OVAKO JE PISAO “MALI SLOBA” DAČIĆ: “Okupiraj, dovedi UN, čekaj 5 godina…

Tajni plan kodnog naziva “Drina” otkriva da su planovi za rat u BiH i Hrvatskoj dolazili izravno iz Beograda, a uključivali su i detaljan opis stvaranja “jedinstvene srpske države” na prostoru nekadašnje SFRJ.

 

 

O tome svjedoči i autorski tekst koji je sadašnji šef srpske diplomatije, Ivica Dačić, objavio u časopisu “Epoha” 1992. godine.

 

Bosanskohercegovački portal Avangarda objavio je kako je u posjedu dokumenta pod nazivom “Direktiva za upotrebu Vojske Jugoslavije, Vojske Republike Srpske i Srpske vojske Krajine”, poznatog i kao “Plan Drina”, u kojem se potanko navodi plan stvaranja jedinstvene srpske države na prostoru nekadašnje SFRJ.

 

Dokument koji ima oznaku državne tajne datira iz 1993., a sastavio ga je 15. novembra Generalštab Vojske Jugoslavije. U njemu se, osim detalja o budućoj jedinstvenoj srpskoj državi, govori i o  jedinstvenim oružanim snagama u čiji sastav su ulazile Vojska Jugoslavije, Vojska Republike Srpske te Srpska vojska Krajine.

 

Navedeno je i kako će akcija kojom će se ostvariti ciljevi iz Plana, nositi kodno ime “Drina”. Tajni dokument potpisuje  tadašnji predsjednik Vrhovnog savjeta obrane Savezne Republike Jugoslavije Zoran Lilić, piše Avangarda.

Plan je potom, iz Beograda, proslijeđen u Republiku Srpsku, u ruke Radovana Karadžića, tadašnjeg vrhovnog komandanta VRS. No, na daljnju razradu je išao kod Ratka Mladića, komandanta vojske bosanskih Srba. Iz transkripta razgovora vođenog između Mladića i Slobodana Miloševića, vidljiv je njihov odnos pa Mladić potonjeg  oslovljava sa “predsjedniče”, a s Miloševićem raspravlja i o “lošoj politici Milana Martića i Radovana Karadžića. Mladić od Miloševića traži i neke savjete. Prvi dio tajnog plana “Drina” nazvan je “Neprijatelj” i donosi opći pregled vojno – političke situacije.

 

“Sa stanovišta strateških interesa SAD-a i zemalja Evropske zajednice razbijanje SFRJ, bez direktnog vojnog angažmana, nije završeno i sada se nalazi dalje od cilja nego na početku, jer je za regiju Balkana ostala prejaka SRJ s još uvijek respektivnom vojnom silom te dvije nove srpske države, koje vode odbrambeni i nametnuti rat kako bi stvorile uslove za jedinstvenu državu srpskog naroda”, jedna je od rečenica prvog dijela Plana Drine. U drugom dijelu se govori o potrebi “objedinjavanja  oružanih snaga srpskog naroda” čime bi se spriječilo razdvajanje srpskog naroda “zapadno od Drine i Dunava”. Osim ovoga, u tom se dijelu navodi i nužnost sprječavanja  “stvaranje velike Hrvatske i kompaktne muslimanske države na prostorima bivše Jugolsavije”.

U dokumentu se detaljno navode planirani koraci svake buduće akcije, ali i nepredviđenih situacija.

 

“U slučaju agresije HV na RSK jedinstvenom upotrebom oružanih snaga srpskog naroda, odlučnom odbranom i ofanzivnim akcijama na izabranim pravcima i prostorima odbraniti RSK, razbiti snage koalicije na prostoru Dalmacije i bivše BiH, eventualnu oružanu pobunu na kriznim područjima SRJ, uz istovremenu pripremu glavnih snaga VJ na razbijanje ustaških i muslimanskih snaga i konačan završetak rata”.

 

U Planu se navode i koraci koje bi sve “državne, diplomatske, informativne i vojne institucije, organi i pojedinci te Srpsku pravoslavna crkva, trebali poduzeti kako bi se “angažirao srpski narod”.

 

Kao cilj “moralno-psiholoških aktivnosti i informisanja” se navodi i stalno isticanje nerealnosti ostvarivanja ciljeva neprijatelja, posebno “Hrvata, muslimana i Šiptara”.

 

Plan Drina, kako navodi Avangarda, prvi je put javno spomenut na haškom suđenju Momčilu Perišiću, bivšem načelniku Generalštaba Vojske Jugoslavije.

 

Da je riječ o pomno pripremljenom planu tadašnjeg rukovodstva Srbije, svjedoči i programski tekst iz tog vremena koji je današnji ministar vanjskih poslova Srbije Ivica Dačić napisao u časopisu “Epoha”. Kao najbliži saradnik Slobodana Miloševića, Dačić u novinskom članku definira politiku kao “nastavak rata mirnim putem” i sanjari kako bi se od teritorija Republike Hrvatske i BiH koji je bio okupiran srpskom agresijom i masovnim zločinima mogla stvoriti “treća Jugoslavija”.

 

“Proces izgradnje nove Jugoslavije, po treći put, svakako će ovisiti od volje naroda, građana i republika, koje u nju žele ući”, piše Dačić u tom članku, objavljenom u formi izvještaja sa skupa pod nazivom “Konvencija o novoj Jugoslaviji”. Zanimljivo je vidjeti šta sve Dačić u sljedećoj rečenici definira kao “republike”: “Dosad su se za ostanak u toj novoj saveznoj državi izjasnili, na ovaj ili onaj način, republike Srbije i Crna Gora, Republika Srpska Krajina i Srpska Republika BiH (u kojoj se nalaze Autonomna regija Krajina, SAO Sjeverna Bosna, SAO Semberija, SAO Romanija i SAO Istočna Hercegovina). Ukupno 12 miliona građana”. Dačić u članku ne pojašnjava ko to, osim Miloševića i njegovih simpatizera poput samog Dačića, igdje drugdje u svijetu priznaje te navodne republike.  Ali zato, u dijelu članka koji zvuči kao da se radi o mokrim snovima malog Slobe, Dačić iznosi plan po kojem misli da bi sve te samoproglašene republike mogle steći međunarodno priznanje.

 

“Sve sporne teritorije treba staviti pod protektorat UN-a i plavih šljemova. TIme bi se osigurala možda i bolja zaštita srpskog naroda od agresije hrvatske i muslimanske vojske, ali bi se istovremeno stvorila mogućnost za izjašnjavanje stanovništva o svojoj budućoj državi (kroz 5 ili više godina). Svjetska iskustva govore da je u 90 posto slučajeva teritorijama koje su bile pod zaštitom UN-a priznato u bližoj ili daljoj budućnosti pravo na nezavisnost”, piše Dačić u svom članku u “Epohi”, koju je, inače, i uređivao.

OVAKO JE PISAO “MALI SLOBA” DAČIĆ: “Okupiraj, dovedi UN, čekaj 5 godina…

| Da se ne zaboravi, Slider, Vijesti |
About The Author
-