Ugledni crnogorski književnik, dobitnik velikog broja priznanja i nagrada, kroničar vremena i izvrstan poznavatelj prilika u regionu, Milorad Popović u intervjuu za „Slobodnu Bosnu“ otkriva ko stoji iza novih vladajućih struktura u Crnoj Gori, zbog čega je DPS Mila Đukanovića izgubio izbore, te najavljuje crni scenarij u bliskoj budućnosti.

 

 

Kako je došlo do poraza DPS-a Mila Đukanića, je li Vam to očekivan rezultat.

 

 

-Ima tu više faktora. Jedan od faktora je samo zastarjelost te stranačke strukture, neminovne devijacije koje su se stvorile tokom tih decenija vladanja. S druge strane, riječ je o jednom sistematskom specijalnom ratu koji se vodio u Crnoj Gori direktno najbrutalnijim sredstvima u posljednjih pet godina od prvog pokušaja državnog udara kad su demonstranti Demokratskog fronta htjeli da na silu uđu u Skupštinu Crne Gore.

 

 

 

 

Nakon pokušaja državnog udara na dan izbora 16.oktobra 2016.godine u režiji ruskih i srpskih specijalaca, do početka takozvanih protestnih litija Srpske pravoslavne crkve, što kontradiktira jer u hrišćanstvu nema protesta, hrišćanstvo je religija ljubavi i praštanja, ali je zato riječ o jednom prijesnom klerofašizmu, do dakle neposredno uoči izbora Republika Srbija se svim svojim kapacitetima državnim, političkim, ekonomskim, obavještajnim, medijskim prije svega, se direktno umiješala u izbore u Crnu Goru. Da vas podsjetim da su od grada Beograda do granica Crne Gore išla takozvana auto litije sa srpskim zastavama, da je nekoliko dana uoči izbora proglašen nekakav specijalni tim za očuvanje duhovne baštine Srba u regionu, a prije svega je dakle to bila jedna manipulacija koja je imala isključivo jednokratnu upotrebu, da bi se proveo dodatni pritisak na Crnu Goru . Da vas još podsjetim da je i Bošnjacima koji su državljani Crne Gore, koji žive u Sarajevu, iz Republike Srpske da su im postavljali barikade da ne mogu doći da glasuju.

 

 

Da u samoj Crnoj Gori te strukture popovske, direktno išle sa ikonama i krstovima i od kuće do kuće gdje su ti njihovi vjernici i kleli ih da ne smiju da glasaju za „nevjerničku vlast“.

 

 

Tako da, kad se sve uzme dakle, dijelom je to je odraz jedne otrovne vlasti, ali s druge strane smo bili svjedoci jedne klasične agresije danas u 2020. godini, dakle 30 godina nakon otpočinjanja rata u bivšoj Jugoslaviji velikosrpski fašizam istim metodama, istina sad bez tenkova i pušaka i mitraljeza, jer, Crna Gora je u NATO-u, a da nije tako, sigurno da bismo imali neke takve paravojne formacije u Crnoj Gori, je srušio jedan režim za koji kažu da je korumpiran i on jest u jednoj mjeri u kojoj su manje-više svi post komunistički režimi na Balkanu korumpirani, ali koji je uprkos svemu zagovarao sekularizam, multikulturalnost, građanski koncept države i prozapadnu političku orjentaciju.

 

 

Kad već pričamo o utjecaju Srbije i Rusije, koliko današnja događanja imaju poveznicu s tim što je Crna Gora članica NATO saveza?

 

 

-Pa naravno da imaju, imperije kao što Rusija žele sav svijet, one imaju svoje neke geopolitičke iluzije od kojih se teško odvajaju bez obzira na epohe, na promjene ideologije i moralno srpska pretenzija na Crnu Goru. Dakle poslije svih nesreća koje su zadali i svojim susjedima i srpskoj naciji koje su osramotili sa tim prljavim agresivnim ratovima, oni se ni do danas nisu odrekli te takozvane male velike Srbije i integrisanja kako oni kažu, srpskog sveta. U tom kontekstu je vođena cijela akcija jer ovdje nije riječ sad o promjeni režima.

 

 

Ovdje je prioritetan cilj strateški da su ponovo u fazi, crnogorska nacija svede na nivo statističke greške da prestane da bude fizički subjekt, kako bi u sljedećoj etapi pripojili Crnu Goru kao drugu ili treću srpsku državu koja bi dakle imala tu stratešku ulogu, da bude podunavska i mediteranska zemlja. Ovaj dakle rat nije samo za dominaciju nad geografijom Crne Gore nego za pravljenje treće srpske države u kojoj bi nestali Crnogorci, a ostale manjine bi bile moneta za potkusurivanje sa statusom kakav imaju i u Srbiji i u Republici Srpskoj i tako dalje.

 

 

To je jedan zločinački projekat, koji se nastavlja, na nesreću našu, Crne Gore i Crnogoraca i ostalih i na veliku sramotu međunarodne zajednice, koja se ponavlja, dakle ponavljaju se stvari iz devedesetih godina. Kad nije spriječila ni masakr u Vukovaru, ni genocid u Srebrenici, ni trogodišnje granatiranje Sarajeva. Danas također iza ove vlasti stoje kriminalne strukture koje iskreno nema više ni potrebe da rade te masovne zločine , međutim, ovih dana ste imali brutalne prijetnje Bošnjacima u Pljevljima. Isto se dešava u primorju, u Budvi, po ovim društvenim mrežama čujem da jednostavno prijete ljudima koji poslije dvadesetak godina napuštaju Budvu, evo jučer je u Nikšiću vatrenim oružjem, teško ranjen, Crnogorac, mladić crnogorske nacionalnosti koji je nosio majicu sa obilježjima crnogorskim. Dakle, u pitanju je jedan klasični fašizam, koji se desio u etapi.

 

 

 

 

S obzirom da iza ove strukture stoje opasne kriminalne grupe, koje su povezane sa ovim radikalnim fašističkim strukturama u Srbiji, mogu se očekivati i likvidacije nekih javnih ljudi, novinara, političara i tako dalje, koji se suprotstavljaju tim novim oblicima fašizma, a koji se pojavljuju u Crnoj Gori.

 

 

Jako je važno napomenuti da je policija iz straha od budućih svojih šefova i ministara potpuno paralisana i da faktički ne reaguje u mnogim napadima i nastranjima, tako da se stvara dodatni osjećaj nesigurnosti i straha u Crnoj Gori.

 

 

Andrej Nikolaidis je u jednom intervjuu upozorio na Andriju Mandića i na ratnog ministra Radovana Karadžića, ko sve stoji i krije se iza opozicije, ko napada Bošnjake u Pljevljima i ostalim dijelovima Crne Gore?

 

 

-Pa gledajte ja sad ne mogu da spekulišem, međutim stvoren je takav ambijent, to se mjesecima priprema, te litije su bile jedan oblik, meni je to u jednom trenutku ličilo na Ku Klux Klan sa tim svijećama, međutim više ne nose svijeće ni krstove ni ikone, sad nose srpske zastave i crne četničke zastave i tako dalje, sad su zaboravili na boga na svetoga Savu i sve te mantre koje se mjesecima ponavljaju.

 

 

Ne treba biti previše ni inteligentan ni informisan ako želite zaista da saznate i da shvatite da je cilj da Crna Gora postane nova Republika Srpska. S tim što u Republici Srpskoj više nema ni Hrvata ni Bošnjaka, a ovdje je riječ da nestanu Crnogorci. To je jedna kulturna, istorijska i nacionalna posebnost. To je cilj i danas niko od tih nevladinih organizacija, niko od ovih ambasada u Crnoj Gori, niko nije ni jednu riječ rekao na tako brutalno negiranje jedne posebne nacionalne zajednice, istina malobrojnije, ali koja baštini vjekove svog postojanja.

 

 

U javnosti se nekako prometnuo kao lider opozicije sarajevski student Dritan Abazović, o kome se zapravo radi?

 

 

-Pa to je čovjek koji, pravo da Vam kažem, sad da ga sretnete na Baščaršiji, vjerovatno Vam ne bi vam skrenuo pažnju. On je u izabran iz ovog kruga koncerna „Vijesti“, koji ima posebnu ulogu u svim ovim događanjima, još od 2015. godine: Prije toga su 2010. su Miodrag Perović i Žarko Rakčević, dakle dva tajkuna koji su multimilioneri i čije familije su među pet najbogatijih u Crnoj Gori. Miodrag Perović je postao ruski doktorant i ruski zet i tako dalje, oni su prvo stvorili Demokratski front od nove srpske demokratije, kako bi oprali četničku biografiju Andrije Mandića, doveli iz Rima, bivšega Miloševićevog ambasadora, Miodraga Letića, koji naizgled civilizovano izgleda, uštogljeno…

 

 

Nakon što je propala ta akvizicija sa Lekićem, onda su formirali jednu malu stranku, Pozitivnu Crnu Goru, na čelu sa ekologom Darko Pajovićem, koji ih je u kritičnom trenutku napustio i pridružio se građanskom bloku. Na kraju su našli ovoga maloga Albanca, koji je jedna lutka na koncu.

 

 

 

 

On je dakle proizvod toga koncerna koji ima monopol u medijskom prostoru u Crnoj Goru, i dakle cilj je bio pošto srpska struktura ni na koji način ne može biti većinska na izborima, matematički, onda su dio ovih nezadovoljnih Crnogoraca, Bošnjaka i tako dalje koji su nezadovoljni sa vlašću načinom na koji je vladao DPS, sa svojim ličnim sudbinama, stvorili su stranku koja je nominalno i reformska i ekološka, prozapadna… ali ona je stvorena kao pontonski most da bi dovela ove srpsko ruske strukture na vlast. I to su dakle učinili, ali dva glavna kreatora ideja su bivši podpredsjednik Đukanovićeve vlade Žarko Rakčević i profesor matematike Miodrag Perović, koji je bio udarna medijska pesnica Mila Đukanovića do negdje 2008. ili 2009. godine, i koji je bio ortak, on i njegova sestra su se našli u Komercijalnoj banci sa bratom Mila Đukanovića, Acom Đukanovićem. Dakle, desio se sukob oko nekih neostvarenih ambicija u biznisu i tako dalje, međutim, oni su u tom trenutku, ne samo da su se okrenuli protiv vlasti nego su se okrenuli protiv države Crne Gore, i danas su oni dva glavna čovjeka.

 

 

Dakle, ne Amfilohije Radović, koji uz sve marifetluke i primitivizam i klerofašizam ne bi mogao srušiti tu prozapadnu građansku strukturu, da nije bilo Miodraga Perovića i Žarka Rakčevića. Oni su danas glavni kreatori, a Dritan Abazović je tu efemerna osoba koja, vjerovatno i kad bi htjela nešto, jednostavno mislim da nema sklonosti…

 

 

Možda on sada shvaća da je jahao jednoga neosedlanoga konja, ali mislim da on više se ne pita.

 

 

Zanimljivo, ne znam jeste li pratili, ali u Republici Srpskoj su se opozicija i vlast udružili kada je u pitanju Crna Gora i kad su u pitanju reakcije na crnogorske izbore i događanja.

 

 

-To je notorno, nema tu ništa zanimljivo, više od pet ljudi u Banjaluci i 15-20 u Beogradu, što se tiče Crne Gore, svi imaju isto mišljenje. Dakle, za njih je Crna Gora srpska država i da politički i svaki drugi način treba biti dio Srbije, a to jedino može biti ako vladaju srpske strukture. Bez obzira jesu li fašističke ili su demokratske ili su komunističke, monarhističke ili kako god.

 

 

Dakle, srpsko društvo, većina srpske političke strukture nije izašla iz etničkog i korelacionog.

 

 

To je jedan poseban fenomen za jedan mali narod, jer ti valovi nacionalistički se događaju s vremena na vrijeme.

 

 

Međutim, nažalost srpsko političko društvo u tom podneblju ima potpuno jedan kontinuitet.

 

 

Kako predviđate da će se ponašati nova vlast, koliko bi dugo mogli trajati i kakva je sudbina eventualnoga povlačenja priznavanja Kosova i statusa Crne Gore koji je osigurala ova sad već bivša vlast?

 

 

-Ja to ne znam, nemam nikakve proročke sposobnosti da mogu znati koliko će oni vladati, međutim u svakom slučaju, s obzirom da je Crna Gora malo društvo i da manje-više poznajemo sve te faktore, jer se svi međusobno poznajemo, ne očekujem ništa dobro.

 

 

 

 

Čak i kad bih apstrahovao ovu ideološku stranu, ovu stranu u koju će oni ići agresivno da, sljedeće godine na popisu bude što manje Crnogoraca, da uzmu sve one ključne strukture od Javnog servisa do ministarstva kulture itd., u socijalno političkim stvarima ja mislim da će ta vlast biti vrlo vrlo nestabilna, oni nemaju iskustva u upravljanju, jer među njima je prisutna stalna napetost oko podjele kolača itd…

 

 

Jer je ovo heterogena skupina u svakom pogledu. Tako da, bojim se da Crnoj Gori slijedi scenario Bosne. Bosnizacija Crne Gore. Bivšoj vlasti se može stotinu stvari zamjerati , ali su uspjeli da održavaju neku stabilnost i neku predvidivost što je jako važno za svaku politiku, ali i za strana ulaganja.

 

 

Naime, čuo sam, provjereno od prijatelja iz Herceg Novoga da je drugi dan nakon izbora najveći broj turista pobjegao iz Crne Gore.

 

 

Jednostavno, bojim se da ova zemlja ulazi u jednu tešku i nesigurnu političku i svaku drugu priču.

 

(Razgovarao: M. Iličić)

MILORAD POPOVIĆ ZA „SB“ DRAMATIČNO NAJAVLJUJE: „Abazović je samo lutka na koncu; Srpsko-ruske snage planiraju od Crne Gore napraviti novu Republiku Srpsku…“