Da se Isus nalazi na izraelsko-palestinskoj bojišnici, šta bi On sada učinio?

Dok Izraelske obrambene snage nastavljaju svoje napade na pojas Gaze, pogoršavajući patnju Palestinaca, što bi se dogodilo ako bi se Isus pojavio na uništenim ulicama?

Što bi Mesija učinio? Na čijoj bi strani bio? U Jeruzalemu palestinske patnje nisu upitne. Oduzeti domovi, ljudi su napadnuti, etnički očišćeni. Izraelski vojnici su agresori, to je jasno. Bi li Isus tada oslobodio svoj pravedni bijes protiv njih? To je nezgodno pitanje jer, ne zaboravite, Isus nije Arapin, On je bio Židov. Ta je strana njegova povijesnog identiteta temeljna. A Izraelci su Židovi. Što bi Isus tada učinio? Može li On popraviti ovo stanje?

Koristeći znak iz uklete priče Dostojevskog o velikom inkvizitoru u “Braći Karamazovima”, vidim Isusa kako ponovno hoda Zemljom. Ne u Sevilli inkvizicije koju je izazvao ruski književnik, već danas u Jeruzalemu. Pazite, ovo nije Drugi Kristov dolazak, kojeg proriče Sveto pismo. Ne pojavljuje se u slavi, u pratnji anđela s plamenim mačevima. Isus posjećuje Palestinu samo na jedan dan. I svi ga prepoznaju dok se kreće. „O, sine Božji! Pomozi nam!” Kršćani vape. „Prorok Isus, Marijin sine! Udari naše tlačitelje!” Muslimani su svjesni Isusa. Oko Njega se okuplja ogromna gužva. Dovoljno da zabrine IDF. “Uhitite tog ludog oponašatelja!” Glasi zapovijed izraelskog časnika. Nakon toga, Mesija biva uhvaćen i zatvoren u vojnom zatvoru.

Izraelci to mogu reći kolegama Židovima. “Ti si jedan od nas, stranče. Hebrej poput nas”, krupni ispitivač IDF-a govori Isusu. ”Zašto praviš probleme? Zašto Te briga za ove dosadne Arape?” Kao u priči o Velikom Inkvizitoru, Isus šuti. Što bi Isus postigao ako bi odgovorio na pitanja ograničenog ispitivača? Ipak, Njegovo sveto srce gori od ljubavi i prema Palestincima i prema vlastitom narodu. Tako i treba biti. Šteta što je Crkva stoljećima ignorirala Isusovo židovstvo. Ili što je pokušala svesti to da je Isus bio i Židov na najmanju moguću mjeru. To je velika pogreška. Jer On je Mesija, Krist židovstva. Mnogi su Ga Židovi zaista prepoznali kao takvog. Neki su Ga odbili, ali to je bio dio božanskog plana.

Što nakon toga Isus čini? Trebali pozvati legije anđela s neba kako bi IDF naučili lekciju? Mogao je već davno tako postupiti u Getsemanskom vrtu, ali nije želio. Je li mogao natprirodno natjerati Izraelce na obraćenje? Da postanu kršćani? Zapravo ima nekih Židova koji su za Isusa, to je moguće. No to bi bilo prisilno djelovanje. Sviđalo se to nekome ili ne, Židovi ne prihvaćaju činjenicu da je Isus Krist i ono što je učinio na križu. Inkvizicija je pokušala natjerati španjolske Židove (i Maure također) na pripadnost Crkvi, ali većina ih se tome opirala. Ili su javno prakticirali lažno kršćanstvo, dok su se privatno održavali svoje religijske prakse predaka. Nešto u židovskoj svijesti zazire od kršćanstva. Sakramenti su im nepoznati. Oni ih ne žele prihvatiti. Razlozi za to su složeni, ali to je činjenica.

Je li Mesija zapeo u dilemi? (Ili, bolje rečeno, ja jesam. Mislim, u svojoj priči.) Želi zaustaviti nasilje nad Palestincima, biti uz njih, dok istodobno kao Židov ne može naštetiti vlastitom narodu. Zna koliko su i oni pretrpjeli. Progoni, mučenja, holokaust, Isus je svega ovoga svjestan. Rastužuje Ga to što su Židovi nepravedno napali drugi narod i rasu. Što on može učiniti kako bi riješio ovakvo mučno stanje?

Dok razmišljam o svemu ovome, osjećam kao da se ne mičem s mjesta. Kao da vas zatvore u neku sobu kad odjednom… Eureka! Bljesak zen intuicije otključava vrata skrivenog izlaza. Neki dan sam sudjelovao u internetskoj raspravi o Danu Al-Qudsa u Tanzaniji. Još jedan sudionik bio je rabin iz Neturei Karte. To je to! Ovdje bi mogao poslužiti prosvijetljeni Židov iz Neturei Karte.

Da ukratko objasnim: ”Neturei Karta” hebrejski je izraz. Znači ”Čuvari grada.” Radi se o pokretu koji je nastao unutar strogo fundamentalističkog židovstva. Izvana izgledaju poput ostali Haredi Židovi. Jednako su odjeveni i imaju jednako duge brade. No ovaj ogranak Židova vrlo je protu-cionistički nastrojen, Neturei Karta Židovi demonstriraju s Palestincima i pozivaju na ukidanje države Izrael, iako mirnim putem. S obzirom na Mojsijevo Petoknjižje, kojeg se drže i na rabinske zakone oni cionističku državu smatraju pobunom protiv Boga, jer je današnja država Izrael uspostavljena silom. Židovi će ići u Svetu zemlju kada će ih i narodi i starosjedioci budu na to pozvali. Naravno, još uvijek čekaju dolazak svog Mesije. Jer to su ipak mesijanski Židovi.

Na završetku svoje priče, Dostojevski je svog Velikog Inkvizitora suzdržao od spaljivanja Isusa, kao prijetnju Crkvi. Umjesto toga pušta Ga na gradske uličice. Mesija nestaje, šutljiv i neučinkovit. Svećenik je optimističniji. Želim da Isus Židov dinamički usmjerava izraelske vojnike da ostanu Židovi, ali da prihvate bolji, duhovniji i oslobađajući oblik židovstva. Onakav Neturei Karte oblik. Oružje im pada s ruku, oni priznaju prava Palestinaca i prihvaćaju da će ostati u Svetoj zemlji, ne kao vladari, nego kao gosti. Zar vas to ne fascinira?

Ta neizmjerno idiotska banda, takozvani kršćanski cionisti, mrzit će ovakav rezultat. Mnogi muslimani također će se prema tome odnositi s prezirom. Puka maštarija, oni će reći. Put do pobjede vodi samo kroz oružani džihad, što drugo? Ovakav scenarij bio bi prilično znanstveno-fantastičan, s obzirom na postojeće odnose moći u svijetu. Zapravo, osjećam da je moja vizija nadahnjujuća, istinitija. Mudrost mog Isusa, židovskog Mesije, prevladava mudrost i nasilje mudrih. Ako Bog da, Isus će sve to popraviti!

Autor: Revd Frank Gelli