Da, crnogorska državna sramota: u te tri riječi sadržana je suština sramnog odlaska ministara Damjanovića i Kovača na slavlje Miloradu Dodiku i njegovima. Da, rušenje državne politike.
Te tri riječi otkrivaju suštinu besprizornog prikrivanja istine Vlade Crne Gore i njihovih izaslanika u Banjaluci. Bezobzirna politika ili politika bez obraza. To je, nažalost, jedini opis rada Vlade Dritana Abazovića
Piše: Draško ĐURANOVIĆ
Slijede pitanja za milion dolara: što je odvratnije, nemoralnije i, suštinski, najviše anticrnogorsko?
Činjenica da su ministri finansija Aleksandar Damjanović i pravde Marko Kovač bili toliko besprizorni da prisustvuju u BiH neustavnoj ,,Akademiji obilježavanja 9. januara“, takozvanom ,,Danu Republike Srpske“, iako su znali da je to čin kojim kabadahija Milorad Dodik, godinama već, želi da u državni ram ovjekovječi politiku etničkog čišćenja ratnih zločinaca Radovana Karadžića i Ratka Mladića, oličenu u tvorevini koju zovu Republika Srpska?
I za to su crnogorski ministri čašćeni pozivnicom da sjede u prvom redu.
Prezirete li ono Kovačevo podmuklo priznanje da jeste bio u Banjaluci, i lično i kao ministar? Ili je za sramotu države to što mu – dok je jezdio o državnom trošku Bosnom, prolazeći putem koju desetinu kilometara od Srebrenice – ni dlaka na glavi nije ustreptala od nekog osjećanja stida što ide da slavi dan kada je počeo magnum krimen.
I nije mu se lice, ako već nema obraz, zacrvenilo čak ni kad je Mile Dodik najavljivao veliko ,,državno odlikovanje“ za Vladimira Putina, ruskog vožda koji satire i hoće da ,,denacifikuje“, u stvari da – istrijebi Ukrajince.
Ne, bila mu je, kako veli, čast što je tamo bio.
Ili vam je ogavnija ona beskrupulozna ministarska laž Aleksandra Damjanovića da je pohodio Banjaluku lično, a ne zvanično kao ministar, da je bio tek neki tamo dolaznik na svečanost, pojedinac kojem se, eto, prohtjelo malo da skokne do braće preko Drine i zapjeva koju sa Dodikovim junacima po kancelarijama, ćumezima, budžacima i kafanama.
Baš tamo đe se i dan-danas osjeća zadah velikog zločina i nema ni zere stida nad sjenima žrtava.
Ili je, pak, u tom obilju nečastivih prizora najgora ona prljava rabota, zvanična izjava iz kabineta premijera Dritana Abazovića? Ono pilatovsko pranje ruku i iskaz da Vlada, zamislite pedanterije, zvanično nije razmatrala platformu za ,,predmetnu posjetu ministara“ Banjaluci za čuveni „Dan Republike Srpske“ i da ,,ministri nijesu bili delegirani od Vlade Crne Gore“.
Dvostruka zvanična laž. Odlazak za Banjaluku ministra pravde upriličen je – o trošku države Crne Gore. Kao što je i rezervisan odgovarajući hotel i ispostavljena faktura – koju plaća država Crna Gora.
A što se tiče platforme za ,,predmetnu posjetu“ kojom se udara u temelje susjedne države Bosne i Hercegovine, e to je pripremio još odavno – lično premijer Dritan Abazović. Još u Srebrenici.
– Genocid nije počinjen nad Bošnjacima nego nad ljudima i nisu ga počinile vojske nego politike. Politike zla, mržnje, smrti i prevara – mudrovao je 11. jula prošle godine u Potočarima Abazović, ponižavajući tako sve ubijene…
Baš zato što su bili Bošnjaci, ljudi ,,krive vjere“ na pogrešnom mjestu – baš tamo đe su Karadžić i Mladić obavljali krvavu misiju ,,humanog preseljenja ljudi“. Preselili su ih pod zemlju, zauvijek.
I onda Kovač i Damjanović proslavljaju dan kada je rođena ideja koja je svoj konačni izraz imala u najvećem zločinu u Evropi nakon Drugog svjetskog rata – genocidu u Srebrenici.
Zaboga, je li u ovom času nepristojno pitati: da li je potpredsjednik Vlade Ervin Ibrahimović, predsjednik Bošnjačke stranke, još uporan u tome da mora opstati u takvoj Vladi, čekajući da se ,,realizuju velike investicije na sjeveru Crne Gore“?
Zaboravite na ona pitanja s početka. Zaboravite i ovo posljednje. Sve je ovđe jasno.
Crnogorska državna sramota. U te tri riječi sadržana je suština sramnog odlaska dvojice ministara na noge Miloradu Dodiku i njegovima.
Rušenje državne politike. Te tri riječi otkrivaju suštinu besprizornog prikrivanja istine Vlade Dritana Abazovića.
Bezobzirna politika ili politika bez obraza. To je, nažalost, jedini opis rada Vlade Dritana Abazovića.
I to više nije pitanje opstanka kabineta jednog premijera. Stvari su mnogo gore: potezima koje povlači Abazović i njegovi puleni-ministri, država Crna Gora se lomi, spoljne politike nema, ideja dobrosusjedstva se briše, a unutrašnja kohezija je izgubljena.
Jeste, postoji država Crna Gora, ali samo kao ljuštura. Ili ram za tuđu sliku.
(Pobjeda)
Related posts:
SILAJDŽIĆEVA ČETIRI ¨NE¨ – HARIS SILAJDŽIĆ PROPUŠTA 14. APRILA 1992. U WASHINGTONU ZATRAŽITI PODIZANJE EMBARGA NA ORUŽJE
Sjećate li se Karremansa?! I kako se tresao pred Mladićem… Hoće li ikada priznati svoju krivnju?!
SRĐAN PUHALO ZVONI NA UZBUNU: “Šutnja o ratnim zločinima otvara prostor za nove ratove…”
FELJTON; XAVIER BOUGAREL “NADŽIVJETI CARSTVA”: Kako je panislamistička struja u SDA “reislamizirala” Armiju RBiH, društvo, čak i Islamsku zajednicu, pa odbrambeni rat pretvorila u džihad?
VASKOVIĆ OTKRIO NAJVEĆU TAJNU VOŽDA IZ LAKTAŠA: Dodikovo političko samoubistvo ukradenom ikonom iz Luganska; Igor Dodik je imao samo 11 godina kad je ubijen Mauzer…
DODIK PONOVO POD ISTRAGOM: Godinama je krao struju i…
SENAD AVDIĆ O PRVOM MARTU 1992. GODINE (I): Šta (mi) se dešavalo u “istorijskoj”, ili “idiotskoj noći” u kojoj je BiH dobila suverenost, ali i generalnu probu nadolazećeg rata?!
NEĆE DODIK VIŠE DA ŽIVI NA SELU: U centru Banja Luke gradi vilu od 2.000 kvadratnih metara, pogledajte kako teku radovi…
BEOGRADSKI NOVINAR O K*VAVIM LENTAMA: “Za razliku od Handkea, koji je u krajišku varoš stigao ne bi li na svoj tas iskamčio još koji gram svekolikog srpskog divljenja…”
UREDNIK KATOLIČKOG TJEDNIKA, FRA LUKA MARKOVIĆ: “Zloduh titoizma je među Bošnjacima pušten iz…
