Odmah nakon Erdoganovog navodnog okretanja prema Rusiji i veoma upitnog ‘državnog udara’, na Balkanu su počele sijevati varnice. Turski igrač na terenu, Bakir Izetbegović morao je i sam okrenuti smijer svoje politike kojoj je sada centar Banja Luka.

 

Nakon dvije godine sastao se sa Miloradom Dodikom u Istočnom Sarajevu, samo dan nakon što je boravio u stranačkoj posjeti Novom Pazaru. Naravno postignut je dogovor koji će nam omogućiti da se ‘okrenemo ekonomiji od oktobra’, kako je ranije kazao bošnjački član predsjedništva.

Sastanku je prisustvovao i predsjedavajući Vijeća ministara BiH Denis Zvizdić i premijerka RS-a Željka Cvijanović, a formalni domaćin bio je šef Delegacije EU u BiH Lars-Gunnar Wigemark. Sastanku se pridružio i premijer Federacije BiH Fadila Novalića koji će zajedno sa Zvizdićem potpisati Pismo namjere MMF-u. Podsjećamo, Međunarodni monetarni fond (MMF) odgodio je kreditni aranžman BiH jer Zvizdić i Novalić nisu potpisali Pismo namjere.

Zvizdić je izjavio kako Pismo namjere o novom kreditnom zaduženju naše zemlje kod MMF-a nije potpisao zbog neusvajanja brojnih važnih dokumenata, koji trebaju trasirati evropski put BiH, poput SSP-a, mehanizma koordinacije i drugih.

Mehanizam koordinacije jedan je od ključnih uslova koje BiH mora ispuniti na putu ka Evropskoj uniji. Riječ je o mehanizmu koji bi trebao omogućiti da svi nivoi vlasti u BiH govore jednim glasom.  Vijeće ministara BiH usvojilo je na tajnoj sjednici 26. januara 2016. godine Odluku o sistemu koordinacije procesa evropskih integracija u Bosni i Hercegovini bez saglasnosti entiteta čemu su se žestoko usprotivili Milorad Dodik i Željka Cvijanović.

 

 

Detalji sporazuma Bakira Izetbegovića i Milorada Dodika o mehanizmu koordinacije

Predsjednici SDA i SNSD-a, Bakir Izetbegović i Milorad Dodik potpisali su na današnjem sastanku u Istočnom Sarajevu sporazum kojim se konkretno definišu do sada sporna pitanja vezana za Mehanizam koordinacije.

Jasno je definisano Poglavlje VI koje se odnosi na sastav delegacije BiH u okviru zajedničkih tijela BiH i EU za nadgledanje primjene Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju, a posebno način odlučivanja i funkcionalnost donošenja odluka.

Dogovoreno je da se sve odluke donose konsenzusom, a da su sve institucije na svim razinama obvezne osigurati prisustvo svojih predstavnika na sjednicama tijela. Predviđena su i rješenja za osiguranje funkcionalnosti Mehanizma koordinacije.

Kvorum za održavanje sastanaka i usvajanje odluka u tijelima, kako je definirano sporazumom “obavezno čine ovlašteni predstavnici Vijeća ministara, Vlade RS-a i Vlade FBiH i kantona, a u skladu s ustavnim nadležnostima za materiju koja se razmatra na sjednici, odnosno koja je predmet odluke”.

Sve odluke usvojene u različitim tijelima sistema koordinacije mogu biti preispitane pred višim tijelom u sistemu koordinacije u roku od 10 dana od njihovog donošenja, a od strane ovlaštenih predstavnika Vijeća ministara, Vlade RS i Vlade FBiH.

“U slučajevima kada neko od tijela u sistemu koordinacije ne usuglasi poziciju povodom određenog pitanja isto će biti upućeno višem nivou u sistemu koordinacije zaključno sa kolegijem za europske integracije koji se sastaje i djeluje u skladu s članom 4 ove odluke”, navodi se između ostalog u sporazumu u koji je Fena imala uvid.

Iznenadno sastančenje sa Dodikom mnogi analitičari smatraju politikom podvijenog repa, koju je bošnjački član predsjedništva i lider SDA mogao naučiti samo od turskog predsjednika R.T.Erdogana. Drugi su još radikalniji i smatraju da se posljednji potezi Izetbegovića, poput odlaska u Novi Pazar, ali i pristajanja na Dodikove uvjete mogu smatrati direktnim utjecajem Tajiba na odluke bošnjačke političke elite.

 

 

Enver Kazaz: Bakir Izetbegović nema nikakvu ideologiju osim erdoanističke fantazme

U intervjuu portalu Novosti istaknuti profesor sarajevskog univerziteta prokomentirao je patološku vezanost bošnjačkih ‘poluobrazovanih’ političara za režim u Ankari, pogotovo nakon navodnog puča u Turskoj..

„Otkud takva podrška i tolika snishodljivost? Da je iz njihove ljubavi za demokratiju – ne dolazi u obzir. Dokaz za to je da nisu ni riječ pisnuli protiv ubilačkog režima, na primjer u Saudijskoj Arabiji, gdje se pjesnike osuđuje na smrt samo zbog sumnje da ne vjeruju u Boga. Toj zemlji taj tzv. establišment, a u stvari politički polusvijet, tepa: Saudija. Njima je demokratija važna samo kao sredstvo za uvećavanje salda na ličnim bankovnim računima. Zašto su, dakle, vrištali?

Samo zato da se još jednom snishodljivo dodvore Erdoganu, ‘lideru svih muslimana’, kako ga je titulirao Bakir Izetbegović, te onome što mu je ‘Bosnu u amanet’ ostavio Alija Izetbegović na samrti. Uskliknuo je uz to Alijin sin da mu je Erdogan i brat, i ‘naš vođa’ i da ‘narod brani demokratiju’, te da je ‘pokazao koga hoće’.

Niko nije ni riječ proslovio o Erdoganovom autokratskom načinu vladanja, o pokušaju da promijeni ustav i ojača ovlasti predsjednika, o potpunom napuštanju tradicije kemalizma i s njom skopčanog sekularizma iz koje je nikla današnja Turska, o očiglednom pokušaju da islamizam nametne današnjoj Turskoj kao normativnu ideologiju, o brisanju prosvjetiteljskih i racionalističkih naracija kojima se okrenulo već kasno Osmansko carstvo, kako sjajno piše Orhan Pamuk u romanu Istanbul. Šute svi u bošnjačkoj diskusiji o neuspjelom vojnom udaru i masovnim hapšenjima i čistkama što ih Erdoganov režim provodi ovih dana nad ljudima koje je označio kao gulenovce, pa stradaju profesori, sudije, dekani, novinari, a na desetine hiljada ljudi izloženo je državnom teroru baš kao u najmračnijim totalitarnim režimima.

Medijska, policijska i vjerska hajka takvog je obima da se može govoriti o Erdoganu kao islamistički orijentiranom staljinisti. Ta tamna strana erdoanizma potpuno je nevidljiva u bošnjačkom javnom prostoru, a namjesto argumentirane analize prevladava politički emocionalizam i turkofilska identifikacija koja današnje Bošnjake hoće pretvoriti u Turke Erdoganovog tipa.

Rekao bih da su erodanizam i površna emocionalistički ustrojena turkofilija i islamofilija uz začin neoosmanske fantazme temeljne oznake diskusije bošnjačkih političkih, akademskih, vjerskih i medijskih elita. Naravno, svaki oblik nasilja, a pogotovu vojne udare javnost mora osuditi kako bi očuvala demokratske vrijednosti.

Ali, isto tako mora osuditi i nasilje državnog represivnog aparata nad ljudima čija krivica nije dokazana. Bošnjačke tobožnje elite u horskom navijanju za Erdogana vlastiti narod drže u mentalnom ropstvu, ne dozvoljavajući mu da se ni na koji način emancipira od njihovih militantnih naracija.“, kazao je Kazaz.

Govoreći o prvom predsjedniku predsjedništva RbiH, Aliji Izetbegoviću Kazaz naglašava:

„Nisam siguran da je gospodin Izetbegović imao ikakvu sistemsku politiku, pogotovu ne onu kojom bi profilirao moderni oblik bošnjačkog nacionalnog identiteta. On je na samrti ostavio Bosnu u amanet Erdoganu, kako sam već naglasio. Jedine bitne oznake njegove politike bošnjačkog nacionalnog identiteta su antimodernizam i antikomunizam, te islam kao temelj nacionalnog identiteta.

Govorimo o osobi koja je 1994. godine primila nagradu Islamski mislilac godine, i to u Saudijskoj Arabiji, te napustila Platformu Predsjedništva BiH iz 1992. godine koja je definirala ciljeve odbrane od agresije na BiH i ideološki projektirala ovu zemlju kao građansku, sekularnu i multietničku. Istina, promucao je nešto malo Bakirov otac o tome da Bošnjaci nisu Turci, kao da se to uopšte mora dokazivati, ali je rado formirao muslimanske vojne brigade. Promucao je to, samo da bi se suprotstavio agresivnoj šovenskoj srpskoj i hrvatskoj ideologiji koja je na osmanofobiji i trukofobiji gradila propagandnu pripremu za ratne zločine nad Bošnjacima.

Alija Izetbegović nije imao sistemsku politiku, pa je derogirao državne organe i razvio čitav sistem paradržavnih institucija koje su vodile brigu o logističkoj podršci Armiji BiH. Jednostavno rečeno, njegova politika identiteta bila ja haotična i višestruka, jedan, dakle, narativni i simbolički kalambur kojeg će njegov sin svesti na prizemni erdoanizam i neobegovsku ideološku fantazmu.

Zato treba biti potpuno precizan: Izetbegović mlađi nema nikakvu ideologiju osim erdoanističke fantazme. On je goli vlastodržački pragmatičar. Agresivno turčenje Bošnjaka, kako Vi kažete, meni izgleda kao prizemna erdoanizacija bošnjačkih elita, sluđenih u svojoj poluobrazovanosti. Uz to, ta ljubav između Erdogana i Izetbegovića nije praćena ekonomskom saradanjom. BiH je zemlja u koju današnja Turska ulaže tek mizirije, dok Srbiju ili Rumuniju obilato pomaže.

 

 

SDP BiH: Bakir Izebegović i SDA potpisali bezuslovnu kapitulaciju pred Dodikom

Bakir Izetbegović i SDA potpisali su danas bezuslovnu kapitulaciju pred Miloradom Dodikom i njegovom politikom uništavanja i razgradnje države Bosne i Hercegovine, ističu iz SDP-a nakon današnjeg dogovora Bakira Izetbegovića i Milorada Dodika o mehanizmu koordinacije i usaglašavanju Pisma namjere MMF-u.

Famozni mehanizam koordinacije, koji je dogovoren u kafani u Istočnom Sarajevu, predstavlja vrhunac urušavanja države, jer su Federacija BiH, Republika Srpska i kantoni dobili status jednak državi i njenim vlastima. Drugim riječima, bez državnih vlasti može se dogovoriti sve što se tiče puta BiH ka EU, dok bez saglasnosti RS ili nekog od kantona ne može ništa, ističu iz SDP-a.

Ovo je uvod u konfederalizaciju BiH po etničkom principu, za šta se od večeras očito zalaže i SDA, bez obzira na lažne tvrdnje iz ove stranke kako se bori za jačanje države. Niko, ko želi jaku državu, ovakav dokument nikada ne bi potpisao. Posebno je ponižavajuće za sve građane ove zemlje da se za kafanskim stolom zadužuju za milijardu KM.

Posebno boli činjenica da Izetbegović nije imao hrabrosti, a ni državničke mudrosti, Miloradu Dodiku uopšte spomenuti otkazivanje referenduma o Danu RS. Taj neustavni referendum najteži je napad na stabilnost BiH od završetka rata, ali Izetbegovića i SDA to očito uopšte nije briga, zaključuju iz SDP-a BiH.

(Global CIR/Piše: Alen Kalender)

MRAČNA STRANA IZETBEGOVIĆEVOG ‘ERDOGANIZMA’: Potpisao kapitulaciju u istočnosarajevskoj kafani, referendum u RS-u nije ni spomenuo!

About The Author
-