“Zima je pred vratima, a migranata u pograničnim područjima BiH je sve više. To bi moglo završiti kobno ako se politika hitno ne probudi”, upozorava u intervjuu za DW šef UN-ove misije za migracije u BiH Peter Van der Auweraert.

 

 

DW: Žarište migrantske u BiH je aktualno oko Bihaća, na granici s Hrvatskom, ujedno na granici s EU-om.

 

 

Kakva je situacija s migrantima i izbjeglicama aktualno, kratko pred zimu?

 

 

Peter Van der Auweraert: Najviše zabrinjavajuća činjenica aktualno je što imamo oko 2.500 do 3.000 migranata koji spavaju izvan službenih migrantskih centra u Unsko-sanskoj županiji. Posjetio sam Veliku Kladušu i oko tog gradića u blizini granice su migranti svugdje postavili ilegalne šatorske kampove. Humanitarna situacija tamo je dramatična. Moja najveća briga je da, ako ne dođe do otvaranja dodatnih smještajnih kapaciteta u zemlji do kraja listopada, ljudi će doslovno umrijeti od hladnoće.

 

 

Ove godine sam posebno zabrinut iz dva razloga. Prvo, broj migranata i izbjeglica koji spavaju pod otvorenim nebom je puno veći u usporedbi s brojkama prošle godine. Drugo, lokalni izbori se održavaju u BiH sredinom studenog. I čini se kako nema izgleda u to da bi se bilo kakav dodatni smještaj mogao uspostaviti od strane države do sredine studenog.

 

 

Nedavno smo bili svjedoci katastrofalne situacije u Grčkoj s kampom Moria koji je izgorio.U medijima je jako prisutna tamošnja žalosna situacija. Ali se u tim istim medijima Zapadne Europe ne izvještava puno o zabrinjavajućoj migrantskoj situaciji u BiH koja Vas zabrinjava.

 

 

Zašto je to tako?

 

 

Katkad nam je ovdje u BiH potrebno suočavanje s realnošću. Istina je da je, ako pogledamo stanje od siječnja 2018. do danas, oko 65.000 migranata i izbjeglica ušlo u BiH. Ali većina njih je odavno i napustila zemlju. Nikad nismo u jednom danu imali više od osam ili devet tisuća migranata. Ovo je zemlja od oko 3,5 milijuna stanovnika. Zar bi osam ili devet tisuća migranata u jednoj zemlji od 3,5 milijuna stanovnika trebao biti problem?! Ne bi to trebao biti problem. Tako da, ako promatramo Grčku, koja ima puno veću migrantsku i izbjegličku populaciju, onda to izvana ne izgleda tako kao da zemlja poput BiH ne bi mogla savladati taj izazov.

 

 

No, jesu li to stvarne brojke migranata i izbjeglica? Možda su neslužbene brojke veće – koje institucije nisu zabilježile?

 

 

Ne bih se složio s mišljenjem da ovo nisu stvarne brojke. Prije korone je, rekao bih, registrirano oko 98 posto migranata i izbjeglica koje su ulazile u BiH. Jer, ako uđete na teritorij BiH i registrirate se, i kažete da imate namjeru potražiti azil, onda dobijete pravo da 15 dana ostanete u zemlji s pravom slobode kretanja. Tako da se oni žele registrirati, jer to znači da mogu ostati legalno u zemlji za vrijeme koje im je potrebno za prelazak u Hrvatsku. Kad govorimo o ovoj godini, rekao bih da deset do 15 posto više migranata koji su stigli u BiH nije registrirano od strane države. Razlozi za to su što pojedine službe nisu radile zbog korone. Tako da u biti nema nekog velikog skrivenog broja migranata i izbjeglica, ne vjerujem da je tako.

 

 

Prošle godine je u BiH (u ovo doba) u prosjeku znalo ulaziti oko 1.000 migranata tjedno. Ove godine je to tek 500 tjedno. Problem nije bio u iznenadnom povećanju dolazaka. Problem je u nedostatku službenih smještajnih kapaciteta. Tako da je moj najveći strah s tim u svezi da neće doći do političke odluke potrebne za uspostavljanje dodatnih smještaja. Nije stvar u novcu. Europska unija je vrlo izdašno potpomagala odgovor na migrantsku krizu u BiH. Problem je hoće li Vijeće ministara BiH usred izborne kampanje donijeti odluku o uspostavljanju smještajnih kapaciteta. Ako to ne učini, doći će do humanitarne krize.

 

 

Dakle, u ovom trenutku je potrebna samo jedna politička odluka kako bi se izbjegla humanitarna kriza?

 

 

Da, to je aktualno tek jedna jedina odluka koja bi se trebala donijeti. Jednom kad se ta odluka donese, organizacija poput IOM-a, Human Rights Watcha i drugih se mogu uključiti – a mi smo spremni odmah djelovati – i početi s uspostavljanjem centara. To nije komplicirano gledano iz tehničke perspektive, ali je puno kompliciranije gledano iz političke perspektive.

 

 

Što su glavne prepreke?

 

 

Najprije, mislim da nema konsenzusa na državnoj razini o tome da se treba suočiti s migrantskom situacijom kao problemom koji se tiče čitave države. Ako bacite pogled na migrantsku rutu, ona zahvaća sve dijelove Bosne i Hercegovine. Nedostaje jednostavno konsenzus na razini države o tome da je to nacionalni problem i da bi se prema tome trebalo odnositi kao prema nacionalnom problemu, a ne delegirati to na lokalne razine vlasti da se one nekako već pobrinu za to.

 

 

Drugo, i to je povezano s ovim, nema konsenzusa odozgora prema dolje. Ovo je u velikoj mjeri decentralizirana zemlja. Tako da nemate konsenzusa ni na vodoravnoj, niti na okomitoj razini.

 

 

Treće, ponekad kad čujem političare što pričaju zabrinut sam oko toga da se stvara mišljenje kako je jedini način rješavanja migrantske situacije u BiH da migranti jednostavno na neki čudesan način nestanu.

 

 

Ali kako da nestanu kad je BiH dio Balkanske rute?

 

 

Upravo tako! Puno vremena je protraćeno tako što su političari govorili da se treba spriječiti migrante da ulaze u zemlju, što iz iskustva iz prošlosti znamo da je gotovo nemoguće postići.

 

 

Mislim da ova tri elementa objašnjavaju zašto ustvari nismo napredovali unatoč signifikantnoj međunarodnoj podršci.

 

 

Kad govorite o međunarodnoj podršci i objašnjavate ove prepreke unutar raznih državnih razina, što bi onda Europska unija trebala učiniti?

 

 

EU i drugi međunarodni faktori mogu vršiti pritisak na BiH i, što je najvažnije, nastaviti stavljati na raspolaganje financijsku podršku za BiH kako bi se zemlja suočavala s ovim. Ali na koncu je BiH suverena država i možemo mi nadugo i naširoko voditi diskusije o tome je li Europska unija kriva za to što su migranti tu, je li to rezultat promašene migracijske politike EU-a,… Ali realnost je da su iz pravne perspektive gledano, svi ti migranti koji su na teritoriji BiH – htjeli mi to priznati ili ne – u nadležnosti države BiH.

 

 

Međunarodna zajednica može vršiti pritisak, može razgovarati, donositi deklaracije, pisati objave na Twitteru, na Facebooku, može novac stavljati na raspolaganje, ali na kraju krajeva su nam potrebna odluke bosanskohercegovačkih vlasti. U isto vrijeme je Međunarodna zajednica financira, rekao bih, od siječnja 2018. za 99 posto financirala mjere za odgovor na migrantsku krizu. Tako da nije istina da BiH nosi financijski teret suočavanja s migrantskom krizom na svojim plećima.

 

 

Koliko novca su Europska unija i drugi međunarodni čimbenici Bosni i Hercegovini dosad stavili na raspolaganje za suočavanje s migrantskom krizom?

 

 

Ako to gledamo u širokom kontekstu, onda govorimo vjerojatno o otprilike 70 milijuna eura. Dosta tog novca je prošlo kroz IOM, Međunarodnu organizaciju za migracije za koju ja radim, a koja se uglavnom brine za održavanje migrantskih smještajnih centara u BiH.

 

 

Proteklih tjedana je dolazilo i do rasta napetosti među stanovništvom, jer građani ne vide da vlasti rješavaju migrantsku krizu, a dolazilo je i do prosvjeda protiv migranata.

 

 

Kako Vi gledate na te rastuće napetosti?

 

 

Ne bih se složio s mišljenjem koje propagiraju neki političari i neki mediji u zemlji da dolazi do rasta napetosti između stanovništva i migranata. Moje iskustvo i iskustvo mojih suradnika sa stanovništvom BiH je prilično jasno. Mi smo posjetili te ilegalne kampove u Velikoj Kladuši, i svaki dan građani dolaze kod tih migranata, ustupaju im pristup vodi, donose hranu, odjeću. Nismo zabilježili nikakvih slučajeva nasilja od strane lokalnog stanovništva protiv migranata i izbjeglica.

 

 

Želite li time reći kako političari aktualnu situaciju koriste u populističke svrhe?

 

 

Mislim da je tako. Mislim da postoji jedna općenita frustracija među stanovništvom Velike Kladuše i Bihaća. Ali to ima manje veze s migrantima, koliko ima veze s nedovoljnom voljom, nesposobnošću – nazovite to kako hoćete – države da se nosi sa situacijom i također da osigura smještajne prostore izvan Unsko-sanske županije.

 

 

Što bi mogao biti najbolji, a što najgori scenarij za naredne mjesece s obzirom na migrantsku krizu u BiH?

 

 

Najbolji mogući scenarij je da se u naredna dva-tri tjedna donesu političke odluke za uspostavljanje dodatnih smještajnih kapaciteta. Najgori scenarij je da ne dođe do političke odluke na državnoj razini, pa bismo tako imali situaciju da 3.000 ili možda čak više ljudi spava vani na hladnoći, na snijegu. I neki od tih ljudi će umrijeti. Budimo jasni oko toga.

 

 

Pogledajte video:

 

 

IOM DRAMATIČNO UPOZORAVA: „Ako se vlasti u BiH ne pokrenu, bit će…