Glumac Vlasta Velisavljević, koji je ljetos napunio 94. godine, preminuo je od korone.
Ovo je jedan od posednjih razgovora s njim baš na temu ove teške bolesti.
Kako sam?!
Kao i svi moji vršnjaci, moji ispisnici. Imam malo terese i uživam u cvijeću i to je mala radost.
Ima dosta ljudi koji me posjećuju, ali imam jednog koji mi je takoreći ušao u kuću, mada ne otvaram vrata.
To je moj poštar.
To je čovjek koji čuva mene i snadbeva nas raznim stvarima, hranom, štampom i nekom informacijom – rekao je Vlasta u Jutarnjem programu na RTS.
Kolege me zovu redovno, malo oni zovu, malo ih gledam preko televizora i održavam kontakt s njima – otkrio je glumac.
Nedavno je repriziran film Beksto, koji je snimljen davne 1968. godine.
To je film koji je rađen davno, 1968., po romanu Oskara Daviča, gledam sve te glumce i konstatujem na kraju da smo ja ostali živi Lane Gutović i ja. I odmah sam ga nazvao, I on je u svojoj provinciji, gdje još ima partizana i četrnika. Pitao sam ga kako je i samo je promumljao, on je tamo sa djecom i uživa – rekao je Vlasta.
Preživio je bombardovnje, logor, Goli otok, pa mu, kako kaže, izolacija lako pada.
Meni je ovo lako, ja sam dosta bio u izolaciji, pa mi je ovo lako. Pa ja ovo mogu da izdržim na trepavicama, pa tako se i ponašam.
Naravno, žao mi je što ne mogu da se odužim ovim što su na prvim linijama. Mislio sam u prvom trenutku, pa sam mislio da prevozim kolima, jer imam važeću dozvolu, ljekare, medicinsko osblje, ali stigle su me godine. Divim se prije svega medicinskim sestrama, divim se i ljekarima, ali oni su jedna karika koja se najviše vezana za krevet, stalno sa nama – rekao je glumac.