SVI TUGUJU OSIM BANJE LUKE: Ovo je pjesma koju Balaševiću nikada nisu oprostili

Hiljade građana Sarajeva, Beograda, Zagreba, Splita, Novog Sada… izašle su u subotu na ulice i, pjevajući hitove Đorđa Balaševića, oprostile se od omiljenog pjesnika i muzičara koji je u petak umro od posljedica Covida-19. Banja Luka je jedan od rijetkih gradova na prostoru ex-Jugoslavije u kojoj je smrt velikog umjetnika skoro prešućena.

Sarajlije su se okupile ispred dvorane Skenderija, a njegovi lik projiciran je na pročelju vijećnice. Balašević je gajio posebne veze sa Sarajevom.

“Želim mu u ime svih Sarajlija reći: hvala ti Đole. Svojim ćeš stihovima i muzikom živjeti vječno, a ovaj te grad neće zaboraviti”, objavio je na Facebooku gradonačelnik Abdulah Skaka.

Pred Skenderijom je održan mini koncert koji je RSG Radio organizirao na preporuku brojnih obožavatelja.

Uz najpoznatije Balaševićeve pjesme okupljeni su pjevali i palili svijeće te ostavljali mandarine i plišane zečeve, simbolički vezane uz jednu od njegovih najpopularnijih pjesama.

Balašević je sa Sarajevom trajno učvrstio vezu počekom opsade u proljeće 1992. godine kada je napisao poznatu anturatnu pjesmu “Sarajevo će biti, sve drugo će proći”, što mu velikopsrpski nacionalisti nikada nisu oprostili. Muziku za tu, u ratu jako slušnu pjesmu, napisao je Zlatko Arslanagić (Crvena jabuka”). Mada je riječ o antiratnoj pjesmi, pjesničkom apelu da prestane ubijenje nedužnih ljudi i rušenje lijepog grada, Balašević se ovom pjesmom teško zamjerio spskom dijelu Banja Luke, koja njegov odlazak s ovog svijeta s koro da i nije registruirala.

Što više mislim, sve manje shvatam
Pećina tuge u meni zijeva
Sve teže rimama ja baratam
Pune mi oči Sarajeva

Što više mislim, sve više slutim
Nađite nekog drugog da pjeva
Ovu ću pjesmu da odćutim
Nema mi pjesme bez Sarajeva

I kada šuti, Sarajevo pjeva
I kad žmiri svjetlucaju mu oči
Suzama kiša u oluk se slijeva
Sarajevo će biti, sve drugo će proći

Balašević je u februaru 1998., u Skenderiji održao dva uzastopna koncerta a publici je tada kazao kako su ga u Srbiji upozoravali da je odlazak u Sarajevo opasan i da bi mogao biti na meti atentatora.

“Znaš šta, dolazeći ovamo bio sam ispraćen iz Novog Sada, studenti su došli rano ujutru pred našu kuću, došao je pekar donio je perece za put. Došao je predsjednik grada, došli su mnogi da pošalju svoju ljubav ovamo sa nama, ima puno ljudi koji misle kao mi a koji nemaju načina da to kažu a koji su mislili na vas. Sad je to lako reći, znaš ono, ali postoje neke stvari, kao ono, možda sam mogao više pomoći, ali pjesma se ne čuje… Ja sam htio pjesmom da spasim svijet. Jedan prosječan minobacač može da zaguši sve stihove koje sam ja ikad napisao… To je tako. Ipak, ja sam rekao doći ću, oni su pitali da li se bojim, osvanuli su to jutro u štampi natpisi ‘Na Balaševića se sprema atentat u Sarajevu’. Ali, samo da vam kažem… Da li se bojim da dođem u Sarajevo? Da se nečeg bojim ja bih se sakrio u Sarajevo. Vidite djeco, ok, ja idem i to je zapisano i to tako mora biti… Ne bojiš se za svoj život, ne bojiš se atentata? Ja kažem, ako je to cijena da dva dana budem na nišanu nekog luđaka, oni su mogli pet godina da budu na nišanu… Eto i meni načina da bar dva dana budem Sarajlija…”, kazao je te 1998. godine poručujući onima koji su smatrali pogrešnim to sto pjeva za proteze djeci stradaloj od granata i mina da im trebaju proteze za mozak.

I Sarajevo mu je i prvo pružilo ruke.

“Vidiš, Sarajevo je srednjeg roda, kao dete – zaigrano, prostodušno, naivno… Beograd je, recimo, taj Beograd… Muškarčina, švaca i galamdžija u raspasanoj beloj košulji, na hoklici pred prepadnutim svircima… i Zagreb je gospon Zagreb… Koketni gebelovski brčići, prefrigani šmek preko jutarnje štampe… Najveću larmu podigne kad zvecne kašičicom o rub porculanske šoljice… Pa gospođa Ljubljana… Snežna kraljica, uobražena, elegantna, racionalna,…koja je tako hladno napustila taj brak iz računa čim je shvatila da računa više nema. A Sarajevo… Lakoverno, detinjasto,…zato ono prvo i pruža ruke…”

Bosni je posvetio i pjesmu Sevdalinka.

Pogledajte video: