RETROGRADNA POLITIKA: “Udruženi zločinački poduhvat je DNK hrvatske države i…

“…njene politike prema BiH.”

 

 

Piše: Rasim Belko

 

Ona je Afganistanka, muslimanka i u potrazi za boljim životom našla se na teritoriji Hrvatske. Njena priča danas je, zahvaljujući britanskom “Guardianu”, zgrozila svijet. Ušla je u Hrvatsku u potrazi za boljim, evropskim životom. Ali, završila je na granici, među policajcima s grbom Hrvatske. Kakvim policajcima, monstrumima izopačenog uma. Prvo su nju i one oko nje tukli, potom su je s*******o uznemiravali, natjerali da se skine gola, pa opet tukli i dodirivali.

 

Na kraju su je uz još poneku batinu natjerali da prepješači nazad u Bosnu, uz poruku “što nisi ostala tamo, sa muslimanima”. Dakle, u jednoj noći policajci s grbom Hrvatske počinili su s*******o zlostavljanje, zločin nad zarobljenicima, te zločin zasnovan na rasnoj i vjerskoj osnovi, uz fizičko nasilje.

 

I ne, neće ovo biti priča o migrantima. Ovo je priča o UZP-u, kao historijsko – genetskoj odrednici hrvatske države i njene politike.

 

A Hrvatska je kroz historiju pokazala u kojoj je mjeri spremna na najbrutalniji, civilizacijski najneprihvatljiviji, način ubijanja, mučenja i protjerivanja svega što nije hrvatsko.

 

Lepeza zločina u njenoj historiji, mutirala je DNK kod Hrvatske i pretvorila ga u zločinački. Udruženi zločinački poduhvat. I sve mi se više čini da samo mali djelić hrvatskog društva ima otklon od tog zločinačkog poriva i prošlosti kojom zločini dominiraju.

 

Jer, svojevremeno regionalna nada u smirivanje tog zločinačkog poriva hrvatske države, nekada veliki ljevičar, danas prilično liči likovima koji su u daljoj i bližoj prošlosti činili najgore zločine spram onih koji im nisu bili po volji.

 

Zoran Milanović na predsjedničku poziciju došao je kao ljevičar, a onda se iz crvene ruže socijaldemokratije pretvorio u najgoru varijantu Gojka Šuška.

 

Drugi dio vlasti u Hrvatskoj predvodi Andrej Plenković, nekadašnji evropski čimbenik i pulen Evropske unije, koja je mnogo nada polagala da će Plenković unormaliti i HDZ i Republiku Hrvatsku.

 

Umjesto toga, dobili smo retrogradnu, unutrašnju i vanjsku, politiku Hrvatske.

 

Jer, Milanović i Plenković, se prvo posvađaju, politički pokolju na unutrašnjem planu. Jedan drugog omalovažavaju, pljuju, vrijeđaju. Takav fajt rijetko se viđao i u hladnoratovskim bilateralnim sukobima.

 

Gojko Šušak novog hrvatskog vremena prvo je Milorada Pupovca, saborskog zastupnika srpske manjine, nazvao “prljavim”, jer nije ispunio njegovu želju za Vrhovni sud. A onda je Plenković Milanovićev potez nazvao ‘divljaštvom’.

 

A kada se koliko toliko smiri unutrašnji hladni rat na relaciji predsjednik – premijer, hrvatska politika okrene se svojoj staroj žrtvi, koju već decenijama kinje i maltretiraju politički nasljednici provodioca udruženog zločinačkog poduhvata u nad BiH.

 

Političko – diverzantskim upadima u Bosnu i Hercegovinu, nediplomatski i neprijateljski nastupi u saradnji s Draganom Čovićem im očito nisu bili dovoljni. Nije im bilo dovoljno ni podizanje među-etničkih tenzija koje u kontinuitetu rade već dugo vremena.

 

Miješali su se su svaku poru unutrašnjeg uređenja Bosne i Hercegovine, od općinskog do državnog nivoa. U kontinuitetu urušavali nezavisnost i suverenitet BiH, počeli i sa teritorijalnom okupacijom, ulascima policije Hrvatske u našu domovinu.

 

Na međunarodnom planu pridružili su se baljezganjima Milorada Dodika o nemogućnosti opstanka i postojanja ovakve Bosne i Hercegovine. Upirali su prstom u navodnu ugroženost bosanskih Hrvata, iako je sem političkim željama Dragana Čovića ničim drugim nisu mogli potkrijepiti.

 

Kada je ponestalo municije za daljnju udruženu, zločinačko – političku, agresiju na BiH hrvatski zvaničnici krenuli su u finalizaciju terora nad Bosnom i Hercegovinom. Napisali su neslužbeni, odnosno ‘non-paper’ dokument, i ponudili ga vladama Slovenije, Bugarske, Mađarske, Grčke i Kipra. Riječ je o grupaciji država u kojima vlada ili desni centar ili krajnja desnica. Stoga, i pored dobrih odnosa BiH s nekim od tih država ne treba čuditi potpisivanje ‘non-papera’ desničarske vlasti u Hrvatskoj.

 

Pitanje je čime se to Hrvatska osjeća pozvanom da konstantno narušava međunarodno priznatu nezavisnost, suverenitet i teritorijalni integritet Bosne i Hercegovine. Ko to daje za pravo Hrvatskoj da konstantno napada međunarodni ugled BiH, da od nje pravi nemoguću državu.

 

Poriv je jasan, zločinačka DNK hrvatske države kroz prošlost i sadašnjost, koja je naročito probuđena u liku i nedjelu Franje Tuđmana, a nastavljena kroz njegove sljedbenike i poštovaoce Milanovića i Plenkovića.

 

Na kraju, kada se sabere cjelokupno djelovanje zvaničnog Zagreba spram BiH, jasno je kao dan da Hrvatska nikada nije odustala od podjele Bosne i Hercegovine i da se na tom temelju, krvlju zalivenom, zasniva sva politika Hrvatske prema BiH.

 

I to se očito neće promijeniti u skorije vrijeme.

 

Ono što će biti posve jasno nakon što se EU očituje o ‘non-paperu’ je stav zvaničnog Brisela spram političke agresije na Bosnu i Hercegovinu. Odluči li se EU pristati na UZP igru na ustaškom NDH temelju, bit će jasan signal za preispitivanje želje i volje Bosne i Hercegovine da pristupi Uniji.

 

(NAP)

RETROGRADNA POLITIKA: “Udruženi zločinački poduhvat je DNK hrvatske države i…

About The Author
-