Ko je i kada izdao Mostar: U proljeće 1992. godine stigla je Naredba Alije Izetbegovića kojom se Hercegovina povjerava HVO-u…

Prva izdaja Mostara desila se u proljeće 1992. godine. Naime, tada je stigla Naredba sa potpisom predsjednika Predsjedništva Alije Izetbegovića, koji je bio i predsjednik stranke koja je danas najglasnija u osudama i pričama o izdaji, kojom se odbrana Bosne i Hercegovine južno od Bradine, dakle Hercegovina, povjerava Hrvatskom vijeću obrane…

 

 

Piše: Sead Đulić

 

U fazi priprema za konstituirajuću sjednicu Gradskog vijeća Mostara, a posebice u pregovorima oko mogućeg gradonačelnika i podrške predloženim kandidatima, te nakon konačnog izbora gradonačelnika najčešće izgovorena riječ u Mostaru, ali i u cijeloj Bosni i Hercegovini je riječ IZDAJA.

 

Da ne bih sam tumačio značenje navedenog pojma potražio sam šta o svemu tome kaže Wikipedija. Dakle, Izdaja je oblik prevare. Izdati nekoga znači iznevjeriti nečije povjerenje, nečija očekivanja i lojalnost ili povrijediti interese grupe kojoj subjekt pripada. Najčešće uzrokuje jake osude i nije omiljena ni među onima kojima ide u korist. Kroz historiju izdaja je smatrana jednim od najgorih činova koje osoba može učiniti za grupu kojoj pripada (državu, narod, pleme, vojsku itd.) i uglavnom se oštro kažnjavala.

 

Pojam izdaja ima negativnu konotaciju. Osoba koja je počinio izdaju naziva se izdajnikom.

 

Izdaja može biti

 

·        odavanje povjerljivih informacija ili tajne drugim osobama ili općenito,

 

·        ostavljanje osobe ili skupine na cjedilu.

 

Iako se danas ubojstvo smatra najgorim zločinom, u prošlosti se veleizdaja ili politička izdaja (države, naroda itd.) smatrala gorom. U engleskom zakonu srednjeg vijeka izdaja se kažnjavala vješanjem, davljenjem i, na kraju, siječenjem na četiri dijela za muškarce, odnosno spaljivanjem na lomači za žene (zakon koji je bio na snazi sve do 1814.).

 

U Shakespearevoj tragediji Kralj Lear saznaje, da ga je kćer javno osramotila (što se također smatralo izdajom) i kaže da je to gore od ubojstva.

 

U Danteovoj „Božanstvenoj komediji“ najniži krugovi pakla su određeni za izdajnike.

 

U kršćanstvu, Juda Iškariotski, apostol koji je izdao Isusa Krista bio je izložen najgorim mukama i njegovo ime se često koristi za izdajnike.

 

 

Poznati izdajnici iz historije su:

 

–        Marko Junije Brut, jedan od atentatora rimskog cara Julija Cezara

 

–        Juda Iškariotski, apostol koji je izdao Isusa Krista

 

Kad u ovaj kontekst stavimo današnje tumačenje izdaje na sjednici Gradskog vijeća Mostara, kada je izabran gradonačelnik, onda je jasno da se radi o direktnom pozivu na linč političkih neistomišljenika.

 

Razmišljajući o svemo što se događa meni se nameće vrlo ozbiljno pitanje koje glasi: Da li je Mostar izdan?

 

Da, odgovaram sam sebi, ali ne februara 2021. godine, nego mnogo ranije i više puta.

 

–        Prva izdaja Mostara desila se u proljeće 1992. godine. Naime, tada je stigla Naredba sa potpisom predsjednika Predsjedništva Alije Izetbegovića, koji je bio i predsjednik stranke koja je danas najglasnija u osudama i pričama o izdaji, kojom se odbrana Bosne i Hercegovine južno od Bradine, dakle Hercegovina, povjerava Hrvatskom vijeću obrane. Tom naredbom regulisano je da se sve druge jedinice, dakle i jedinice Armije RBiH, imaju predpočiniti (čitaj staviti pod komandu) HVO-a. Mi u Mostaru vrlo dobro znamo šta je to značilo, kao što i znamo da je kompletan rukovodni kadar u HVO-u postavljao predsjednik druge države, a svi nosili obilježja i zastave te iste države. Vidjeli smo jasno da ta odbrana istovremeno znači i aneksiju. Kada smo govorili o svemu što smo doživljavali na terenu, iz Sarajeva nam je odgovarano da se strpimo, da budemo kooperativni itd. Mi smo i te 1992. godine jasno vidjeli i znali da će se desiti 9. maj 1993. godine, bilo je samo pitanje dana i pogodnog trenutka. Ali nije bilo nikoga da nas čuje.

 

Da li je ovo izdaja?

 

–        Druga izdaja o kojoj danas govorimo samo mi koji smo joj svjedočili desila se 7. maja 1993. godine. Naime, tadašnje rukovodstvo SDA u Mostaru, ali i ono za Hercegovinu otvoreno se stavilo u funkciju HVO-a i optužilo Komandu 4. Korpusa Armije RBiH za izazivanje nemira sa, kako su rekli, Hrvatima. I u otvorenom napadu na jedinice 4. Korpusa 9. maja iste godine ostali su djelovati bez ikakvih problema u dijelu grada koji je tada vojno bio okupiran. Ne zaboravimo, u tom napadu i okupaciji učestvovale su i neke gardijske brigade Hrvatske vojske pod direktnim zapovjedništvom predsjednika Republike Hrvatske. Činjenice kažu da je u tom vremenu SDA djelovala u Mostaru u funkciji agresora na građane za čije interese se, kažu, borila. Tamo gdje su bili građani nije ih bilo. Tek kasnije, teška srca, centrala iz Sarajeva će ih izopćiti iz stranke i postaviti novo rukovodstvo.

 

–        Da li je ovo izdaja?

 

–        Da li je izdaja kada na prvim poratnim izborima pobijedi lista za jedinstveni Mostar, koju predvodi SDA, a vi elegantno gradonačelničku poziciju prepustite HDZ-u i to proglasite džentlmenskim potezom pomirenja.

 

–        Da li je izdaja današnji izgled ulice Maršala Tita ili kako je ovi najglasniji u pričama o izdaji vole zvati, Glavna? U njoj se i danas 26 godina po okončanju rata snimaju ratna stradanja bez ikakvih scenografskih intervencija. Ova ulica ogledalo je i rezultat kompletne politike vođene u ovom dijelu grada. Nekoć je to bila i opština kojom je suvereno vladala SDA. Rezultat vidimo svakodnevno.

 

–        Da li je izdaja uništavanje Fabrike duhana, HEKOM-a, Fabrike trgovinske opreme, Pamučne industrije „Đuro Salaj“ i drugih?

 

Sve navedeno preživjelo je rat. Uništeno je i nestalo netragom.

 

–        Stara gradska jezgra koja je pod zaštitom UNESKA je u jadnom stanju i njom se uglavnom ne upravlja, stvari teku same od sebe i pod kontrolom lokalnih „šerifa“. Opet je sve to u nadležnosti onih koji danas najglasnije pričaju o izdaji.

 

Ukratko, odgovorite na ova pitanja, ali i brojna druga, i rasčistite ih, ogradite se od njih, učinite nešto da bi mogli upirati prstom na bilo koga.

 

Pisanje i davanje izjava brojnih stranačkih kadrova i njihovih botova o izdaji podsjetilo me na konstituirajuću sjednicu Skupštine HNK iz 1998. godine. Bio sam izabran za poslanika SDP-a. Skupština je brojala 50 poslanika. Nas iz SDP-a bilo je četvero i bili smo jedina opozicija. O tome šta smo doživljavali nekom drugom prilikom. Sada o samo jednom detalju. Okupili smo se u kafani hotel Ere, jer sjednica je tamo zakazana. Dvorana sa ogledalima kao u noćnom klubu. Po ulasku u dvoranu primjetili smo da su na sjedištima postavljeni natpisi: hrvatski zastupnik, odnosno bošnjački poslanik. Svi su sjeli osim nas troje, jer četvrti nije stigao. Stajali smo između redova. Predsjedavajući je insistirao da sjednemo, a mi smo rekli da nema natpisa sa našom partijom, jer nismo na izborima bili ni na hrvatskoj niti bošnjačkoj listi. Data je pauza i ovo se nikada više nije ponovilo.

 

Zašto o ovome danas pišem?

 

Zato što kompletna atmosfera koja je stvorena oko izbora gradonačelnika Mostara upravo želi stvari vratiti u vrijeme te daleke 1998. godine.

 

Ti ljudi neće da shvate da niko od nas nije dobio političko mišljenje činom rođenja nego ga je formirao na osnovu brojnih drugih parametara i svjetonazora.

 

Jednom davno jedan političar je zapisao: Neka cvjeta hiljadu cvjetova.

 

Ako sam dobro razumio tu prastaru misao, sve ovo što se dešava protiv je buketa mirisnog cvijeća.

 

Ima nas koji ga više vole od jednog uvelog cvijetka.

 

(Preokret.info/DEPO PORTAL/dg)

Ko je i kada izdao Mostar: U proljeće 1992. godine stigla je Naredba Alije Izetbegovića kojom se Hercegovina povjerava HVO-u…

About The Author
-