Pamtim i gore dane, našalio se gorko Senad Begić, 56-godišnji RVI, demobilisani borac i logoraš iz Miostraha, općina Cazin, dan nakon što je napustio Odjel rekonstruktivne hirurgije Kantonalne bolnice (KB) „Dr. Irfan Ljubijankić” u Bihaću.
Kao što je poznato, on se nakon četiri dana štrajka glađu, 26. februara, polio benzinom i zapalio u centru Cazina zbog višegodišnjeg sudskog spora oko zemlje s rođacima Samirom i Izetom Begićem. Njegovo spaljeno lice govori o patnji koju je preživio.
Begić je pristao u ekskluzivnom razgovoru za Avaz „vratiti film“ na najteže trenutke života.
– Niko nije vjerovao da ću to uraditi, sada to znam. Da su znali, ljudi bi me, vjerovatno, i prije savladali. Savjetnik Bajraktarević je, kada sam mu rekao da ću se zapaliti jer sam sve pokušao, obećao da će otići kod predsjednika Općinskog suda Mirsada Hajrulahovića i zamoliti ga da „nešto učini“. Vratio se nakon sat i po kod mene i prenio da mu je predsjednik Suda kazao: „Šta se ti miješaš, ovo je Sud?“ Shvatio sam da su me svi napustili – nastavlja svoju turobnu priču Begić.
Podsjeća kako je do tog nesretnog i užasnog dana sve učinio da se 16-godišnji spor zbog komadića zemlje riješi, piše Avaz.
– Još 2013. se to moglo riješiti, ali, eto, u ponedjeljak, 14. marta, u 11 sati zakazano je sudsko ročište u mom slučaju, o kome sada priča cijeli dunjaluk. Svjestan sam žalosne činjenice, da se nisam zapalio i proživio pakao, ne bih ni dočekao da se ovaj obični imovinski slučaj počne privoditi kraju nakon 16 godina – zaključuje Begić.