Rat u Bosni i Hercegovini je pokazao koliko je bitno ko sjedi u Kongresu SAD-a

Američki predsjednik je najeksponiraniji političar, ali ne i jedini koji donosi odluke. Jednako važan je i Kongres, a koliko je važan pokazalo se i prilikom pokušaja opoziva još aktuelnog predsjednika Donalda Trumpa ili tokom rata u Bosni i Hercegovini.

Kongres je bitan u donošenju odluka koje se odnose isključivo na Sjedinjene Američke Države, ali i na vanjsku politiku. S većinom predsjedničkih odluka se moraju usaglasiti oba kongresna doma, Zastupnički dom i Senat.

Zato je predsjedniku bitno da stranka iz koje dolazi u najboljem slučaju ima većinu u oba doma. Koliko je to bitno pokazalo se kada većina republikanaca nije podržala opoziv Trumpa s predsjedničke funkcije. Demokratska većina je podržala opoziv u Zastupničkom domu, ali je bilo potrebno da oba doma Kongresa podrže opoziv.

Do Prvog svjetskog rata je predsjednik imao ključnu ulogu u vanjskopolitičkom djelovanju SAD-a. Uoči Prvog svjetskog rata je Ustavom naloženo da zakonodavna vlast postane važan akter vanjskopolitičkog odlučivanja, a to se odmah i manifestiralo. Kongresmeni nisu pristali da Sjedinjene Američke Države postanu članica Lige naroda, a što je bio prijedlog predsjednika Woodrowa Wilsona.

Wilson je pristao da Amerika bude članica Lige naroda formirane Versajskim ugovorom. Ironija je da je Wilson doktorirao na temu Kongresa SAD-a, a nije računao da kongresmeni neće podržati njegovu odluku da Sjedinjene Američke Države budu članica prve svjetske multilateralne organizacije koja je preteča Ujedinjenih nacija.

Kongres bio više probosanski orijentisan nego Clintonova administracija

Pojedine nadležnosti izvršne vlasti – predsjednika i zakonodavne vlasti – Kongresa se preklapaju. Među njima je i odluka da se uđe u rat. Američki ustav je dvosmislen, jer nalaže da je predsjednik vrhovni komandant vojske i mornarice, a da Kongres ima ovlast da proglasi rat. Zato je nerijetko dolazilo do političkog sukoba između dvije grane vlasti prilikom odlučivanja o vojnoj intervenciji.

Iako se u bosanskohercegovačkoj javnosti administracija bivšeg predsjednika Billa Clintona doživljava kao najzaslužnija za okončanje posljednjeg rata, neki ne misle tako. Za njih je Kongres tada bio mnogo više probosanski orijentisan nego li sama administracija.

Podsjećaju da je Clinton odbijao da SAD interveniše u Bosni i Hercegovini. To je i razumljivo jer je nedugo prije toga Amerika imala dvije neuspješne intervencije, u Haitiju i Somaliji. Clinton se bojao da Amerikanci ponovo na malim ekranima gledaju svoje ubijene vojnike kao što se to desilo nakon intervencije u Somaliji.

Za mnoge je upravo Kongres SAD-a zaslužan da se uspostavi mir u Bosni i Hercegovini. Zaslužnim za to se ističu kongresmeni iz obje stranke, a među njima su jedan od najutjecajnijih republikanaca Bob Dole i demokrate Frank McCloskey i Joe Biden – novoizabrani predsjednik. Oni i drugi kongresmeni su svojim radom vršili pritisak na Clintonovu administraciju da se aktivno uključi u cilju završetka rata u Bosni i Hercegovini.

Struktura Kongresa

Senat čini 100 senatora i iz svake savezne države se biraju po dva senatora čiji mandat traje šest godina. Zastupnički dom ima 435 zastupnika čiji mandat traje dvije godine.

Pogledajte video: