“U shvaćanju službenog Berlina, demokracija i vladavina prava jednostavno su vrijednosti koje nisu povezane s njihovim interesima. Lijepo ih je imati, ali nisu bitne za ostvarivanje profita”, smatra Politico.

 

 

Piše: GORDAN DUHAČEK

 

 

U nedjelju, 26. rujna, u Njemačkoj se održavaju parlamentarni izbori na kojima se prvi put nakon 16 godina Angela Merkel ne natječe za funkciju kancelarke. Merkel je prije par godina najavila da će joj četvrti kancelarski mandat biti posljednji i to je obećanje održala.

 

 

Nema sumnje da je Merkel u svojih 16 godina na čelu Njemačke bila faktor stabilnosti, a ne čudi ni što je, kada je za američkog predsjednika izabran Donald Trump, pomalo preuzetno nazvana “lidericom slobodnog svijeta”.

 

 

Dobre strane političke karijere Angele Merkel su općepoznate i o njima se detaljno pisalo, ali treba obratiti pozornost i na loše strane njene politike i odluka, čega je u 16 godina također bilo i o čemu ovih dana pišu strani mediji.

 

 

Merkel Europskoj uniji ostavlja autoritarne režime u Mađarskoj i Poljskoj
Politico je tako objavio komentar pod naslovom “Mrlja na ostavštini Angele Merkel”, u kojem se kancelarku proziva zbog toleriranja autoritarnih lidera unutar EU, napose na primjerima Mađarske i Poljske.

 

 

Ističe se da je Merkel u 16 godina obnašanja dužnosti kancelarke bila suočena s “tri glavne krize Europske unije u 21. stoljeću: financijskom krizom i krizom državnog duga 2008., migrantskom krizom 2015. i tekućom krizom vladavine prava i demokracije”.

 

 

“I dok se s prvom nosila odlično, a drugu uspješno preživjela, posljednja će definirati njezino naslijeđe. Merkel ostavlja problem vladavine prava EU – dugotrajno najveći transformacijski izazov za europske integracije – neriješenim za svog nasljednika. Pod njezinim su nadzorom autoritarne ambicije mađarskog premijera Viktora Orbána i poljskog moćnika Jarosława Kaczyńskog mogle postati sistemski izazov za EU”, navodi Politico.

 

 

Merkel stalno kritiziraju zbog blagog odnosa prema Orbanu i davanja prioriteta interesima njemačke automobilske i prerađivačke industrije nad demokratskim integritetom EU, navodi Politico.

 

 

Ekonomski interesi iznad demokracije

 

 

“Također je optužena da se nije izjasnila protiv autoritarne dinamike zemlje kako bi zadržala crnu ovcu Europske pučke stranke (EPP), Orbanovu stranku Fidesz, u konzervativnoj političkoj obitelji”, ističe se.

 

 

“Je li Merkel mogla postupiti drugačije povlačeći čvrste crvene crte za Mađarsku i Poljsku? Nema sumnje da je”, smatra Politico.

 

 

Ipak, ne treba zaboraviti da je Merkel u tom smislu zapravo nastavila uobičajenu njemačku vanjsku politiku koja je primarno definirana ekonomskim interesima. Srednja Europa je mjesto brojnih njemačkih investicija. Da su ekonomski interesi nit vodilja njemačke politike, vidi se i na primjeru odnosa s Rusijom i Kinom, navodi Politico.

 

 

“Njemačka politička i vanjskopolitička kultura izrazito je orijentirana na pristanak i dijalog. Razgovarati sa srednjoeuropskim autokratima, a ne govoriti o njima, već je desetljeće mantra njemačke diplomacije”, ističe Politico i dodaje da je takva taktika promašena kada je riječ o Orbanu i zagovornicima neliberalne demokracije jer oni samo glume spremnost na dijalog, a rade sve po svome.

 

 

“U shvaćanju službenog Berlina, demokracija i vladavina prava jednostavno su vrijednosti koje nisu povezane s njihovim interesima. Lijepo ih je imati, ali nisu bitne za ostvarivanje profita”, smatra Politico.

 

 

Harvardski politolog: Merkel nije bila posljednji bedem između pristojnosti i barbarstva

 

 

Sličnu je kritiku iznio i poznati harvardski politolog Yasha Mounk, koji je živio u Njemačkoj, u američkom časopisu The Atlantic.

 

 

“Premda Merkel zaslužuje pohvale kao postojana i humana liderica, nikada nije bila posljednji bedem između pristojnosti i barbarstva”, smatra Mounk.

 

 

“Premda Merkel doista brine o demokratskim vrijednostima i ljudskim pravima, učinila je vrlo malo za njihovu obranu dok je bila na dužnosti; pod njezinim nasljednikom Njemačka će vjerojatno nastaviti kombinirati visokoumne razgovore s nedostatkom konkretnih poteza i zabrinjavajućom spremnošću na sklapanje trulih poslova s ​​autokratima”, predviđa Mounk.

 

 

Podrška Vučiću

 

 

To se potvrdilo i u odnosu Merkel s predsjednikom Srbije Aleksandrom Vučićem, koji je, otkako je na vlasti, susjedne zemlje pretvorio u ono što se u politologiji naziva hibridni autoritarni režim. Srbija je na papiru demokratska republika, a zapravo je Vučić u proteklih desetak godina urušio slobodu medija i niz drugih demokratskih standarda.

 

 

Merkel to nije smetalo, dapače jasno i javno je podržavala Vučića, što se vidi i po njenoj odluci da jedno od svojih posljednjih vanjskopolitičkih putovanja u svojstvu kancelarke “pokloni” baš njemu, koji je od svega napravio propagandni spektakl.

 

 

Na zajedničkoj konferenciji za medije u Beogradu Merkel je pohvalila Vučića, čije autoritarno vladanje službena njemačka politika ne dovodi pretjerano u pitanje.

 

 

“Predstoji još dug put prije nego što Srbija i cijela regija konačno postanu članice Europske unije, što je i naš zajednički cilj”, rekla je Merkel.

 

 

“Neka pitanja rješavat će se na kraju procesa”, odgovorila je Merkel na pitanje je li članstvo Srbije u EU uvjetovano priznanjem neovisnosti Kosova.

 

 

“Nisu ni sve države članice Europske unije priznale Kosovo”, rekla je znakovito njemačka kancelarka.

 

 

Merkel je upozorila i na važnost pravnog sustava na putu ka EU. Vučić je o tome dao obećanje, rekla je i dodala da je u njemu prepoznala osobu koja “ne daje lažna obećanja”.

 

 

Prešutna podrška ilegalnom pushbacku migranata
Tu je i pitanje izbjegličke krize 2015.

 

 

Merkel je svojom nedvojbeno velikodušnom humanitarnom gestom spasila mnoge ljude, ali je i nehotice pokrenula izbjeglički val preko balkanske rute, koji i danas donekle destabilizira jugoistočnu Europu, napose Bosnu i Hercegovinu. Također je odluku o primanju velikog broja izbjeglica donijela unilateral, bez konzultacija s ostalim članicama Europske unije, što je dovelo do rascjepa unutar EU.

 

 

Politolog Yasha Mounk podsjeća kako je izbjeglička kriza završila.

 

 

“Zahvaljujući nizu dogovora s autokratima, poput turskog predsjednika Recepa Tayyipa Erdoğana, Njemačka je taj problem prepustila njima tako da granice EU učini neprobojnima, pa, iako formalno nastavlja prihvaćati izbjeglice, većini njih sada je nemoguće doći do Njemačke”, navodi Mounk u The Atlanticu.

 

 

Takva nova politika vidi se odlično i na granici Hrvatske i BiH.

 

 

Hrvatska je policija često optuživana da sustavno krši ljudska prava migranata i provodi tzv. pushback, koji je sam po sebi ilegalan.

 

 

Nikad se nije sukobila s Kinom oko ljudskih prava

 

 

Merkel se nikada nije sukobila ni s Kinom u vezi ljudskih prava, već je i u tom kontekstu na prvo mjesto stavljala njemačke ekonomske interese.

 

 

Zapravo se može reći da je u jednom trenutku proglašena “lidericom slobodnog svijeta” zato što nije imala nikakve konkurencije, a ne zato što se kao kancelarka doista postojano zauzimala za demokratske vrijednosti i ljudska prava.

 

 

Pod njemačkim patronatom je EU sklopila i dogovor s Libijom kako bi se zaustavio dolazak migranata preko Sredozemnog mora, što je rezultiralo doista katastrofalnim situacijama.

 

 

Ropstvo u Libiji uz blagoslov Berlina i Bruxellesa

 

 

Primjerice, CNN je 2017. objavio šokantnu reportažu o trgovini ljudima u Libiji, gdje krijumčari na dražbama prodaju migrante u ropstvo.

 

 

Voditelj dražbe prodao ih je kao “velike snažne momke” za rad na farmama. Novinari su se nakon primitka snimke uputili u libijski glavni grad Tripoli kako bi provjerili njezinu autentičnost, što su ubrzo nakon dolaska potvrdili.

 

 

Svjedočili su dražbi prošlog mjeseca, na kojoj je desetak ljudi prodano u samo 6 ili 7 minuta: “Treba li nekome kopač? Ovaj je kopač, velik i snažan muškarac, on će kopati”, vikao je prodavač u kamuflažnoj odjeći, a kupci su dizali ruke dok je navodio cijene. Novinari CNN-a su se nakon dražbe susreli s dvojicom prodanih muškaraca koji su bili toliko traumatizirani da nisu mogli govoriti i toliko prestrašeni da su prema svima bili sumnjičavi.

 

 

To je također naslijeđe politike Angele Merkel, koja je često govorila o ljudskim pravima i svojem iskustvu života u DDR-u, ali za druge nije tražila slobodu kakvu je sama dobila – zahvaljujući hrabrosti ljudi koji su prosvjedovali protiv komunističkog režima i srušili Berlinski zid. Merkel je tu večer provela u sauni, kako je dobro poznato.

 

 

U svakom slučaju, od “liderice slobodnog svijeta” se s pravom očekivalo više.

 

(Index.hr)

GORDAN DUHAČEK OTKRIVA: Ovo su mračne strane politike Angele Merkel!