse, uz prećutnu saglasnost i Rusije, odgovoriće da je to bila ,,prljava i nepoštena agresija, ničim izazvana od Srbije”, koja se samo ,,branila”.

 

 

Ali zanimljivo je primijetiti da se u Srbiji skoro nikada ne čuje, ne piše, niti govori išta o izvornim vrijednostima politike nesvrstavanja i uopšte o Pokretu nesvrstanih danas. Dominira priča o prijateljstvu sa Rusijom, Kinom, o vojnoj neutralnosti i fraza o evropskoj orijentaciji. O nesvrstanoj Srbiji ništa.

 

 

Glavni gost na samitu u Beogradu bio je ministar spoljnih poslova Ruske Federacije, koja namjesto Sovjetskog Saveza stoji kao rival spram NATO alijanse. Dakle, nastavlja politiku i logiku blokovske podjele.

 

 

Dan prije samita domaćin Vučić sa njim je razgovarao o bratskoj saradnji sa Rusijom, o Kosovu, gdje je režim čiju politiku on nastavlja takođe počinio velike zločine, a tretira je kao unutrašnje pitanje Srbije, koje, navodno, ona treba da rješava. On zahvaljuje Lavrovu na podršci teritorijalnom integritetu Srbije, misleći na Kosovo kao njen dio. Lavrov mu odgovara da Ruska Federacija podržava Rezoluciju SB UN 1244, za koju je i sama glasala. Upravo tom rezolucijom Srbija je 1999. godine lišena svakog segmenta vlasti nad Kosovom, te je uspostavljena Privremena administracija Ujedinjenih nacija do konačnog rješenja statusa Kosova. U njoj se nigdje ne spominje Srbija. Kaže se da dok traje administracija, UN ne postavlja pitanje suvereniteta SRJ. U međuvremenu nema SRJ, a dvije godine poslije toga, pod pokroviteljstvom specijalnog izaslanika UN Martija Ahtisarija, status je riješen. Kosovo je postalo sedma nezavisna država nakon raspada Jugoslavije.

 

 

Lavrov to dobro zna, ali govori ono što domaćin želi da čuje. To zna i Vučić, ali godi mu da glumi kako uz pomoć Rusije rješava teške probleme, koje nisu njegovi prethodnici. Razgovaraju njih dvojica kao po principu ,,ja tebi serdare, ti meni vojvodo”, a istinu znamo. Ali domaćin je ovim Lavrovu omogućio kontakte sa mnogim državnicima svijeta, jer Rusija nema takve prilike.

 

 

Vjerovatno su zvaničnici Srbije ovaj samit u Beogradu iskoristili za agitovanje za stopiranje priznanja Kosova i protiv novih priznanja, kao i protiv članstva Kosova u međunarodnim organizacijama.

 

 

Ipak, uprkos narastanju nacionalističke klime, šovinizma i isključivosti prema drugima, posebno prema Albancima, u javnom mnjenju Srbije raste svijest da je završena priča o srpskom Kosovu.

 

 

Najnovije vjerodostojne ankete u Srbiji pokazuju da tek 42% anketiranih smatra da Srbija ne treba da se odrekne Kosova. Država koja sebe opterećuje problemom koji već dvadeset i više godina nije njen unutrašnji problem, u sukobu je sa osnovnim principima politike nesvrstavanja. U kampanji pred posljednje izbore u Srbiji, Kosovo kao tema bila je znatno manje prisutna nego ranije, jer se procijenilo da se na toj priči više ne dobijaju glasovi. Zasigurno, među učesnicima samita bilo je i predstavnika zemalja koje su već priznale Kosovo kao nezavisnu državu, nastalu raspadom Jugoslavije.

 

 

Srbija je jedina zemlja u regiji koja se otvoreno ili posredno, ali i aktivno, miješa u poslove drugih zemalja, i to u svom susjedstvu – Crne Gore, Bosne i Hercegovine, Kosova. Po principu nemiješanja u unutrašnje poslove drugih, prije bi u Pokretu nesvrstanih bilo mjesta za ove tri države negoli za domaćina samita.

 

 

Da ironija bude još veća, domaćin samita Pokreta nesvrstanih poziva i ukazuje veliku pažnju predstavniku manjeg entiteta BiH, koji kao srpski član državnog predsjedništva neumorno radi na razgradnji te države, čime neposredno ugrožava mir i stabilnost u regiji. A on nemilosrdno pljuje po svima onima koji ometaju njegove planove i podržavaju BiH kao međunarodno priznatu državu. Prema Vučiću, entitet RS je već član nesvrstanih zemalja.

 

(Gradski.me)

AZEM VLASSI O IMITACIJI OSNIVAČKOG SAMITA NESVRSTANIH: “Ako neko usput pita zašto je Srbija bila bombardovana od strane NATO alijanse, uz prećutnu saglasnost i Rusije…”

| Da se ne zaboravi, Skandal, Slider, Vijesti |
About The Author
-