DRAŠKO ĐURANOVIĆ, PRINCIP PANDORE: “I nije prvi put sadašnjem predsjedniku Crne Gore da je na meti, Pandorinu kutiju koju su otvorili …”

I nije prvi put sadašnjem predsjedniku Crne Gore da je na meti. Još od vremena monstruozne namještaljke, nazvane misterioznim imenom “afera S.Č.“, u koju su na najbrutalniji način bile uključene neke domaće crnogorske vedete iz NVO sektora u sadejstvu sa pojedinim ministrima iz Đukanovićeve Vlade i “dobronamjernim“ strancima.

 

 

Piše: Draško ĐURANOVIĆ

 

 

Da li građanin Milo Đukanović može da ima trast ili neku kompaniju na Djevičanskim ostrvima, Kajmanskim otocima ili u nekim drugim poreskim rajevima? Naravno da – može, ako je biznismen koji želi da iskoristi priliku koju pruža domaće i svjetsko zakonodavstvo i smanji, kako se to kaže, izdatke za poreze. Krupni biznis je kao tajno bratstvo, samo odabrani i moćni imaju mogućnost izbora.

 

 

Tako je od kada je svijet postao rob kapitala.

 

 

Da li javni funkcioner Milo Đukanović smije da ima bilo kakve kompanije ili račune ili da vodi biznis krijući se u vilajetima of-šor destinacija? Naravno da – ne smije, ako je državni zvaničnik. Čak i da nije protivzakonito, bilo bi nemoralno: javni funkcioneri ne smiju da rade ono što mogu biznismeni, kao građani.

 

 

Takav je kodeks od kada postoji savremena politika.

 

 

Stvari su, glede takozvanih “Pandorinih papira“, prilično jednostavne. Ako je tačno to što Đukanović tvrdi da je, kada se prvi put povukao iz politike, osnovao trast koji nije funkcionisao ili imao novčane transakcije nakon 2012. kada je postao ponovo premijer, onda ga je teško, lično ili politički, optužiti za bilo što. Osim jedne, kako se to ranije govorilo, “ozbiljne moralne kritike“ – da rad unutar of-šor biznisa i izbjegavanje poreza vlastite države nije zorni primjer.

 

 

Opet, ukoliko je mlađi Đukanović, sin Blažo, koji nije javni funkcioner, preuzeo na svoje ime da vodi neku kompaniju unutar of-šor biznisa, to već nije državno pitanje. Ako nema bilo kakve (zlo)upotrebe državnog novca – a do sada objavljena dokumenta tako pokazuju – onda je sva ova politička, tabloidna buka i bijes koja se izliva tokom ove sedmice, udar ad hominem na političara, crnogorskog predsjednika i udar na njegovu porodicu. Ne zbog onoga što Blažo Đukanović jeste ili nije učinio u biznisu, već zato što je njegov otac Milo upravljao državom u pravcu njene nezavisnosti.

 

 

Tako je to u crnogorskoj politici od početka.

 

 

U tom smislu, sadašnje refleksije priče o “Pandora papirima“ samo su kontinuitet te dugotrajuće crnogorske priče. Domaći politički oponenti Đukanovića, kao i oni koji imaju i ličnih omraza i prema njemu i njegovoj porodici, koriste nabačeni servis – istraživanje Mansa – da bi politički poentirali i pokušali da, iza kulisa afere, profitiraju i sakriju vlastite mračne Pandorine kutije.

 

 

Naravno, priča o “Pandora papirima“ nije porodična stvar, iako se pominju predsjednik države i njegov sin. Ovo je, prvenstveno, pitanje politike i puta kojim država Crna Gora ide.

 

 

I nije prvi put sadašnjem predsjedniku Crne Gore da je na meti. Još od vremena monstruozne namještaljke, nazvane misterioznim imenom “afera S.Č.“, u koju su na najbrutalniji način bile uključene neke domaće crnogorske vedete iz NVO sektora u sadejstvu sa pojedinim ministrima iz Đukanovićeve Vlade i “dobronamjernim“ strancima.

 

 

Tada je, najvjerovatnije instinktom, shvatio da je otvoreno suočavanje jedini odgovor koji ima na raspolaganju.

 

 

Baš kao što je razumio što treba da radi kada je svojevremeno išao u Bari i svojevoljno dao iskaz italijanskom tužitelju Šelziju povodom istrage o švercu cigareta iz Crne Gore. Tada su ovdašnji politički vidovnjaci proricali da će sve izaći na vidjelo i da slijedi Đukanovićev politički kraj.

 

 

Sedamnaest godina kasnije, brojni ovdašnji i regionalni mediji, domaći političari i strani ambasadori (sjećate li se ambasadora Kraforda?) koji su tokom otvaranja istrage i kasnijeg sudskog procesa u Italiji grmjeli o državnom kriminalu i mafijaškoj hobotnici – zaćutali su 2019. godine, kada su italijanski sudovi definitivno presudili da krivičnog djela nije bilo!

 

 

I sada je jasno. Pandorinu kutiju koju su otvorili ,,Pandorini papiri“ može da zatvori samo Milo Đukanović. Prvi i najznačajniji korak je pred predsjednikom Crne Gore: da iskazom pred nadležnim institucijama zvanično potvrdi i dokaže ono što je rekao u prvom reagovanju – da je trast osnovao kao bivši političar, da kao javni funkcioner nije obavljao of-šor biznis.

 

 

I da ne čeka poziv, iz policije ili tužilaštva, već da sam napravi prvi potez. Radi sebe i svoje porodice, ali prvenstveno – zbog Crne Gore i funkcije predsjednika države na koju su ga građani izabrali ubjedljivom većinom.

 

 

A onda, kada se jedna kutija zatvori, moguće da će se druge otvoriti i nekima koji se ovih dana nadaju da će politički profitirati. Jer, ko zna kakvi su principi Pandore u Crnoj Gori?

 

(Gradski.me)

DRAŠKO ĐURANOVIĆ, PRINCIP PANDORE: “I nije prvi put sadašnjem predsjedniku Crne Gore da je na meti, Pandorinu kutiju koju su otvorili …”

| Da se ne zaboravi, Skandal, Slider, Vijesti |
About The Author
-