EMINA PANDUR: NEMA PRAVOG BAJRAMA BEZ DIJELJENJA RADOSTI SA SVOJIM KOMŠIJAMA

Bajram nisu samo puni stolovi i slavlje, kazala je u razgovoru za Anadolu Agency (AA) osamdesetjednogodišnja Emina Pandur iz Blagaja kod Mostara, koja više od sedam desetljeća nije propustila ni jedan post ni odlazak u džamiju kao ni dijeljenje radosti Bajrama sa svojim komšijama.

– Bajram je kruna molitve, posta i duševnog pročišćenja u mjesecu ramazanu, koji ne može biti potpun bez odlaska u džamiju i dijeljenja radosti sa svojim komšijama bilo da su Muslimani, Hrvati, Srbi ili iz reda ostalih -, kazala je Pandur.

Iako su se običaji proslave Bajrama kako kaže osamdesetjednogodišnja Blagajka znatno promijenili u odnosu na ranije, zbog suvremenog načina života pravi smisao najvećeg muslimanskoj praznika nikad se nije promijenio niti će promijeniti.

Prvi put zapostila sa manje od deset godina

– Prije se omladina više skupljala i više se družilo na iftarima, a sada ljudi sve manje imaju vremena jedni za druge. Ali ono što je najvažnije za Bajram, jeste dočekati ga čistog srca i podijeliti radost najprije sa svojom porodicom i sa svojim komšijama -, kaže Pandur.

No, kako pojašnjava prava radost ne može se doživjeti bez poštivanja vjerskih obreda i ramazanskog posta, koji ona nije propustila od svoje desete godine nikada.

– Prvi put sam zapostila kad mi je bilo nešto manje od deset godina i od tada svake godine postim, jer post je najglavniji u islamu -, kaže Pandur.

Navodi kako za post nema prepreke ni izlike.

– Ništa meni vrućine ne utječu, jer ja ne mislim na vrućine, nego se molim i mislim na svoj cilj da ispostim kako treba, jer mi je to od Allaha dž. š. zadatak i ja imam volju da izdržim. Kakvo god da je vrijeme ono je od Boga, bilo da su vrućine, kiša ili hladno i to tako treba gledati -, ističe osamdesetjednogodišnja stanovnica Blagaja.

Ona ne odstupa od pravila ponašanja islamskih običaja, a kako naglašava naslijedila ih je od svoje majke, koja je preminula kad joj je bilo svega 12 godina.

– Bila sam mlada kad mi je majka oboljela, ali je svaki dan sa mnom pričala i govorila mi koliko je vjera važna i koliko je važno živjeti u vjeru. Vazda mi je govorila da ne smijem pobrkati vjeru i da za sretan život moram čuvati namaz, post i ramazan. Ja sam to usvojila i jako sam sretna zbog toga. Zato uvijek ramazan dočekujem spremna i Bajram slavim punim srcem, a tko tu blagodat ne doživi ne zna ništa. A tko to ostavi onda je ostavio i sebe -, ističe Pandur.

Ako nismo za svoje vjere onda nismo za nikoga

U bračnu zajednicu je ušla kad joj je bilo 26 godina i nikada nije imala problema sa suprugom niti s njegovom familijom, jer su svi živjeli po vjerskim običajima. Prije šest godina je ostala bez supruga, ali uz Allaha dž.š., porodicu i prijatelje kako kaže, smrt voljene osobe se lakše preživi.

Stoga svojim životnim uspjehom smatra činjenicu da je dva sina koji imaju svoje obitelji s njim odgojila u vjeri. Jedan živi u Blagaju, a drugi je u Americi, ali kako tvrdi obojica poste.

– Sin iz Amerike mi nije mogao doći sada, ali svaki dan se čujemo i u srcu smo skupa. To je ona prava radost i ona prava vrijednost, biti uz svoju porodicu i čuvati jedni druge, kao i komšije s kojima dijelimo život -, ističe Pandur.

Ako se uz post kako kaže drži pravila islama da se ne ogovara nitko, da se ne misli ružno o nikome, i da se sa svakim fino ophodi i na nikoga ne ljuti, onda nema razloga da se ne bude zadovoljan na ovome svijetu. Smatra da te vrijednosti uz Islam propovijedaju i druge vjere.

– Ako nismo u vjeri, ako nismo za svoje vjere onda nismo za nikoga. Ako nismo za Allaha dž.š., onda nismo ni za druge vjere ni za ljude, jer tko drži do svoje vjere drži i do drugoga -, kaže Pandur.

Ona je uvjerena kad bi svi prakticirali vjeru kako treba, da na zemlji ne bi bilo ratova ni drugih problema.

Izvor: (Hayat/Foto: AA)