SRĐAN MANDIĆ OTVORENO ZA „SLOBODNU BOSNU“: O Abazoviću, Stanivukoviću, četništvu, paklenom planu Dodika i Čovića, „jurišu“ na Mostar, pogubnoj Vučićevoj politici…

Novi načelnik sarajevske općine Centar govorio je za „Slobodnu Bosnu“ o političkoj situaciji u regiji, antifašizmu, promjenama koje su uslijedile nakon lokalnih izbora, ali i o planovima za budućnost.

 

 

Nakon svega, kada su se slegli dojmovi, jeste li očekivali pobjedu na lokalnim izborima u Bosni i Hercegovini?

 

– Iskren da budem, pobjedu smo očekivali s obzirom na činjenicu da sam bio ministar vlade šestorke koja je imala uspjeha, prije svega zbog hemije koja se stvorila između nas 13. Tu apsolutno politika nije uplitala svoje prste. Bili smo jako posvećeni poslu koji smo preuzeli, sarađivali smo fantastično i, na koncu konca, to su nekako i građani prepoznali. Mislim da smo bili vlada koja je nakon dugo godina najprije vratila nadu i to je bio i prvi cilj, da vratimo nadu i da pokažemo da se politika može raditi i drugačije. Na kraju našeg mandata su strane agencije finansirale nezavisno istraživanje, koje je pokazalo, da u tom trenutku, negdje oko februara ove godine, 70 posto građana Kantona podržava rad te vlade.

 

Onda su ovi iz suprotne strane, SDA, SBB, DF, govorili da je to namješteno, da to nema veze, čak su nas i tada i tokom ove sad kampanje optužili da je jedino što smo radili dobro zapravo PR. A. ja, pošto se cijeli život bavim marketingom, vrlo dobro znam da, bez obzira na to kakav PR ili reklamu imate, da ako vam proizvod ne valja, džaba vam reklama. Mi smo u našem slučaju imali proizvod, odnosno imali smo poruku koju su ljudi prihvatili putem te naše Facebook stranice. Kad su nas prozvali „Facebook vlada“, ja sam to shvatio kao kompliment. Mislim da smo tada pokazali da znamo raditi svoj posao. I konačno, dakle, podrška koju sam ja dobio i kolega Hadžibajrić, Tanović i Muzur, koja se kreće između 65 i 75 posto, govori da su ljudu upamtili to što smo uradili i da tako ubjedljiva pobjeda četvorke govori sve.

 

Stigle su prve reakcije iz Crne Gore. Vođa tamošnje partije URA-e Dritan Avazović među privima Vam je čestitao, ali je Vaš odgovor odjeknuo u regiji.

 

Niste htjeli u isti koš sa Stanivukovićem, o čemu se radi?

 

– Dakle, pratio sam šta se dešava u Crnoj Gori i moram reći da su moje prve reakcije bile vrlo pozitivne s obzirom na euforiju koja se stvorila, a imajući, s druge strane, u vidu da govorimo o rušenju jednog sistema koji kod njih traje već 30 godina. Bez obzira na neke progresivne, proevropske priče koje su dolazile, ono što je posebno bitno je da je Crna Gora funkcionisala u toj Đukanovićevoj vladi kao zaista multietnička zajednica, takav se bar osjećaj stekao, ipak je riječ o jednoj dobrano korumpiranoj vlasti, koja je zaista zaslužila da bude sklonjena i ta prva reakcija je bila zaista pozitivna. Međutim, tokom kampanje, a onda i nakon kampanje, kad su uslijedile neke stvari koje ja iz dubine duše ne odobravam, a to je koketiranje s nacionalizmom, četništvom, to mi je već tada zadalo brigu.

 

To je bilo prije naše kampanje i nakon naše pobjede, Dritan Abazović je to rekao, u onom dijelu u kojem naš zajednički sadržalac može biti upravo borba protiv korupcije, kriminala, nepotizma i tu možemo pričati o pobjedi u Sarajevu, Podgorici, pa i pobjedi u Banjaluci, međutim tu svaka sličnost prestaje. Dakle, u Sarajevu je pobijedio antifašizam, antinacionalizam, to govorim iz razloga što su protiv mene vođene brutalne kampanje i protiv lidera četvorke, gospodina Kojovića, čak i Konakovića, kojeg su pogrdno nazivali „Gavrilo“, „četnik“ i tako dalje…

 

Dakle, nakon te kampanje, koja je bila brutalno prljava, čini mi se da je i to bio dodatni okidač da ljudi izađu i da glasaju protiv te retorike i protiv iste politike, tako da je pravi talas promjena krenuo iz Sarajeva i želim da vjerujem da će taj talas krenuti njima dole na jug i da će krenuti prema sjeveru, odnosno zapadu, prema Banjaluci i prema svim drugim dijelovima zemlje. Očekujemo da prvi val sada zapljusne Mostar pa da vidimo možemo li dole priču mijenjati.

 

Kad smo kod Mostara, članica Vaše stranke Irma Baralija napravila je uspjeh, zapravo njena uporna insistiranja su dovela do toga da se konačno raspišu izbori u Mostaru, kakva su očekivanja?

 

– Ja prvo moram zaista izraziti divljenje prema Irmi Baraliji, ona je, mislim, u 2018. potpuno sama, da tako kažem, bila je „hercegovački“ tvrdoglava i krenula u borbu protiv sistema i, zahvaljujući njenoj upornosti, Sud u Strasbourgu je donio presudu kakvu je donio. Samo kao posljedica toga, a u strahu da Ustavni sud ne nametne rješenje, Izetbegović i Čović su sjeli i napravili dogovor.

 

Dakle, želim to ponovo da potenciram, Irma je donijela izbore u Mostar. Dole sam bio već nekoliko puta tokom kampanje, vlada jedna jako dobra atmosfera, ljudi je prepoznaju, ljudi joj izražavaju zahvalnost zbog toga, vrlo smo optimistični, jer dole nastupamo kao bh. blok zajedno s kolegicama i kolegama iz SDP-a, Narod i pravda je obećao podršku i već su je dali, očekujemo da se to u narednih 15 dana intenzivira.

 

Nemamo neka nerealna očekivanja, ali očekujemo da se bez vijećnika bh. bloka neće moći donositi ključne odluke za Mostar, pa čak ni odluka o novom gradonačelniku ili gradonačelnici. Želim da vjerujem da će stranke koje uđu unutra, prepoznati ono što je Irma uradila i dati joj podršku da, recimo, ona bude nova gradonačelnica Mostara. Mislim da bi to bila prava i istinska pobjeda svih onih patriotskih i progresivnih snaga kojima je prije svega, kao i nama u Sarajevu, na prvom mjestu interes građana i građanki te bolji kvalitet života. Ja stalno potenciram, ovdje u Sarajevu smo, svjesni da su lokalni izbori, isključivo pričali o lokalnim temama, infrastrukturi, saobraćaju, mirovanju, parkovima, zelenim površinama, mladima, malim privrednicima, ono što život čini životom na jednoj lokalnoj zajednici. Tu istu retoriku koristimo i u Mostaru.

 

Mostar je, nažalost, grad ruina, nakon 12-godišnje vladavine HDZ-a, nemate više “Aluminijskog kombinata”, upitno je i kako hrvatska elektroprivreda funkcioniše, upitan je i “HT Mostar”, dakle sve su to priče koje su loše. Imate ogroman problem deponije “Uborak”, grad je prljav, pun ruševina, tako da želimo kroz tu priču, bez velike nacionalne, a pogotovo ne nacionalističke retorike, da ponudimo građanima bolji kvalitet života i da tražimo od njih povjerenje da taj kvalitet života koji smo obećali, mi i isporučimo. Tu sva priča prestaje.

 

Mislite li da imate šansu protiv glasačke mašinerije HDZ-a BiH i njihove nacionalističke retorike?

 

– Dakle niko iz Mostara neće Hrvatima oduzeti nacionali identitet ukoliko pobijedi Naša stranka i SDP, naprotiv, ja sam ubijeđen, koliko god to može zvučati naivno i idealistički, da onog momenta kad ljudi u BiH, evo i Mostarci počnu živjeti bolje, kad počnu osjećati da im grad izgleda ljepše, da je čist, da je uredan, da imaju gdje izaći sa porodicama u parkove, da im dolaze turisti, da počne život da buja, da će upravo te teme kojima nas truju 25 godina, izgubiti svoj smisao. Eto, to je neki naš osnovni motiv i to je nešto što nam daje optimizam pred 20. decembar i izborni dan u Mostaru.

 

S Vama se sigurno ne bi složili Čović ni Dodik. Na nedavno održanom sastanku u Mostaru opet je spominjan treći entitet. Koliko je opasna koalicija Čović – Dodik?

 

– Naravno da je opasna. Opasna je i koalicija SNSD – HDZ – SDA, to se pokazalo, ali je puno opasnije kada dva partnera pričaju, a trećeg tu nema. Očito su, i tu moram reći da je posljedica jačanja njihove političke moći činjenica da treća strana, u ovom slučaju SDA, trpi strašne unutarnje probleme i slabljenje. To je stranka koja je trgovala svim i svačim da bi dobila Vladu Kantona Sarajevo, izgubila neke ključne pozicije na državnom nivou i oslabila pregovaračku poziciju, u tom kontekstu. Tako da, Dodik i Čović, s obzirom na to da imaju neskriveni cilj da idu ka disoluciji Bosne i Hercegovine, Dodik stalno prijeti i koristi slabost treće strane, zajedno s Čovićem, s vremena na vrijeme, pogotovo je to bitno kad su, i te se priče intenziviraju pred izbore te na taj način te ideologije homogenizuju svoje birače. Ja bih pitao sve ljude i u Republici Srpskoj i u Mostaru, Čović je rekao davno da je to „stoni grad Hrvata“, da li oni zbog činjenice da je to „stoni grad Hrvata“ žive bolje.

 

Ne. Mostar je grad iz kojeg mladi ljudi odlaze. Već sam spomenuo da je privreda na koljenima, ne znam šta će od svega ostati kada ga ljudi napuste. Mostar je biser Bosne i Hercegovine, možda čak i najljepši grad u Bosni i Hercegovini, koji zaslužuje da bude svijetla tačka i da i dalje bude i stoni grad i Hrvata, i Bošnjaka, i Srba, i svih ostalih koji tu žive. Niko im to neće oduzeti i mislim da je ovo, koliko god je nama možda lakše da se u političkom smislu na tom nivou s njima sudaramo, ne želimo i idemo težim, ali isplativijim putem, uporno ponavljajući da zagovaramo jedan građanski koncept, poštujući sve ono što proizilazi iz Ustava BiH, integritet, nacionalni identitet ljudi, ali da se može jedan kvalitetan miks napraviti i bez obzira na njihove prijetnje, da će njihova politika izgubiti prije ili kasnije, zato što birači koji ih biraju, neće više biti tu. I to je problem i zato je bitno da što prije te politike odu sa scene, kako bismo spasili ono što se spasiti može.

 

Nedavno ste u jednom intervjuu za srbijanske medije kazali da je opasno što je Vučić toliko dugo na vlasti, usporedili ste Vučićev sa Miloševićevim režimom. Mislite li da se Beograd i Zagreb previše upliću u unutrašnje stvari u Bosni i Hercegovini!?

 

– Apsolutno, da. Dakle, jesam rekao, jer za svaku demokratiju je opasno kad jedna osoba ima toliku moć, a on ima dvotrećinsku većinu. To je pogubno, jer imamo loša iskustva iz vremena kada je u Srbiji jedan čovjek imao takvu moć.

 

Znamo šta se desilo. Ne želim da poredim situaciju, mi smo teško stradali, ali i građani Srbije su trpili, oni su na neki način ostali osakaćeni i nose još breme, jedan negativan imidž te vladavine. Koliko god je Vučić kriv, kriva je i opozicija, koja je ostala razjedinjena, jer nije uspjela da se organizuje i da se pregrupiše.

 

Isto kao što su Dodik i Čović, nažalost, eksponenti politika Beograda i Zagreba i ovdje prijete, tako imamo i ta uplitanja Srbije i Hrvatske i to je posljedica u dobroj mjeri slabosti te bosanskohercegovačke politike, koja, praktično, ne postoji, koliko god SDA želi da se naziva probosanski, probosanskohercegovački front, nema tu snagu. Možda je i namjera negdje dobra, ali s ovoliko afera, lopovluka i kriminala, pričati danas o patriotizmu je, zaista, suvišno. Ja sam iz relativno male političke partije, političar s lokalnog nivoa, ali ono što je moja poruka i Beogradu i Zagrebu jeste – poštujte odredbe Dejtonskog sporazuma i Srbija i Hrvatska su garanti teritorijalnog integriteta, suvereniteta, ostavite nas, Bosance i Hercegovce, da se dogovaramo o našoj zajedničkoj sudbini, a vi u onoj mjeri u kojoj ste obavezni i u kojoj imate interes, treba da pomognete, a ne da tome odmažete.

 

Posljednjih dana, pojavile su se ideje iz redova desno orijentiranih stranaka s hrvatskim predznakom o prenamjeni Partizanskog groblja u Mostaru nakon izobra. U isto vrijeme fašizam i dalje buja u regionu, negiraju se presude Haškog tribunala, slavi četništvo, ustaštvo, a ulice bh. gradova još nose imena po ustaškim ili četničkim zločincima i dužnosnicima. Što Vi kao novi načelnik općine Centar planirate uraditi da se tako nešto iskorijeni u Vašem okruženju?

 

– Prvo ću reći da sam u svom genetskom kodu antifašista i s te strane ne pristajem ni na kakvu vrstu kompromisa, s druge strane, bavim se politikom koja iziskuje da se u određenoj mjeri neka rješenja privremeno odgode, odnosno da se vidi šta su to ključni prioriteti, ono što je važno za bolji život svih koji žive u opštini Centar. Mi smo imali sporenja i u okviru šestorke i četvorke oko određenih naziva ulica, školskih institucija i rekli smo da ćemo o tim pitanjima sigurno otvoreno porazgovarati i naći zajednička rješenja koja ne smiju vrijeđati nikoga, a posebno ne žrtve fašističkog terora i fašističkog režima. Dakle, apsolutno odbijam svaku pomisao da se Partizansko groblje u Mostaru na bilo koji način skrnavi, ono je već na neki način oskrnavljeno, zapušteno, predmet je stalnih napada profašističkih i nacionalističkih grupacija i pojedinaca. Dakle, borit ćemo se na svakom pedlju BiH protiv bilo kakvih vidova fašizma.

 

Nažalost, fašizam je ratnički pobijeđen 1945. godine, ali očito nije pobijeđen u tom nekom ideološkom smislu. Vojnički je poražen, ali s vremena na vrijeme te amplitude idu gore-dole, nekad imamo osjećaj da je utihnuo, pa onda eksplodira, ne samo u Bosni i Hercegovini i u regionu, on je u dobroj mjeri posljedica krize kroz koju prolazimo. Uvijek se u kriznim vremenima pojavljuju takve grupe. Kada počnemo živjeti bolje, kada se budemo slobodnije kretali, kada budemo u prilici da komuniciramo sa što većim brojem ljudi, kada se ponovo „izmiješamo“, na taj način ćemo izbijati argumente svima onima koji žele da tu antifašističku borbu negiraju na bilo koji način i da umanje njen značaj. Za slobodu bivše Jugoslavije i BiH i svih naroda koji u njoj žive, više od milion ljudi dalo je svoje živote i to se ne smije zaboraviti, to su žrtve kao i u ovom ratu 1992 – 1995, gdje su ginuli ljudi, mi imamo obavezu zbog tih ljudi, zbog generacija prije nas, da čuvamo te tekovine, kako smo ih nekad zvali. To su zaista univerzalne vrijednosti suživota, boljitka, miroljubive koegzistenije i nema razloga, bez obzira na to što je to možda pripadalo drugom sistemu, socijalizmu, da se stidimo da promovišemo dobre stvari i dalje, u jednom modernom, demokratskom okruženju. Za takve vrijednosti apsolutno ima mjesta i mi se za to moramo boriti.

 

(Razgovarao: M. Iličić)

SRĐAN MANDIĆ OTVORENO ZA „SLOBODNU BOSNU“: O Abazoviću, Stanivukoviću, četništvu, paklenom planu Dodika i Čovića, „jurišu“ na Mostar, pogubnoj Vučićevoj politici…

About The Author
-