Kod nas, na primjer, ni reformski zastoj ni gubitak sredstava iz Plana rasta nisu važne teme. Ali smo zato na primjeru Južne interkonekcije opovrgli sve kritike da smo disfunkcionalna država – jedinstvo i usklađenost svih nivoa, jedinstvo vlasti i opozicije, kooperativnost i ekspeditivnost, zaista fascinantno. Eto, kritičarima nismo mogli poslati bolju poruku.
Ko god da je gospođi Kallas rekao da je dobra ideja da u ovom trenutku posjeti Bosnu i Hercegovinu, trebao bi promijeniti posao. Ovo je vrlo loš trenutak za EU, i u globalnom, i u regionalnom kontekstu, loš politički trenutak za samu Kallas, a poruka za BiH nije ni ni nova, ni originalna, niti je imala bilo kakav učinak, kaže u intervjuu za “Slobodnu Bosnu” profesorica Fakulteta političkih nauka UNSA prof. dr. Nedžma Džananović Miraščija.
Sa Džananović Miraščija, koja je redovna profesorica, te jedan od vodećih eskperata za vanjsku i odbrambenu politiku EU i eurounijske integracije u Jugoistočnoj Evropi razgovarali smo o dešavanjima oko OHR-a nakon odlaska Christiana Schmidta, politici neslaganja SAD-a i EU oko toga, o posjeti Kaje Kallas BiH, kao i o drugim aktuelnim temama.
Bilo je turbulentno nakon ostavke Christiana Schmidta. V.d. visokog predstavnika je američki diplomata Luis Crishock. Može li privremeno rješenje oko rukovođenja OHR-om postati dugoročna praksa ako ne bude političkog dogovora?
Ukoliko ne bude bijelog dima iz Ankare (samit NATO-a), jer će se o ovom pitanju odlučivati na najvišem političkom nivou, a ne na nivou diplomatskih predstavnika, i to je jedna od realnih mogućnosti. Ne čak ni loša, jer se radi o ličnosti s vrlo respektabilnom profesionalnom biografijom. Naravno, i kandidati čija imena znamo, također, imaju svoj profesionalni kredibilitet i ugled u međunarodnoj zajednici.
Kod ovog izbora, jasno je da se ne radi se o adekvatnosti samih kandidata. Ambasador Soreca (EU) je rekao da je ovo privremeno, jer je i njemu tako rečeno, no vidjećemo. Trumpova administracija, bez poteškoća, može promjeniti mišljenje, i pristati na neke kompromise oko ovoga. Može, što ne znači i da hoće, osim ako ne dobije nešto veliko i bitno zauzvrat od EU saveznika. Za EU stranu bi prilika da sačuvaju obraz značila puno više. Čak bi za EU i ovo rješenje sa Crishokom kao vršiocem dužnosti trebalo biti prihvatljivije od nekih drugih ishoda. Taj međunarodni aspekt je puno lakše i razumjeti i poredati. Neshvatljivo je indolentno ponašanje domaćih aktera.
Kako gledate na činjenicu da međunarodna zajednica nema jedinstven stav o nasljedniku Christiana Schmidta? Koliko to može oslabiti ulogu OHR-a?
Američki i evropski pristup BiH često se i u prošlosti razlikovao. Dešavalo se i da se, potiho i iza zatvorenih vrata, i odstupi od općeg konsenzusa da jednan partner ne opstruira napore drugog, i takve su situacije uvijek ostavljale posljedice s kojima smo se mi u BiH morali nositi. Tako je i danas, uz razliku da je to neslaganje postalo vrlo javno. Meni je fascinantno nesnalaženje evropske strane. Cijela ova priča je vrlo otrežnjujuća.
Trumpu i njegovim ljudima, uvijek to ističem u razgovorima s Evropljanima, treba se zahvaliti na jasnoći. Tek su potezi njegove administracije primorali EU članice da shvate značaj BiH za ukupni evropski poredak. Sada se moraju suočiti s neugodnom stvarnošću u kojoj je kredibilitet EU u BiH i regionu gotovo sasvim potrošen. U tom smislu, jasno je da bi “američki” OHR, zaista, mogao biti politički puno snažniji i jasnije artikuliran. Kad to kažem, ne mislim na sam politički sadržaj i posljedice na politički život u BiH, jer je upravo to velika nepoznanica. “Evropski OHR” bila bi prava “Pirova pobjeda”, jer ništa u vezi s EU, pa ni ove zakašnjele diplomatske kampanje, ne ulijevaju povjerenje da bi mogli samostalno nositi izazove implementacije mira u BiH. Evropa je izabrala pogrešno mjesto i pogrešno vrijeme za suprotstavljanje Trumpu.
Koliko neslaganje između SAD-a i Evropske unije može utjecati na evropski put Bosne i Hercegovine?
Najprije da kažem da sama Evropska unija ne utječe u dovoljnoj mjeri na ovaj proces. Vrlo jednostavno – EU ne zna kako da iskoristi svoju ogromnu političku i ekonomsku moć kako bi savladala strukturalne političke prepreke na Zapadnom Balkanu, a samim tim i u BiH. Također, previše je zainteresiranih aktera na strani EU, članica, koji vuku u različlitim smjerovima. Sjetite se samo, npr. notornog Varheljija, koji je vodio resor proširenja u prethodnom sazivu Evropske komisije. Ono što je on zastupao sasvim sigurno nisu bili ni interesi ni vrijednosti EU. Da ne spominjem različlite politike i pristupe članica, u rasponu od onih koje proširenje uopće ne zanima ili ga ne žele, do onih koje ga žele iskoristiti kao priliku za namirivanje starih računa s kandidatima.
Integracijski proces, je oduvijek bio samo i isključivo “evropska stvar”, koju su SAD načelno podržavale, za svaku državu, pa i za BiH, ali bez posebnog interesa za sadržaj i dinamiku procesa. Sada, s Trumpovom administracijom i vrlo jasnim ciljevima u pogledu energetske politike, ali i i investicijama MAGA biznismena i lobista općenito, ušli smo u sasvim drugu etapu. Možemo očekivati sve više situacija u kojima će države kandidati morati balansirati između jasne EU regulative i konkretnih beneficija na jednoj, i američkih interesa i njihove političke naklonosti na drugoj strani. Naravno, ne treba imati iluzija koja strana će imati prednost.
EU će evidentirati svako će odstupanje od EU normi i standarda, no da li će EU imati volje i sredstava da prevenira takve situacije, da na najmanju moguću mjeru svede takve prilike, teško je reći u ovom trenutku. Dosad nije bila nimalo uspješna u tome.
Kod nas, na primjer, ni reformski zastoj ni gubitak sredstava iz Plana rasta nisu važne teme. Ali smo zato na primjeru Južne interkonekcije opovrgli sve kritike da smo disfunkcionalna država – jedinstvo i usklađenost svih nivoa, jedinstvo vlasti i opozicije, kooperativnost i ekspeditivnost, zaista fascinantno. Eto, kritičarima nismo mogli poslati bolju poruku.
Kako ocjenjujete posjetu Kaje Kallas Sarajevu i njena upozorenja o zastoju reformi i mogućem gubitku sredstava iz Plana rasta?
Ko god da je gospođi Kallas rekao da je dobra ideja da u ovom trenutku posjeti Bosnu i Hercegovinu, trebao bi promijeniti posao. I ne govorim to samo zbog Svjetskog prvenstva i nastupa naše reprezentacije, koji su sva ostala dešavanja bacila u drugi plan. Ovo je vrlo loš trenutak za EU, i u globalnom, i u regionalnom kontekstu, loš politički trenutak za samu Kallas, a poruka za BiH nije ni ni nova, ni originalna, niti je imala bilo kakav učinak. Ponešto je do nas, jer predizborni period nikad nije pogodovao političkim iskoracima. To je politička abeceda. No, ponešto je i na strani EU – kriza kredibiliteta u BiH je ozbiljna, svakim danom sve dublja i krajnje je vrijeme da se konkretno počne razgovarati o sasvim drugačijem pristupu. Ako je ova posjeta Sarajevu doprinijela toj spoznaji u Briselu, onda i nije bila sasvim promašena.
Koliko je realno da Evropska unija postigne dogovor o zajedničkom kandidatu za novog visokog predstavnika u BiH do 14. jula, kako je najavila Kaja Kallas?
U ovom trenutku to niko sa sigurnošću ne zna, i niko ne može reći da zna. Možda već sutra padne neki dogovor, ali u ovom trenutku to niko ne zna. Licitiranje datumima i pokušaj postavljanja nekog vremenskog okvira dio je evropskih nastojanja da stvore atmosferu za dogovor.
Kako gledate na prijedlog iz Republike Srpske da se kriminalizira javno isticanje zastave i simbola Armije RBiH?
Mnogi zanemaruju maligne efekte Dodikovog političkog djelovanja i ovo svode na njegov način političke mobilizacije pred izbore i skretanja pažnje s nekih drugih političkih problema na sceni u manjem entitetu. Ima i toga, naravno, ali to je bonus. Mislim da je ovo tek prvi u nizu koraka koje on planira preduzeti u jednoj široj kampanji protiv simbola bh. državnosti koji imaju svoj kontinuitet. Pravno utemeljenje niti postoji, niti se na to računa. MUP RS već godinama koristi nejasno definirane prekršaje o javnom redu i miru kako bi bezrazložno privodio, maltretirao i pretresao povratnike. Zato je i sama inicijativa opasan politički alat – legitimirati postojeću policijsku torturu i doprinijeti atmosferi straha koja ljudima onemogućava normalan život. Jedan od dugoročnih ciljeva je i relativizacija i normalizacija simbola pod kojim su i u Drugom svjetskom ratu i ovom koji pamti naša generacija počinjeni i masovni ratni zločini i genocid.
S druge strane, Domovinski pokret zagovara uspostavu posebne hrvatske izborne jedinice u Federaciji BiH. Smatrate li da bi takva inicijativa otvorila nove političke podjele i je li to miješanje u unutrašnje stvari BiH? Šta se krije iza rezolucije DP-a?
Taj krajnje desni dio političkog spektra u Hrvatskoj je vrlo živopisan politički fenomen. Oni su, poput nestašne djece, glasno progovorili o onome o čemu odrasli, inače, ne govore javno. Zato je to i izazvalo burnu reakciju Plenkovića na domaćoj političkoj sceni, ali i vrlo diplomatski izbalansiranu poruku BiH – da je to DP-ovo bezočni populizam, a da se Izborni zakon mora dogovoriti unutar BiH. Plenković je, naravno, vrlo svjestan štete koju su oni nanijeli njegovom narativu o BiH i ta izjava, kao i dolazak u Sarajevo su pokušaji kontrole štete. Sada je puno lakše objasniti šta je sve problematično u djelovanju aktuelne hrvatske vlade.
(SB)
