Rečeno – učinjeno. Čović voli držati datu riječ – čak i kada je jasno da mu to ne ide u prilog. Poput insistiranja na modelu izmjene Izbornog zakona BiH.
Hajmo „malo“ o imenima ulica, trgova i ostalih gradskih toponima Mostara.
„Na prvu“, to je tek „komunalno pitanje“, gdje i kako dostaviti poštu ili imenovati mjesto stanovanja. Ali avaj! Balkan je ovo, prijatelju! Ovdje je konteskt, u pravilu, važniji od sadržaja.
Ta tematika je „na ovim prostorima“, uvijek bila prvenstveno političko i svjetonazorno pitanje. Način tretiranja „osvojenog plijena“ u vječitim kulturnim i stvarnim ratovima oko identiteta i teritorija.
Princip je bolno jednostavan: prvo topovima i bombama „očistiš teren“ od tebi nepodobnih, pa onda „zapišaš“ osvojeno novim insignijama…imenima ulica i trgova. Svečarski…
Imena ulica i trgova trebaju, naime, biti živi svjedoci „nove realnosti“ i održavati ideološku matricu vladauće ideologije. Nema tu puno prostora za racionalizam i poštivanje jasnih činjenica. Samo projekcije stvarnosti iz ugla pobjednika. Oprobano više puta u zadnjih stotinjak godina. Od „stare Juge“, preko SFRJ, do „novih demokratija“.
Kada je nekakva komisija sredinom devedesetih odlučivala o više ulica u Mostaru i odlučila ih imenovati po osobama i zvaničnicima iz vremena zloglasne NDH!?, vjerovatno nije ni sama bila svjesna da je time najbolje pojasnila pravu suštinu ideološke pozadine vlasti, koju je personificirala. Sami priznali.
Kratkorično to je bio izraz njihovog nazovi „prkosa i ponosa“ iz ugla moći pobjednika, ali je dugoročno sve to proizvelo nezamislivi balast i opterećnje. Za sve. Politički naravno. Naime, vrlo je teško ili bolje reći nemoguće braniti bilo šta što se vezuje uz režim, koji je propisivao rasne zakone, otvarao logore smrti i stajao na ideološkoj i provedbenoj liniji fašizma.
Čekao se “povoljan trenutak”.
Lider HDZ BiH, Dragan Čović, je taj trenutak dočekao prilikom posjete Izraelu, gdje u razgovoru za jedan medij obećao da će sporna imena ulica biti uklonjena.
Rečeno – učinjeno. Čović voli držati datu riječ – čak i kada je jasno da mu to ne ide u prilog. Poput insistiranja na modelu izmjene Izbornog zakona BiH.
Ideja je brzo stigla do ušiju diplomata u Sarajevu, koji nisu časili časa, već su odmah vlastima u Mostaru poslale pismo-ohrabranje za promjenu naziva ulica. Ostatak te strategije je bila tek čista tehnikalija. Očekivani razvoj situacije…
Odluka o potrebi izmjena naziva ulica dobila je u Gradskom vijeću unisonu podršku. Opet je formirana i nova famozna „komisija“ koja je ovih dana, kažu, privela kraju svoj nezahvalni zadatak.
Zašto nezahvalan? Pa, zato jer je teško očekivati da će se BAŠ SVIMA dopasti predložena nova imena. Nekome iz racionalnih razloga – drugima, zbog novih politikantskih ideja i igara. Nekima je i „bolje“, kada je gore. A da li je zaista moglo bolje? Jeste, ali da ponovimo…u Mostaru, ali i širom Balkana ovo nije komunalno, već prvorazredno političko pitanje!
A politika je, kažu – stvar realnog i mogućeg. Umijeće vladanja koje se često ne vodi logičnim i očekivanim rješenjima i modelima, već „projekcijama“ očekivanog i željenog.
Nešto kao „fontana želja“, vladajućih struktura iz koje se izvlače rješenja koja se samo čine logičnima. Ustvari radi se o tzv. „namjanjim zajedničkim sadržiteljima“ počesto posvađanih koncepata.
Niti nakon najnovijih izmjena neće svi biti zadovoljni. Mnogi će imati ove ili one prijedloge ili vlastite favorite. Ipak, čini se kao najvažnije da je ovaj proces konačno počeo, uz nadanje da neće stati samo na tih pet nesretnih ulica, mada, realno – nisam neki veliki optimista.
Mostaru treba puno ozbiljnije provjetravanje u vezi sa ovim pitanjem od ispravljanja očiglednih anomalija, koje su bole oči. Pri tome se mora provesti prava ozbiljna javna rasprava i na stol staviti samo „najbolje interese“ – prije svega Mostara, pa onda svega ostalog.
U identitetskom smislu Mostar mora favorizirati vlastito naslijeđe i prošlost, a ne uvijek posezati za inspiracijama preko bilo koje granice. Barem po tom pitanju imamo itekakav izbor, jer ovo je grad znamenitih i važnih ljudi, čak i izvan njegovih granica.
Možemo li naučiti živjeti izvan ideoloških matrica i okova prošlosti? Moraju li naši pločnici zaisti biti „puni baruta“?, piše na svom blogu Faruk Kajtaz.
(SB)
Related posts:
Drmać osuo po kolegi: Ja bih trebao biti ministar, a ne Kurić koji je…
KO S BAKIROM TIKVE SADI… Propala blokada SBB-a, uspostavljena nova ad hoc većina sa DF-om i SDP-om!
Zašto se sportski objekat ne zove po heroju Goranu Čengiću? Ponos veći i od dvorane
Vandali uništili spomenik Davorinu Popoviću, legendarnom pjevaču Indexa (FOTO)
Suljkanović obraćanje počeo Bismillom, pa vrijeđao vijećnike: ”Smiješ se k’o droljica” (VIDEO)
Ovo su mladići koji su bacili kamen s natpisom “Don't forget ‘93” u rijeku Neretvu
Muke stanara u Titovoj br. 11: Od bahatosti Vakufske banke više ne možemo da živimo!
Fizički obračun ekipe bh. Eurosonga: Pijani Almir Ajanović Jali razbio nos, a Šaćir Ameti dobio flašu u glavu
Nezgodan kad popije: Opšta makljaža na Vlašiću, i Dalal završila u bolnici!
FOTO/ ZAVIRITE U RAČUNE I GOZBE NA RAČUN PORESKIH OBVEZNIKA
