ISPOVIJEST ĆERKE Đorđe Balašević: Ja sam dozvolila da me netko maltretira, nikad me nitko nije toliko vrijeđao kao čovjek kojeg sam voljela.

Dugo me je bilo sramota pričati da sam doživjela psihičko i fizičko zlostavljanje od strane partnera. Ali više nije. O tome mora se govori.

Ovako počinje svoju ispovijest za “Blic” Jelena – Beba Balašević, redateljica i funkcionerka Demokratske stranke, koja je prije tri godine bila žrtva partnerskog *asilja.

Njena veza je u početku bila jedna od onih lijepih, kao i sve druge. Nikada nije ni pomislila da je s nekim tko bi mogao povrijediti i biti nasilan prema njoj. Ipak …
– Prvo je počelo sa psihičkom torturom. Vrijeđanjem. Što sam duže bila s njim, svađe su prerastale u gurkanja, odgurivanja. Sve dok nije pao prvi šamar – prisjeća se Jelena, koja je s nasilnikom bila u vezi skoro dvije godine.

Nakon prvog šamara, i njoj je, kao i većini žena koje dožive nasilje od partnera, priređen isti scenarij. Plakanje, kukanje, ispričavanje i obećanje da se to nikada više neće ponoviti.

– E, u tome je kvaka. To je ta rečenica na koju većina žena popusti i oprosti. Ali, *asilje se uvijek ponovi. Ako se to jednom dogodi, dogodit će se i drugi put. I tako unedogled, ukoliko šutite. Imala sam veliku sreću pa sve što sam doživljavala nije trajalo dugo. Naredna dva šamara bila su mi dovoljna pokupiti svoje stvari i odem iz te veze – priča Jelena, inače mlađa kći našeg poznatog kantautora Đorđa Balaševića.

Iako je problem ovakvog nasilja tabu tema i žrtve mahom osjećaju sramotu zbog onoga što im se događa, sve je više žena koje traže pomoć odgovarajućih socijalnih institucija i savjetovališta. Ipak, vrlo mali broj njih je spreman podijeliti svoja iskustva s javnošću, strahujući da će time izazvati još veći gnjev nasilnika.

– Sramota. To je jedino što sam osjećala nakon svega. I to baš dugo. Međutim, o tome mora otvoreno da se priča jer to je nešto što danas povezuje mnogo žena. I, naravno, svakome to može dogoditi, nema to veze s obrazovanjem ili profesijom – priča Jelena.

Obično se iz takvih veza ne izlazi lako jer ona druga strana ne pušta. U većini slučajeva, nasilni partneri su sebični i misle samo na sebe. Jelena ipak nije bila u takvoj situaciji.

– Kad sam ga ostavila, pojedini prijatelji su znali moj problem. U tom trenutku sam imala njihovu podršku. Sve je stvar odluke i nitko vas u tome ne može spriječiti. Njega od tada više nisam vidjela, niti znam da li se isto ponaša prema novoj partnerici ukoliko je ima. Nisam ga prijavila jer zbog sramote nisam to htjela raditi – iskrena je Jelena.

Krila istinu i od obitelji

Jelena se obitelji i prijateljima požalila tek kada je sve prošlo. Kada ga je napustila.

– Bili su ljuti na mene što im nisam ranije rekla i što nisam odmah otišla od njega. I imali su pravo jer, nažalost, uvijek netko drugi vidi bolje što se događa u vezi nego sami partneri. Ali to nisam mogla upravo zbog sramote koju sam osjećala – kaže Jelena.

Poruka: Možete otići od nasilnika

Sada, nakon svega, Jelena Balašević je sretna i ponosna žena. Ali razumije sve žene koje su prošle ili prolaze kroz sličnu životnu priču.

– Želim poručiti ženama koje se nađu u sličnim situacijama da mogu izaći iz takvih veza i da je ljepota života u tome da vas nitko ne ugnjetava, već da vas voli, bude vam prijatelji i da vas štiti – poručuje Jelena.