HADŽIHAFIZBEGOVIĆ UZVRAĆA: “Neću sada da pričam o vikend četnicima i rezervnim Srbima, mjesto ti je Imamoviću u septičkoj jami, usmrdio si se od mržnje i…”

Ko si i šta si, i čiji si igrač javnost će biti na vrijeme obaviještena, poručuje glumac Emir Hadžihafizbegović u saopćenju nakon “novog sukoba” sa režiserom Ahmedom imamovićem

 

 

Neuglasice, međusobne optužbe i prozivanja između režisera Ahmeda Imamovića i glumca Emira Hadžihafizbegovića dobile su nove obrise nakon najnovijih tvrdnji Imamovića da je Hadžifazibegović imao lični interes da film “Sin” režiserke Ines Tanović bude među odabranim za finansiranje.

 

 

Navodi se da je prema tom ugovoru Hadžihafizbegović u mogućem sukobu interesa, jer je i član Upravnog odbora Fondacije za kinematografiju FBiH, a iz sredstava ove fondacije se dijelom finansiralo i snimanje pomenutog filma.

 

 

Hadžihafizbegović kaže da će sve imati sudski epilog, a oglasio se i saopćenjem za javnost kojeg prenosimo u cjelosti:

 

 

-Obraćam se ovim javnim saopštenjem bosanskohercegovačkoj javnosti, a vezano za neprimjerene, lažne i monstruozne optužbe koje zadnjih nekoliko dana o meni iznosi građanin Imamović Ahmed.

 

 

Obzirom da se trenutno nalazim u Crnoj Gori, gdje u Gradskom pozorištu Podgorica radim glavnu ulogu u predstavi „KONJE UBIJAJU, ZAR NE?“ nastale po romanu čuvenog američkog pisca Horasa Mekoja, nisam u mogućnosti na drugačiji način reagirati nego putem ovog pisma. Moj advokat, gospodin Nikica Gržić, već je u moje ime podnio tužbu protiv građanina Imamovića kod opštinskog suda u Sarajevu i epilog ove tiranije građanina Imamovića nadamnom sačekat ćemo na sudu.

 

 

Također sam dobio inpute od svog advokata da sa građaninom Imamovićem ne ulazim u bilo kakvu polemiku imajući u vidu moj temperament koji bi se u polemici mogao razbuktati. Kada se otvori priča, a otvorit će se, ko je građanin Imamović, i za čije interese radi, javnost će sasvim izvjesno ostati zaprepaštena. Njegovi mentori, kao i njihova imena, javnosti će biti poznati kada takvu vrstu dozvole za javno iznošenje dobijem od svog advokata. Mogao bih napisati desetine strana o kriminalnoj hobotnici koja se već nekoliko godina plete oko BH kinematografije, a vezano za isplatu naknade autorskih honorara od strane UFI-a, i šta se sve radi u toj nelegalnoj instituciji, a koja je građanina Imamovića instruirala šta i kako da radi.

 

 

Njegova osnovna zadaća je bila i ostala eliminiranje mene osobno iz Upravnog odbora Fondacije za kinematografiju jer sam tamo ozbiljna smetnja njegovom mentoru i glavnom čovjeku UFI-a, Antoniju Beusu. Na njegovoj meti bila je, prije mene, i gospođa Ines Tanović, koju je trebalo diskreditirati i onemogućiti da postane direktorica Filmskog centra. Kada je Ines Tanović još kao v.d. direktorica ove ustanove počela sređivati i raščišćavati stanje u istoj, i kada je na nju krenuo mobing od strane nadzornog odbora i građanina Imamovića, i kada sam ja stao u njenu odbranu, fokus je tada prebačen na mene.

 

 

Kakav kriminal i kakve „seoske varalice“ i banditi su vodili tu instituciju, dakle Filmski centar, javnost će također u vremenu koje je pred nama biti obaviještena i upoznata. Neovisna interna revizija uskoro će ući u Filmski centar i utvrditi šta se zadnjih deset godina u tom centru radilo. Hajka na mene ima svoju dvogodišnju genezu i u okviru iste pozvan sam prije dva mjeseca od strane građanina Imamovića na takozvanu „dogovornu kafu“, gdje mi je ponudio nemoralni dil u kojem bih stao na njegovu stranu prilikom izbora direktora filmskog centra, a na štetu sjajne i stručne osobe kakva je naša rediteljka Ines Tanović.

 

 

Na takav opskurni način komuniciranja nisam pristao, iako je građanin Imamović već bio dogovorio i sa nekim ljudima u stranci SDA u koju je dotični ušao prije pola godine i sjetio je se poslije 30 godina njenog osnivanja samo iz jednog razloga. Biti kandidat SDA za mjesto direktora Filmskog centra, a koje je u raspodjeli resora dobila SDA.

 

 

No, SDA, iako je građanin Imamović imao svoje taldžije unutar stranke, odlukom kadrovske komisije, što ne reći, odlukom predsjednika Izetbegovića i svih šest potpredsjednika, jednoglasno kao svoj prijedlog za direktoricu Filmskog centra predlažu Ines Tanović koja, A OVO JE ZA JAVNOST VRLO BITNO, nikada nije bila član niti jedne stranke.

 

 

Tu je SDA pokazala svoju širinu i nestranačkog kandidata imenovala za direktora Filmskog centra. Ovaj potez SDA je i čin borbe protiv PARTOKRATIJE u institucijama kulture. Kasnije će Ines Tanović biti potvrđena kao direktorica i od Federalnog ministarstva kulture i sporta i ministrice Zore Dujmović, kao i od Vlade FBiH. Od ovog momenta kreće „neuračunljivi i klevetnički medijski šou“ blaćenja mog imena i umjetničke karijere od strane građanina Imamovića.

 

 

Od toga da sam u sukobu interesa, pa preko toga da sam igrao u filmovima koje određuje Upravni odbor Fondacije za kinematografiju, pa sve do zadnje blasfemije i neljudske dezinformacije kako ja lažno prezentiram veliku svjetsku nagradu Zlatnog lava iz Venecije kojeg sam 07.09.2014. godine dobio za ulogu u hrvatskom filmu „TAKVA SU PRAVILA“ reditelja Ognjena Sviličića. Kako slika govori više od riječi šaljem javnosti na uvid snimak sa dodjele nagrade u Veneciji 07.09.2014. godine.

 

 

Ova laž i uvreda bit će zasebna tužba protiv građanina Imamovića. Nakon ove velike svjetske nagrade država Hrvatska po članku 12. Hrvatskog ustava dodijelila mi je status građanina od interesa za državu Hrvatsku i dobio sam hrvatsko državljanstvo. Neposredno nakon toga dodjeljuje mi se i najveće društveno priznanje iz kulture koje dodjeljuje država Hrvatska, a to je nagrada Vladimir Nazor koja postoji skoro 60 godina i kojoj ni Tuđman ime nije mijenjao. Istu nagradu su dobili i Miroslav Krleža i Ivo Andrić i Meša Selimović i nebrojeni drugi veliki umjetnici. Da bi se stvorila slika o meni kao nepoćudnom umjetniku sa latentnim egom, građanin Imamović i njegova bratija iz konteksta izvlače još jednu moju rečenicu izgovorenu u jednom od intervjua u kojoj ja kažem da nisam „amater iz Konjica“ aludirajući tako na sjajne momke i djevojke koji se amaterski bave glumom.

 

 

Ta rečenica značila je samo da se ja profesionalno trideset i pet godina bavim glumačkim poslom, da sam završio Akademiju, i da nisam tolika budala da sjedim u Upravnom odboru Fondacije za kinematografiju na način da ne mogu snimati film u Bosni i Hercegovini. Ta rečenica nema veze sa mojim senzibilitetom prema amaterskim teatrima u kojima sam i ja stasavao. Najzad, o tome ko će snimati film i ko dobija sredstva za snimanje filma u Bosni i Hercegovini nikada nije, niti može, odlučivati Upravni odbor Fondacije za kinematografiju. Javnim konkursom bira se žiri od pet članova koji boduje filmove i u rad tog žirija Upravni odbor nema pravo miješanja. Zar zaista građanin Imamović misli da meni koji sam snimio preko 60 igranih filmova u regiji i šire, koji imam oko 30 filmskih nagrada sa preko dvadeset međunarodnih festivala (neke festivale sam osvajao dva, tri, ili više puta, kao npr. tri Zlatne arene u Puli, dva puta Kotbus u Njemačkoj, tri grand prixa sa festivala mimoze u Herceg Novom, dva puta nagrađivan u Nišu, a sa Durban Film Festivala, Stockholm Film Festivala, Minsk Film Festivala u Bjelorusiji, sa festivala u Firenci i Wiesbadenu, sa dva festivala u Rusiji gdje sam osvajao grand prixe i dobio nagradu Andrej Tarkovski, nakon nagrade koju sam dobio u Parizu za najboljeg glumca Jugoistočne Evrope) meni treba nekakva štela da snimam filmove bilo gdje u regiji i svijetu, a pogotovo u mojoj državi Bosni i Hercegovini? Smiješno.

 

 

Dakle, završavam. Građanine Imamoviću, vidimo se na sudu. Ko si i šta si, i čiji si igrač javnost će biti na vrijeme obaviještena, za sada slijedim inpute advokata i ne želim da pričam o vikend četnicima i rezervnim Srbima, o radnim mjestima na kojima si dobivao otkaze, kakve si sms poruke slao svom profesoru i čovjeku koji te je napravio, Nenadu Dizdareviću, u bolnicu, kako koristiš pečate firme koja je u likvidaciji devet godina i koja ne radi, itd. itd. Ja, građanine Imamoviću, nisam u sukobu interesa, ali ti jesi u sukobu sa osobnom septičkom jamom koja te pođahkad izbaci na površinu, a ti joj se sa strašću vraćaš i opet zaroniš u nju. U toj septičkoj jami ti je i mjesto.

 

 

Mene, kao i desetine filmskih radnika koje prozivaš zadnjih par godina, a radi se o svjetskim uspješnim ljudima, poput Danisa Tanovića, Damira Šagolja, Pjera Žalice, Erola Zupčevića, Elmira Jukića, Amre Bakšić, Mirsada Purivatre, Harisa Pašovića, nećeš povući u tu govnjivu jazbinu. Usmrdio si se od mržnje i neljudskosti. To što si loš čovjek, to je tvoja stvar, ali laži i klevete koje si izgovorio protiv mene morat ćeš dokazati na sudu. Brčkaj se i dalje u svojoj septičkoj jami i sretno ti bilo. A ostavi ljude koji uspješno rade svoje poslove i promoviraju svoju domovinu Bosnu i Hercegovinu da to i nastave.

 

 

A sada odoh na probu u Gradsko pozorište raditi posao za koji sam školovan. Premijera predstave „KONJE UBIJAJU, ZAR NE?“ je za dvanaest dana, 19. maja. Zahvaljujem se Crnogorcima na pozivu i na povjerenju koje su mi ukazali. Došao sam ovdje još jednom osvjetlati obraz bosanskohercegovačkog glumišta i svoje države Bosne i Hercegovine. P.S.: I na kraju, poruka mojim amaterima iz Konjica: „Dragi moji amateri iz Konjica, loši ljudi, loši novinari i loši portali ne mogu nas nikada posvađati. Znam da su moji autorski tekstovi bili dio vaših predstava. U to ime, hajmo zajedno zajebati bagru! Nađite neki dobar tekst i ulogu za mene, i zovite me da zajedno radimo. Obećavam da ću na vaš poziv doći u Konjic i napravit ćemo sjajnu predstavu, naveo je Hažihafizbegović u saopćenju.

 

 

Podsjećamo, imamović je ranije zatražio zvanično od Vlade Federacije BiH kako piše Oslobođenje da smijeni Emira Hadžihafizbegovića sa mjesta člana Upravnog odbora Fondacije za kinematografiju FBiH.

HADŽIHAFIZBEGOVIĆ UZVRAĆA: “Neću sada da pričam o vikend četnicima i rezervnim Srbima, mjesto ti je Imamoviću u septičkoj jami, usmrdio si se od mržnje i…”

About The Author
-