Agresija na Ukrajinu zadaje sve više problema Vladimiru Putinu i u njegovu postsovjetskom ataru. Pojavile su se prve pukotine u odnosima s državama za koje se nekako podrazumijevalo da su dio Putinova zamišljenog utjecaja.
Naime, na nedavnom summitu Putinova “džepnog NATO-a”, Organizacije o kolektivnoj sigurnosti (ODKB) – u koju ulaze, osim Rusije, još i Armenija, Bjelorusija, Kazahstan, Kirgistan i Tadžikistan – nije pokazano željeno jedinstvo. Štoviše, evidentirane su “blage” nesuglasice.
Putin je morao progutati knedlu jer te zemlje polako migolje iz njegova zagrljaja, nakon što je pokazao slabosti u Ukrajini koje ga više ne kvalificiraju kao jedinog gospodara tog prostora, a ujedno se pokazalo da zbog neuspjeha u Ukrajini Putin možda više nije tako efikasan i pouzdan zaštitnik tamošnjih autoritarnih vođa i režima. Spao je, čini se, samo na Aleksandra Lukašenka koji mu je jedini vjeran, ali i zbog toga što se i održava na površini samo zahvaljujući Rusiji.
Sudionici summita nisu javno govorili o Ukrajini, niti su bezrezervno podržali rusku intervenciju.
Više ih brinu Afganistan i talibani koji bez sustezanja nastoje proširiti svoj utjecaj na ionako rovite srednjoazijske despocije kakve su Kirgistan, Tadžikistan i Kazahstan. Iskazali su i određenu nelagodnu suzdržanost koja je sigurno upalila alarm u Kremlju. Kako kaže politolog Temur Umarov iz moskovskog Carnegie centra, članicama je bilo važno sudjelovati, ali niti bezrezervno podržati, niti previše kritizirati Rusiju oko Ukrajine.
Podsjetimo da su u UN-u članice ODKB-a bile suzdržane ili ih nije bilo u dvorani kad je Rusija osuđena zbog napada na Ukrajinu. Nisu stale uz Rusiju, poput Bjelorusije i Sirije. Na summitu ih je zato Lukašenko ukorio zbog neiskazivanja solidarnosti i narušenog jedinstva saveza te čak rekao da EU djeluje puno homogenije od njih.
No kako su procijenili i ruski analitičari, Lukašenko je istupio kao Putinov megafon i govorio je ono što Putin misli, ali još ne izgovara glasno. Predstavnici ostalih država nisu se previše pridružili ni rusko-bjeloruskim ostrašćenim napadima na NATO i Zapad. Saslušali jesu, ali nisu ružili po Zapadu. Žele zadržati neutralni status oko rata u Ukrajini i ne žele se konfrontirati sa Zapadom, pa se nisu previše izjašnjavali ni oko proširenja NATO-a na Švedsku i Finsku.
Naime, njima se ne svađa sa Zapadom zbog izoliranog Putina jer neki od njih, u prvom redu Kazahstan, u odricanju Europe od ruskih energenata vide svoju šansu da postanu zamjenski partner. Kako kaže Temur Umarov, od početka rata u Ukrajini za zemlje Srednje Azije Rusija postaje sve toksičniji partner. I u samoj Rusiji sve više shvaćaju da su u nezavidnom položaju, pa se čak i na ruskoj prorežimskoj i ratnohuškačkoj televiziji uspjelo reći da je Rusija u potpunoj geopolitičkoj izolaciji. “Cijeli je svijet protiv nas, iako mi to ne želimo priznati”, izjavio je umirovljeni pukovnik ruske vojske Mihail Hodarjonok. Očito to osjećaju i postsovjetski saveznici koji ne žele postati taoci takve ruske pozicije.
No zašto je Putin bio suzdržan? Prvo, zato što nije u prilici da u ovoj situaciji ostaje bez saveznika. Drugo, jer je možda i sam svjestan da više nije u prilici lupati šakom o stol i slati podređene lidere da kleče na kukuruzu. Treće, u taj mu prostor ionako ulijeću Kina i sve više Turska. Četvrto, te su mu zemlje važne i zato što preko njih nastoji mimoići i prevariti nametnute zapadne sankcije, odnosno preko njih nabavljati deficitarnu robu, prije svega sofisticiranu tehnologiju. No te su zemlje, ako ništa drugo, preko svojih proruskih elita (svi uglavnom vuku političko “podrijetlo” iz SSSR-a, govore ruski, školovani su u Moskvi) još uvijek vezane uz Rusiju, ali je i njima Putinova ukrajinska avantura pokazala da je Rusija “tigar od papira” čiji je utjecaj u međunarodnoj politici sve minorniji.
Uz to, ne žele da Putin i njih, poput Bjelorusije, povuče u izolaciju i sankcije. Podsjetimo da je Bjelorusija pod sankcijama i, prema priznanju premijera Romana Golovčenka, sankcije su je već stajale 16 milijardi dolara te još dodatnih 18 milijardi dolara koje nisu naplatili od izvoza na Zapad. Putina sve više košta uzdržavanje svojih saveza. No boje se i Kine koja baš preko tih država, mimoilazeći Rusiju, gradi svoj “put svile” prema Europi.
Što se Turske tiče, ona je čak u svoju Organizaciju turkofonskih država uključila i preostale dvije srednjoazijske države, Turkmenistan i Uzbekistan, koje nisu članice ODKB-a. Turska je ekonomski i politički sve prisutnija na tom prostoru, iako se zasad sve te tri velike zainteresirane zemlje međusobno ne sukobljavaju, ali bi daljnjim slabljenjem Rusije svakako došlo do toga da se Moskva polako istisne. Turkmenistan, primjerice, gradi plinovod preko Afganistana prema Indiji, što Ašgabat stavlja na energetsku kartu svijeta kao sve jačeg i većeg igrača.
No osim što Putin ima problema s najbližim saveznicima, koji kalkuliraju oko veza i podrške Rusiji, uznemiren je i zbog stalnih napetosti na Kavkazu, odnosno u odnosima Armenije i Azerbajdžana oko Nagorno Karabaha. Uz to, česti su i oružani sukobi između dviju članica ODKB-a, Kirgistana i Tadžikistana, koji samo zbog moskovskog posredovanja nisu prerasli u ozbiljni rat.
(Jutarnji.hr)
Related posts:
DVA JARANA ISTU VLAST VOLE: Šta su jedan o drugom govorili veliki koalicioni partneri Radončić i Izetbegović
Internacionalnu osnovnu školu baš briga za Mahira Rakovca
Skandal: Edin Džeko svlačionicu dijelio sa monstrumom!
Točka na U: Hrvatski ministar kulture Zlatko Hasanbgović pozirao s ustaškom kapom
PLJUŠTE OSTAVKE Osipaju se članovi bh. košarkaške vlade!
Srpska ministarka ne zna da računa: Pogledajte kako množi Snežana Bogosavljević!
Hrvatskom pjevaču zbog pedofilije prijeti 12 godina zatvora
Tvrdi da je u pilećim prsima koje je kupio u Konzumu našao crva, a onda su mu iz Konzuma…
Gole fotke Šake Polumente kruže internetom!
ADVOKATSKA MAŠTA MOŽE SVAŠTA: Radončićev advokat lansirao nevjerovatnu teoriju zavjere!
