LUKAČ ĆE UBRZO MOLITI STANIVUKOVIĆA: „Zaboravi šamar, nemoj mi rušiti…

kuću…

 

 

Ministar Lukač, prije šamaranja Draška Stanivukovića, trebao je legalizovati onu odurnu građevinu u naselju Petrićevac. Lukačevu bespravno izgrađenu “tvrđavu” po zakonu treba rušiti, što je u nadležnosti banjalučke Gradske uprave. Nakon skorašnje smjene, osiljeni ministar može se nadati nalogu za rušenje kao, po onoj narodnoj, “zlu” u kom će se poniziti, baš kao što se u “dobru” uzvisio.

 

Piše: BORISLAV RADOVANOVIĆ

 

avnost se još uvijek sjeća kako je Dragan Lukač “junačno” udario tada narodnog poslanika Draška Stanivukovića i to tokom sjednice parlmenta – gdje je ministar bio u poziciji gosta, a narodni deputat domaćin. Moglo mu se tako “u dobru uzvisiti” obzirom da pod faktičkom kontrolom ima policiju koja prioritetno brine o njegovoj sigurnosti u vladi, parlamentu i gdje god se našao, pa sve do porodične kuće i privatnog stana.

 

Zato treba znati i gdje se naš dvaput odlikovani (za hrabrost!?) ministar krije nakon siledžijkih ispada po kakvima je narodu dobro poznat. Donjim video-klipom pokušao sam objediniti dva lica ministra Lukača, od prezentacije njegovog nasilja u institucijama do privatne tvrđave u kojoj se skriva poslije toga. Možemo li govoriti o tvrđavi u bukvalnom smislu pogledajte sami.

 

 

Prikazani objekat svijetle boje koji gabaritima odudara od ostalih kuća u banjalučkom naselju Petrićevac je porodična kuća vajnog ministra, sve sa velikim bazenom i pomoćnim objektima. Sa video uratka i postavljenih fotografija jasno razaznajemo zidanu ogradu visoku preko dva metra koja opasuje kompletno imanje veličine aman 900 kvadratnih metara. Vidite da u njegovom širem komšiluku nikom nije palo na pamet takvo “opasivanje” posjeda, šta samo po sebi razlikuje patološke kukavice i normalne ljude.

 

Prekoputa ministrove tvrđave vidite mali parkić uređen na uzurpiranoj javnoj površini gdje drži vrlo zanimljivu kombinaciju obezbjeđenja – policajce i dva vuka. Ukoliko policajac nije dovoljno budan može po kazni završiti u kavezu sa vukom ili šta je već u svojoj sumanutoj glavi zamisli Lukač. Elem, ovde je ključno pitanje: kakav objekat čuva policija?

 

Prezentujem fotografiju lista nepokretnosti za spornu tvrđavu ministra Lukača izdatu februara 2020. godine, a preuzetu sa sajta Centra za istraživačko novinarstvo – CIN . Ministar je ovu ispravu dostavio novinarima CIN-a i nema sumnje u njenu autentičnost. Letimičnim pogledom na dokument vidimo bitno odudaranje od stvarnog stanja predočenog video i foto dokazima.

 

blog borislav radovanovic

Izvor: Centar za istraživačko novinarstvo (CIN)

 

U listu nepokretnosti prikazan je jednostpratni stambeni objekat površine 108 m2, a u stvarnosti imamo troetažnu kuću (podrum, sprat i visoko potkrovlje) sa dva-tri puta većom kvadraturom. Nigdje se ne pominju očigledni pomoćni objekti, bazen i ta odurna zidina koja opasuje oba sastavljena placa. Iz prezentovanog lista nepokretnosti vidite i da je kuća izgrađena još 2007. godine. I time dolazimo do ključnog problema.

 

Na dnu dokumenta za parcelu 2056/3 u Ulici Jovice Savanovića i vlasništvu Dragana Lukača decidno stoji: “Objekat bez odobrenja za građenje”. Znači, ministar za porodičnu kuću nema dozvolu za građenje, a gdje su tek bazen, onolika zidana ograda i pomoćni objekti. Potom, zaključno sa danom izdavanja dokumenta (20.02.2020.) ministar preko 12 godina nije našao za shodno da legalizuje bespravno izgrađne nepokretnosti. Svuda u svijetu govorili bi o prvorazrednoj aferi sa momentalnom ostavkom ili smjenom ministra, a kod nas takvi šamaraju narodne poslanike.

 

Zakonodavac u osnovi propisuje da nelegalno izgrađene objekte treba rušiti, a samo u propisanim okolnostima moguće je retroaltivno legalizovati bespravnu gradnju. Trenutno u Republici Srpskoj imamo desetine hiljada objekata koje su izbjeglice i razni nevoljnici sagradili u stanju nužde, no u taj koš ne možemo svrstavati luksuzne vile sa bazenima i ogromnim zidanim ogradama da liče na tvrđave.

 

Uz to Lukač godinama iz budžeta prima preko 3 400 maraka plate i već po tom osnovu ima sredstava za plaćanje obaveza propisanih za gradnju i nepokretnosti. Po funkciji koju obavlja trebao bi biti posljednji u redu onih koji bespravno grade i to je možda ključna okolnost zbog kakve mu ne bi smjeli retroaktivno legalizovati ovu nekretninu. Na njegovom primjeru država treba “disciplinovati” građane, a to se najbolje postiže rušenjem – i to uz televizijski prenos.

 

Kada je u pitanju osiljeni i krajnje bezobrazni ministar Lukač moram podsjetiti da je istom davne 2000. godine Vlada RS dodijelila 171 000 maraka za rješavanja stambenog pitanja. I to kao “zaslužnom kadru” po aršinima tadašnjeg premijera Milorada Dodika. U svojoj imovinskoj kartici Lukač ima upisan stan u ulici Kralja Alfonsa 13, čija je prijavljena vrijednost 171 786 KM, ali kojim ću se posebno baviti u narednim objavama.

 

Znači, ministru je Republika Srpska kupila stan, a onda je on radi dodatnog luksuza gradio spornu “tvrđavu” i to bez validnog odobrenja nadležnog organa. Na sve to “voljenu” Republiku Srpsku je tužio zbog ranjavanja u ratu i svojih “sedam litara krvi” naplatio sa 40 000 maraka (bez pozamašnih troškova postupka, kamata i ino). Zanemarimo njegove silne lopovluke i milione pokradene kroz tendere, samo na bazi nespornih dokaza onoga šta je dobio iz budžeta, javno pitam: ima li smisla naknadno legalizovati ministrov luksuz?

 

Nadam se da je nakon prednjih dokaza i objašnjenja jasno zašto rušenje apostrofiram kao jedini oblik rješavanja pitanja nelegalno izgrađene “tvrđave” ministra Dragana Lukača. Dobro svjestan da će moralna nakaza na poziciji ministra svaki postupak oko ove važne društvene teme okarakterisati kao “političku odbazdu” sadašnjeg banjalučkog gradonačelnika Draška Stanivukovića za ono besramno šamaranje – namjerno sam u tom kontekstu započeo tekst. Nastojim proaktivno ovu temu upraviti na izbijanje mantri i spinova režimskih medija.

 

Mladi Stanivuković je otrpio besramno udaranje i vređanje u skupštini, pa i ona nasilna hapšenja, sve do 117 prijava koje je MUP RS podnio protiv njega. Reče ministar da su to policajci činili po zakonskim ovlaštenjima i bez njegovog uticaja, baš kao što njegovu nezakonito sagrađenu “tvrđavu” čuvaju po zakonu. Elem, za društvo je uvijek zabrinjavajuće kad policajcu čuvaju nešto nezakonito stečeno i po svojim svojstvima nelegalno. Posebno ukoliko je u pitanju objekat kakav zakonski i po parametrima struke mora biti porušen!

 

Vjerujte neće se zabaviti pitanje rušenja ove bespravno izgrađene nekretnine ministra Lukača obzirom na sasvim izvjesnu smjenu vlade Radovana Viškovića. Van svake sumnje javnost će to povezati sa pomenutim nasiljem nad novim gradonačelnikom Banjaluke, čisto jer je sprovođenje postupka u nadležnosti gradske uprave. Problem je što više nema Igora Radojičića i njegovih prethodnika koji ni u primisli nisu smjeli sprovesti zakon, a na čemu Stanivuković beskompromisno insistira.

 

Zato sam u naslovu i natuknuo kako će Lukač moliti Stanivukovića da zaboravi sve ono šta je pretrpio, a kako bi ovaj sačuvao svoj luksuzni imetak. Znam kako kukavice uopše funkcionišu, a Lukača znam kao svoj (prazan!) džep. No, kako rekoh: trebao je o legalizaciji imovine misliti prije onoga šta je javnosti prezentovao kada je u pitanju Draško Stanivuković. Sad mu valja naučiti onu narodnu: “U dobru se ne uzvisi, u zlu se ne ponizi”.

 

Nastaviće se…

 

blog borislav radovanovicblog borislav radovnovicblog borislav radovanovic

 

(Prenosimo s autorovog bloga)

LUKAČ ĆE UBRZO MOLITI STANIVUKOVIĆA: „Zaboravi šamar, nemoj mi rušiti…

About The Author
-