SUSJEDI IZ PAKLA ‘Nazvala me da mi kaže da me muž vara…’

I da imate život savršen, baš posložen i ispunjen, nema tu sreće ako vam susjedi ama baš ni jedan dan ne daju mira. Onima koji žive u kući lako je pobjeći u svoja četiri zida, ali onima u zgradi, malo teže. Ili, malo nemoguće, kako bi rekli naši sugovornici koji su nam povjerili što sve proživljavaju sa susjedima.

 

 

Ivana, Kajzerica

 

‘Naši susjedi su mjesecima nakon Božića svoju božićnu jelku držali na hodniku ispred stana. S nje su padale padale iglice koje smo svi raznosili po cijeloj zgradi. Moj suprug je u jednom trenutku poludio i zalijepio im papirić na vrata stana s natpisom: ‘Molim uklonite bor’. Susjeda se na to pozvala na Kućni red i na naša vrata zalijepila papirić na kojem je pisalo: ‘Molim ne tresite tepih s balkona jer mi vaše dlake ulaze u stan’.

 

Mjesec dana kasnije ‘crkla’ nam je perilica rublja usred pranja. Suprug je rekao da će veš zamotati u vrečicu i odnijeti svojoj mami, a ja sam mu rekla neka ga odnese susjedi ispod. Tako im se nakon afere ‘bor-tepih’ suprug na vratim pojavio sa zamolbom da nam do kraja opere rublje. Žena je najnormalnije reagirala i od tada se smijemo nečemu što nam je ne tako davno predstavljalo pravu noćnu moru’, otkriva Ivana sa zagrebačke Kajzerice.

 

Marin, Novi Zagreb

 

‘Bilo je bizarnosti po mojoj zgradi, ali vrh je bio kad susjeda nije skužila da joj je u dnevnom boravku počela puštati cijev od radijatora, a bila je u susjednoj sobi svog stana. Kako boravak ima blagi nagib prema vanjskom zidu zgrade, voda je počela curiti van po fasadi, a ona je i dalje slušala muziku u sobi pokraj. Pola zgrade je primijetilo prije nje i tko zna što bi se dogodilo da hitna intervencija nije došla tako brzo…’, otkrio nam je Marin

 

Igor, Novi Zagreb

 

Igor je bolje prošao od Rozalije, definitivno. ‘Ja se bome neću žaliti na svoju susjedicu. Ona mene svaki dan, u redu, svaki drugi dan, razveseli dok se presvlači. Ili kad se sprema na tuširanje. Ili kad izlazi ispod tuša. Ne, nisam voajer, žena ima prozor bočno do mog i vidim je kao na dlanu, a ona voli hodati gola. Bome se neću žaliti’, rekao je 33-godišnji Igor B.

 

Vera, Trešnjevka

 

‘Živim u zagrebačkom kvartu u kojem su zgrade sagrađene ranih sedamdesetih kada su tu doseljavale mlade obitelji. Danas su to umirovljenici čija su djeca već odselila i priznajem da uopće nisam slutila kolika je zapravo prednost živjeti u miru okružena ‘penzićima’, sve dok ispod nas prije godinu dana nisu doselili podstanari. Par oko četrdesete, s dva psića. Počelo je s psećom kakicom u liftu. Nikada prije se ništa slično ni zamisliti nije moglo.

 

Stajala je u liftu barem 24 sata, i nisu je oni počistili. No nije to najgore, već to što su paralelno s kakicom, svaku večer, kao da su programirani, započinjali sa svađama. Najprije smo se suprug i ja pogledavali i nastavljali svatko sa svojim aktivnostima kao da se ništa ne događa. No, kad bi krenule žešće svađe, više nismo mogli ignorirati problem. Imamo dijete koje je počelo ispitivati zašto ‘onaj čovjek’ tako viče. A ni ‘ona žena’ nije bila ništa bolja.

 

Dugo smo bili pristojni i nismo im kucali na vrata, znajući da su otresiti kad dođe do konflikta, iako je ona nevjerojatno ljubazna kad nekog sretne. Jedna je starija susjeda prva pregrizla strah i sram i otišla do njih. Toliko su je izvrijeđali da je plakala tri dana. Oni su i dalje nabijali s vratima, letjela bi tu i tamo i pepeljara ili što već. Postalo je tragikomično jer smo ih ponekad čuli od riječi do riječi, svaku večer je jedan govorio drugome ‘Zbogom ti bilo, odlazim zauvijek’, a mi se ponadali da je agoniji kraj. No, sutradan eno ih, opet šeću pse, vraćaju se, i uskoro krene začarani krug svađa. Vjerojatno je alkohol posrijedi, iako se uvijek trude biti pribrani.

 

Kulminacija se dogodila prije nekoliko tjedana, kada je on bio sam doma i jedan mu je susjed došao u posjetu. Bio je mir u zgradi pa se sve čulo. ‘Čuj, dok ti radiš, ovoj tvojoj neki frajer dolazi na s**s partiju’, čuli smo. Potom su dugo nešto raspravljali, a onda se čulo: ‘Zabit ću joj nož u čelo kada dođe doma’ čuli smo još. Tu smo stvarno već poludjeli te smo ih prijavili policiji. Što je policija riješila ne znamo, ali se mirom još uvijek ne možemo pohvaliti’, ispričala nam je Vera Z. iz Zagreba.

 

Rozalija, Rudeš

 

‘Starijoj susjedi je umro suprug, djece nisu imali, nitko je nije obilazio. Vidjevši njezinu tugu i bol, rekla sam joj da me slobodno zove bude li joj nešto zatrebalo. Dva dana nisu prošla, javila se ona. Prvi put je htjela da joj fotokopiram neke dokumente. Potom da joj se ne javlja odvjetnica, pa mi je diktirala poluprijeteću poruku koju sam joj tipkala na mobitel i slala u njezino ime. Mislila sam, ma neka si žena slučaj izgura do kraja. Često me zvala na mobitel i kako je s 86 godina već malo nagluha, silno viče u mobitel, bubnjići mi pucaju od nje, a ne prestaje s pričanjem. Jednog dana umjesto njezinog imena memorirala sam je kao ‘Ne javljaj se’. Nije dugo trajalo, nabavila je drugi broj, osposobila suprugov stari mobitel. Opet je došla do mene.

 

Kada sam joj rekla da više nemam vremena za takve stvari jer imam obitelj, povukla se. Nakratko, naravno. Počela mi je pred vratima na poklon ostavljati stvari koje više ne koristi: stari sokovnik, stare knjige, poslužavnike, zdjele, noževe. Svako malo nešto, a ja bih to uzalud vraćala, ona je to ‘poklonila od srca i to se ne vraća’. Stoji mi većina toga u podrumu. Jednog jutra me dočekala kad sam krenula na posao i upitala me jesam li se ja tako kasno, iza ponoć, tuširala i prala i sušila kosu.

 

To sam nekako podnijela bez svađe. Nedugo zatim, zvala me da me muž vara, da je došao u dva u noći doma, dok sam ja spavala. Znala sam da je on vani, ma joj, baš je ona razotkrila prevaru stoljeća. Nevjerojatna je, ali stara i jednostavno sam je odlučila držati što dalje od sebe, znajući da je potpuno izbjeći ne mogu, osim ako se odselimo, no to je za sada neizvedivo’, ispričala je Rozalija G.

SUSJEDI IZ PAKLA ‘Nazvala me da mi kaže da me muž vara…’

| Slider, Zanimljivosti |
About The Author
-