KOLUMNA AVDE AVDIĆA: Zoran Milanović je u UN-u potvrdio sve Komšićeve optužbe

”Plinske bombe Zorana Milanovića” bio je tekst u kojem su detaljno obrazložene veze tada novoizabranog predsjednika Hrvatske sa ruskim diplomatama i biznismenima visokopozicioniranim u ruskim naftnim kompanijama.

I sve te Milanovićeve “plinske veze” pokazale su se, kasnije, presudnim u njegovoj vanjskoj politici. Naročito prema Bosni i Hercegovini

Nisam jedan od onih koji će stalnim podsjećanjem na ono što su pisali podsjećati javnost na svoje “uspješne procjene” političke situacije i ličnosti. Ali sada moram podsjetiti na naslov teksta iz oktobra prošle godine, objavljenog na Istrazi i u Oslobođenju nedugo nakon što je Zoran Milanović preuzeo funkciju predsjednika Republike Hrvatske.

LAŽNO PREDSTAVLJANJE

Zvao se “Plinske bombe Zorana Milanovića” i bio je tekst u kojem su detaljno obrazložene veze tada novoizabranog predsjednika Hrvatske sa ruskim diplomatama i biznismenima visokopozicioniranim u ruskim naftnim kompanijama. I sve te Milanovićeve “plinske veze” pokazale su se, kasnije, presudnim u njegovoj vanjskoj politici. Naročito prema Bosni i Hercegovini.

Ubjeđivao nas je, koncem prošle godine, predsjednik Hrvatske da je “građanska Bosna i Hercegovina” daleko i da je Bosni i Hercegovini potreban “prvo sapun”, pa tek onda “parfem”.

Otprilike godinu kasnije, naparfemisani predsjednik Republike Hrvatske će u New Yorku, obraćajući se “ujedinjenim” državnicima, reći da je on predsjednik Hrvata u Bosni i Hercegovini i da mu nije jasno u čije se ime obraća Željko Komšić. Ne znam, možda griješim, ali čini mi se da je mnogo više glasova bosanskohercegovačkih Hrvata dobio Željko Komšić nego što ih je na hrvatskim izborima, na istom području Bosne i Hercegovine, osvojio Zoran Milanović.

Kolege iz Oslobođenja su izračunale precizno i utvrdile da se Milanovićevo biračko tijelo može mjeriti u promilima, te da on, zapravo, nema nikakav legitimitet kada su u pitanju Hrvati iz Bosne i Hercegovine. I, kao takav, nelegitimni, ali naparfemisani Zoran Milanović se Ujedinjenim nacijama lažno predstavio kao predsjednik Hrvata iz Bosne i Hercegovine. Milanovićev govor možda je najbolja potvrda da je ono što je kasnije govorio predsjedavajući Predsjedništva Bosne i Hercegovine Željko Komšić – istina.

”Pojedine politike, kroz forsiranje diskriminacije i nejednakosti građana Bosne i Hercegovine, žele izvršiti upad u ustavnopravni sistem moje zemlje, kako bi imale zlatni ključ ili zlatnu dionicu upravljanja i donošenja svih odluka u mojoj zemlji, iako po svim aktima međunarodnog prava, kao što je to Povelja Ujedinjenih nacija, one to ne bi smjele činiti”, kazao je Željko Komšić.

Sve te tendencije, nastavio je Komšić, temeljene su na vidnom zanemarivanju ljudskih prava, utvrđenih nizom međunarodnih akata, kao što je Univerzalna deklaracija o ljudskim pravima, iza čega stoje njihovi politički jako opasni ciljevi, koji svakodnevno proizvode destabilizaciju regije Zapadnog Balkana.

A krajnji cilj je, zaključit će Željko Komšić, disolucija Bosne i Hercegovine.

Mada je javni servis BiH “zbog tehničkih problema” prekinuo živi TV prijenos obraćanja predsjedavajućeg Predsjedništva BiH Željka Komšića, ipak smo na drugim, svjetskim servisima, uspjeli čuti sve ono što je šef Predsjedništva BiH imao da kaže.

ZNA DA JE ISTINA

”Kolektivna prava, koja nisu dijelom međunarodnih pravnih akata, stavljaju iznad ljudskih prava pojedinaca. Dozvolite da konstatujem kako je tako nešto neprihvatljivo u ovom vremenu.

Pored toga, kroz diplomatske aktivnosti raznih aktera traži se dodatna diskriminacija na etničkoj osnovi, kako bi unutar tih etničkih zajednica stvorili atmosferu za proces samoopredjeljenja, sa konačnim ciljem disolucije ili raspada Bosne i Hercegovine i pripajanje dijelova njenih teritorija susjednim zemljama”, konstatovao je Komšić.

Zorana Milanovića nisam vidio u publici. Ne znam da li je slušao govor predsjedavajućeg Komšića.

Ali i da nije slušao, Milanović dobro zna da je istina ono o čemu je Komšić govorio. Zna, jer je to što hrvatski predsjednik govori – potvrda Komšićevog govora.