U ratu je bio pripadnik Specijalnog odreda policije „Bosna“, pod komandom Dragana Vikića.
To je onaj crni, visoki, stasiti momak, koji se oblači na početku sporta „Vojnik sreće“, a koji je u ljeto 1992. režirao Mirsad Herović na “pođonjenu” muziku i originalni tekst Dine Merlina.
Danas je Samir Čajić Čaja aktivni član Saveza za bolju budućnost Fahrudina Radončića i često se može vidjeti u njegovom društvu. Čak i na suđenjima. A ponekad mu i kišobran pridrži.
I sada, kao i prije rata, bavi se obezbjeđenjem u raznim „firmama“.
„U cilju objektivnog informiranja javnosti, Samir Čajić Čaja je umišljeni dezerter i patriota iz Gračanice. Bio je kursista u Centru za obrazovanje kadrova unutarnjih poslova ‘Mijo Kreošević Guja’ na Vracama u Sarajevu“, pisalo je Dnevno.ba prije godinu i po:
„Nakon završetka kursa, biva raspoređen u jedinicu za specijalne namjene tadašnjeg gradskog SUP-a. Nakon završetka rata, vraća se u Sarajevo, gdje zasniva radni odnos u MUP-u CSB Sarajevo kao jedan od starješina u tadašnjoj novoformiranoj jedinici za podršku.
Zbog loših međuljudskih odnosa sa pripadnicima spomenute jedinice i sprovođenja bespotrebne sile, ugledni tadašnji ministar policije Ismet Dahić zahvaljuje se Samiru Čajiću na službi i srdačno mu uručuje otkaz!
Nakon toga, Čajić ‘zaskače’ direktora tadašnjeg prvog novootvorenog tržnog centra ‘Mercator’ u Sarajevu, gdje u istom osniva službu unutarnje zaštite, satkanu od bivših kontroverznih policajaca njemu sličnih, krimogene i sumnjive biografije.
On se po preporuci tadašnjeg direktora Avaz Roto Pressa Faruka Čardžića upošljava kao bezbjednjak u kompaniju Avaz, kod Fahrudina Radončića.“
Čajića su optuživali i da je učestvovao u organizaciji demonstracija 7. februara 2014. godine.
A sada se prisjetite spomenutog spota…
Izvor: SlobodnaBosna