Kada bi u Sarajevu doista zavladao šerijat, niko se tome, čak ni politbiro Islamske države Irak i Levant, ne bi obradovao više od predsjednika RS-a Milorada Dodika

 

Piše: Andrej Nikolaidis, Al Jazeera Balkans

Veliku je pažnju medija u bh. entitetu Republika Srpska izazvala informacija da je na novogodišnjem koncertu Dine Merlina u Sarajevu bilo zabranjeno točenje alkohola. Tako je Radio-televizija RS-a sastavila šaljivi prilog u kojem gledaoce obavještava da su “gradske vlasti u gradu na Miljacki ove godine uvele prohibiciju. I to ne po ugledu na američku iz tridesetih godina prošlog vijeka, već na modernu bliskoistočnu, šerijatsku.” RTRS konstatuje kako se sve to dešava u “sekularnoj Bosni i Hercegovini”.

 

Kada bi u Sarajevu doista zavladao šerijat, niko se tome, čak ni politbiro Islamske države Irak i Levant, ne bi obradovao više od predsjednika RS-a Milorada Dodika. Evo, rekao bi tada Mile pred zgradom Vlade u Banjoj Lluci, ili u studiju nekog novinara-poltrona, je li vam sada jasno protiv čega smo se mi u Bosni borili, je li vam sada jasno zašto smo morali stvoriti RS – jer bismo, da nismo, sada i mi bili prisiljeni živjeti po šerijatu.

 

Da, bila je na tom istorijski ispravnom putu i pokoja stranputica, no sada je jasno da su takozvani zločini koji su počinjeni prilikom stvaranja RS-a opošljeni u nužnoj samoodbrani, u žaru borbe, što bi rekli sportski komentatori. Kako mislite u samoodbrani od čega? Očito – od šerijata.

 

 

Pilo se ‘na crno’

Tako bi nekako govorio Mile u trenutku svog simboličkog (i svakog drugog) trijumfa, i ne trudeći se da skrije ponos što stoji na ramenima giganata – onih koji su, mnogo prije ostatka Evrope, čak i prije Marin Le Pen i Viktora Orbana, razumjeli šta zaista žele muslimani. I zbog toga – srami se Evropo! – završili u haškom kazamatu.

 

Sad… Točenje alkohola za Novu godinu doista je bilo zabranjeno. Ali, ne u gradu, nego na Trgu Bosne i Hercegovine, gdje je organizovan koncert i doček. A bilo je zabranjeno ne zato što ga brani sharia, nego zato što ga brani Zakon o javnom okupljanju Kantona Sarajevo. Ne samo da se te noći u Sarajevu pilo – po kafanama, parkovima, ulicama i drugim trgovima – nego se, kako mi kažu ozbiljni sarajevski autoriteti za alkohol koje sam konsultovao, pilo i tamo gdje je bilo zabranjeno: na Trgu Bosne i Hercegovine. Poduzetnički duh u Bošnjaka je opet došao do izražaja – točilo se “na crno”.

 

Kad ono, ispostavilo se, kako je javio internet, “gradonačelnik Banje Luke Igor Radojičić donio je Odluku o privremenoj zabrani rada poslovnih prostora, ugostiteljskih objekata i točenja alkoholnih pića na području grada Banje Luke 9. januara, u vremenu od 00:00 do 24:00 časa”. Lako ćemo mi za Sarajevo – ispostavilo se da je šerijat uspostavljen i u RS-u.

 

 

Nešto u ništa

U svim ovdašnjim državama-pobačajima demokratizacija i takozvana tranzicija značile su, u praksi, desekularizaciju, deindustrijalizaciju i dekriminalizaciju krađe. Desekularizacija je predstavljena kao ispravljanje nepravdi iz vremena kada su komunisti građanima “branili da idu u crkvu i džamiju”. Deindustrijalizacija, proces u kojem su uništene tvornice i privreda, predstavljen je kao privatizacija. Tranzicija je, danas bi i posljednjoj ovci među našim narodima i narodnostima moralo biti jasno, bila baš ono što je primijetio Emir Imamović Pirke – “proces pretvaranja nečega u ništa”. Jer, tranzicija i privatizacija nisu bile ništa drugo nego rezultat dekriminalizacije krađe – i tako su nastale naše nove elite.

 

Primjera desekularizacije Sarajeva ne manjka. Ali, ne zaboravimo pomenuti kako je desekularizacija sprovedena u RS-u ništa manje duboka i potpuna od one sprovedene u entitetu Federacija Bosne i Hercegovine- Hoću reći: oni koji su svakoj opštini, policijskoj stanici, školi i granapu odredili i proslavili krsnu slavu, posljednji su koji mogu braniti “sekularnu Bosnu i Hercegovinu”.

 

Da je kojim slučajem u hrišćanstvu zabranjen alkohol, danas u RS-u ni Šerlok Holms ne bi uspio pronaći bocu šljive. Tu bi, što bi rekao Vladika Rade, istraga rakijskih kazana bila odavno završena. Isus je, međutim, tvrdio kako grijeh ne ulazi na usta, nego iz usta izlazi.

 

Da li zato RTRS danas, kada gradske vlasti Sarajeva brane točenje alkohola na mjestu javnog okupljanja, to tumači kao trijumf šerijata? A kada to isto zabrane gradske vlasti Banje Luke – to se ima smatrati sprovođenjem sekularnog zakona?

 

 

Šta bi rekao Tito?

Kad smo se već tako temeljno desekularizovali, pomenimo i kako je Isus, pored ostalog, rekao: “A zašto vidiš trun u oku brata svog, a brvna u svom oku ne osjećaš?” Kad smo se već tako temeljno desekularizovali, pomenimo i to da je RS nastao masovnim kršenjem u pravoslavlju šeste, u katoličanstvu pete Božije zapovijesti, one koja glasi: “Ne ubij!”

 

Ta je ujedno i najkraća: dvije riječi, tri sloga, ne ostavlja mnogo prostora za slobodne interpretacije i kreativna tumačenja. Osim toga, to je kažnjivo i po dekalogu, i po šerijatu, a i po sekularnim zakonima. Uvijek i svuda.

Ali…

Što rekao stari “neprijatelj vjere” Maršal Tito: “Ne moramo se držati zakona k'o pijan plota…” Samim tim – ni Ustava. Naročito ne Ustava “šerijatske Bosne i Hercegovine”.

Je li tako, braćo i sestre?

 

Sarajevo je za Banju Luku početnik u šerijatu: U RS ni Sherlock Holmes ne bi uspio naći bocu šljive da je...

Sarajevo je za Banju Luku početnik u šerijatu: U RS ni Sherlock Holmes ne bi uspio naći bocu šljive da je…

About The Author
-