Nasilno i podlo uspostavljanje jednakosti između pljačkaša i opljačkanih, a sve u ime „nacionalnog jedinstva“ i „zbijanja redova“ govori o nečistoj savjesti onih koji to rade.

 

 

PONEDJELJAK, 22. MAJ

 

Jučer je jedan hercegovački novinski portal objavio užasan snimak nasilja nad izvjesnim mladićem, kojeg je u kasnim noćnim satima nekoliko napadača mučki oborilo na pod i krvnički udaralo. Na žalost, treba napomenuti da je napadnuti momak Bošnjak, da se incident dešava u jednom naselju na zapadnoj strani Mostara. Nasilje je snimila sigurnosna kamera, a napadači se nisu previše potrudili da sakriju identitet.

 

 

Danas kod kolega i poznanika iz Mostara pokušavam saznati epilog ovog incidenta, provjeriti šta je uradila policija, šta tužiteljstvo, jesu li otkriveni i privedeni napadači. Pa onaj glavni batinaš nije ni bio pokriven, nema su tu šta otkrivati, zna ga cijeli Mostar, oporo mi saopćava mostarski kolega. Veli još i da vođa huligana koji se vidi na snimku ima prijava za nasilje da im se broja ne zna i da nikada nije kažnjavan.

 

 

Jedan sugovornik me uvjerava da nesretni napadnuti mladić uopće nije policiji prijavio batine koje je pretrpio. Razlozi za to su dvostruki: prvo, niko nikada nije odgovarao za desetine sličnih, pa i težih napada navijačkih štemera u zapadnom Mostaru, pa je besmisleno nadati se da će ovog puta biti drugačije. I drugo, prijava policiji mogla bi dodatno razbjesniti huligansku rulju da ponovi napad na svoju žrtvu, ili njegovu imovinu. Kao u Balkanskom špijunu, šuteći nad zlom koje im je počinjeno, žrtve se izvinjavaju zlikovcima koji su tih tukli.

 

 

Jedan sugovornik me moli da ne objavljujem brutalni snimak jer ništa neću tim pomoći napadnutom dečku, a mogu mnogo odmoći bošnjačkoj zajednici u zapadnom dijelu Mostara. Kada žrtva strahuje da se ne sazna istina o teroru koji ju je zadesio, a zlikovca baš briga za to jer je zaštićen svojom većinskom pozicijom i političkim licemjerjem, onda novinaru ne preostaje ništa drugo nego da poraženo digne ruke od svega!

 

 

UTORAK, 23. MAJ

 

Prije pet godina dvojica filmskih autora porijeklom iz bivše Jugoslavije, Petar Radović i Žarko Ivković, snimili su film naslovljen „Something in water“ (Nešto u vodi). U filmu su američkoj publici predstavljena dvojica novih, mladih košarkaša, 19-godišnjaka, koji su te godine stigli u košarkašku NBA ligu. Slovenački vunderkind Luka Dončić i Džanan Musa iz Bosne i Hercegovine, koji je tri godine ranije proglašen najboljim mladim košarkašem Evrope. Film je svjedočio o postjugoslovenskoj školi košarke i radu sa mladim košarkašima.

 

 

Jedan od sugovornika u filmu bio je Emil Tedeschi, jedan od najvećih hrvatskih gospodarstvenika, vlasnik, pored ostalog, i košarkaškog kluba Cedevita. Upravo je Tedeschi inisistirao da u njegov klub dođe 16-godišnji Musa, dječak rođen u Bihaću. Tedeschi u filmu govori: „Musa je umišljeni egomanijak“, pa dodaje: „To su sastojci koje morate imati da bili košarkaška zvijezda“.

 

 

Džanan Musa je te godine prešao u Brooklyn Netse nakon sezone u kojoj nije bio ni u prvoj petroci zagrebačke Cedevite. Za razliku od njega, Dončić je u Dallas Maverickse stigao kao najveća evropska zvijezda, klupski evropski prvak sa Realom i reprezentativni sa selekcijom Slovenije. Zbog toga se činilo da je njegovo filmsko tematiziranje i ravnopravan status sa Musom pomalo nategnuta rediteljska dosjetka.

 

 

 

 

Dončić je već nekoliko sezona jedan od najboljih košarkaša NBA Lige, a Džanan Musa je zauzeo njegovo mjesto i status u Realu i prije dvije noći sa kraljevskim klubom osvojio titulu prvaka Evrope. U intervjuima koje daje u novije vrijeme on govori da više nije nadobudni, pomalno incidentni egomanijak kakvim ga je svojedobno okarekterizirao Emil Tedeschi. Kaže da je primirio i omekšao svoj karakter, da sada više misli na suigrače nego na početku karijere, da je pronašao svoj mir.

 

 

Musa se, naravno, mijenjao tokom godina košarkaške karijere, dotakao je i vrh odlaskom u SAD-u i stropoštao se na dno u turskom Efes Pilsenu, ali je nepromijenjena ostala samo njegova fanatična radna disciplina i posvećenost igri. Smirio je glavu, ali nikad ga nije napustila svijest da mora raditi mnogo više od svojih suigrača da bi dobio status kakav zaslužuje. Sve je to i prošle godine kada je nastupao za mali klub Breogan, a pogotovo ove godine u Realu, adekvatno nagrađeno: uvršten je među pet najboljih igrača i Evropske i Španjolske lige.

 

 

U madridskom klubu Džanan Musa je nastavio zvjezdani put košarkaša sa ovih prostora koji su svojedobno trasirali Mirza Delibašić i Dražen Petrović, a nastavili Nikola Mirotić i Luka Dončić. Biti u takvom društvu ogromna je privilegija, ali nije konačan cilj još uvijek mladog Bišćanina. Njegov krajiški borbeni karakter i eksplozivna sportska strast nepredvidivi su u svojoj džinovskoj, ali zdravoj ambiciji!

 

 

SRIJEDA, 24. MAJ

 

Hapšenje Abdulaha Skake, aktuelnog ambasadora BiH u Maleziji, pokrenulo je val prilično otvorenog gunđanja i zabrinutih reakcija unutar dijelova bošnjačke političke, akademske, medijske i vjerske scene. Aludirajući da su u desetak dana uhapšena dva sarajevska općinska načelnika i bivši gradonačelnik, odnosno dvojica aktuelnih ambasadora, jedan intelektualac – tviteraš je zabrinuto poručio da će ovi događaji „stvoriti nepovjerenje Bošnjaka prema pravosuđu“. Nije baš jasno: zašto bi hapšenje ljudi optuženih za ozbiljna krivična djela i težak kriminal brinulo i uznemiravalo ikoga drugog osim njih samih? Ono što eventualno može frustrirati Bošnjake kao većinski narod u općinama i sredinama u kojima su uhapšeni načelnici i gradonačelnik stolovali, jeste saznanje da se političari godinama mogu razmetati milionima javnog novca bez ikakve odgovornosti. Opljačkani, u ovom slučaju poreski obveznici u Sarajevu, nikada nisu i nikada neće biti solidarni sa svojim pljačkašima! Nasilno i podlo uspostavljanje jednakosti između pljačkaša i opljačkanih, a sve u ime „nacionalnog jedinstva“ i „zbijanja redova“ govori o nečistoj savjesti onih koji to rade.

 

 

 

 

Ovim se povodom oglasio i reisu-l-ulema Husein efendija Kavazović. On je dao načelnu podršku radu pravosuđa tvrdnjom da svi moraju odgovarati za svoja djela i da niko ne može biti iznad zakona. No, on je izrazio i određenu zabrinutost kroz pitanje jesu li Bošnjaci jedini i najveći kriminalci u ovoj zemlji. Također smatra da je ostavljen prostor sumnji „da politika utječe na to ko se i kada procesuira“.

 

 

Budući da se istragom kriminala sarajevskih načelnika i gradonačelnika bavilo Kantonalno tužiteljstvo u Sarajevu, odgovor na pitanje zašto su samo Bošnjaci na udaru zakona je jednostavan: zato što su, uz izuzetak Srđana Mandića, samo Bošnjaci na čelu sarajevskih općina! Da li možda sarajevski tužitelji trebaju malo prikočiti sa istragama i čekati da se aktiviraju tužiteljstva u Hercegovini i RS?

 

 

Drugo pitanje koje se iščitava iz zabrinutosti za pritvorene bošnjačke političare glasi: zašto se hapse baš sada? Pri tom se aludira na aktuelni politički kontekst, odnosno promjenu u strukturama vlasti.

 

 

Za svakog ko golim okom, samo amaterski, prati dešavanja na kriminalno-političkoj pozornici, jedino adekvatno pitanje je ZAŠTO TEK SADA?!

 

 

Krivična djela za koja se terete Ibrahim Hadžibajrić, Senaid Memić i Abdulah Skaka počinjena su prije nekoliko godina, neka čak i prije cijelu deceniju i niko ništa nije poduzimao. Na primjer, prije više od tri godine Financijska policija Federacije je napravila iscrpan izvještaj o nezakonitostima u poslovanju Gradske uprave i njenog šefa Abdulaha Skake, Kantonalni MUP također. On ne samo da nije sudski odgovarao, nego je nagrađen ambasadorskom funkcijom u Kataru. Zbog toga je nepošteno i maliciozno optuživati aktuelnu vlast da utiče na pravosuđe da procesuira određene političare. I pri tom amnestirati prethodnu vlast koja je godinama činila sve da zataška kriminal, pljačku, lažne diplome, sukobe interesa svojih istaknutih članova…

 

 

ČETVRTAK, 25. MAJ

 

Benjamina Karić, gradonačelnica Sarajeva, prije dva dana je bez ikakvog razloga i povoda prošetala crvenim tepihom na filmskom festivalu u Cannesu. Po povratku u surovu i nezdravu realnost Sarajeva je primila i nekim darovima zakitila članove opskurne nevladine organizacije Antidayton. Izledalo je da je i taj potez gradonačelnica učinila bez povoda, ali je kasnije objasnila da ipak nije. Zahvalila se predstavnicima Antidejtona na njihovom humanitarnom radu i pomoći građanima Turske i Sirije nakon razornih zemljotresa. Na, kako se to kaže, marginama sastanka, antedejtonovci predvođeni svojim liderom Nihadom Aličkovićem su od gradonačenice tražili i dobili podršku za svoje naredne akcije. Jedna od njih je skoro obilježavanje Dana bijelih traka posvećenog žrtvama ratnih zločina i etničkog čišćenja i 101-om ubijenom djetetu u Prijedoru.

 

 

Uzaludno su ljudi iz Prijedora, bošnjački aktivisti, prethodnih godina apelirali na tobožnje zaštitnike i čuvare sjećanja iz Sarajeva da komemoriranje tog užasnog dana ne zloupotrebljavaju i ne politiziraju. Gotovo su ih preklinjali da im ne pomažu, jer osiono sarajevsko pomaganje nanosi samo štetu i komplicira procese pomirenja i općenito života u Prijedoru. Pseudopatriotske grupe iz Sarajeva, u kakve svakako spada dotični Antidejton su autore tih poziva, poput aktivista Edina Ramulića, ili Refika Hodžića, kočijaški vrijeđali, prijetili njima i njihovim familijama.

 

 

Nikakvog odziva nije imao ni apel iz Prijedora upućen vlastima u Sarajevu, da dostojanstveno i bez politiziranja obilježe mjesta stradanja Srba u glavnom gradu BiH. Gradonačelnica Sarajeva bi, tvrdili su, na taj način najbolje pomogla Bošnjacima Prijedora u njihovim komemorativnim akcijama.

 

 

Gdje god su se pojavili članovi grupe Antidejton iza njih su ostajali nered, mržnja i antagoniziranje javne scene. U katoličkoj crkvi u Kraljevoj Sutjesci su prije desetak godina izveli primitivni, nepriličan i uvredljiv prerformans. Bili su u prvim redovima rušilačkog pohoda u kojem su zapaljene državne institucije 2014. Njihov lider Aličković šarlatanski se bavi revizijom istorije i preferira rušenje vlasti na ulicama, mobiliziranjem masa.

 

 

 

 

Gradonačelnici Sarajeva Benjamini Karić nije ovo prvi put da zaboravlja da je ona na čelu glavnog grada BiH, i da Sarajevo nije njena privatna činovnička prćija. Karićka nije birana voljom građana, nego stranačkim šibicarenjem i providnim prevarama. Njenog prethodnika, uhapšenog Abdulaha Skaku, tužiteljstvo tereti da je korumpirao gradske vijećnike i na taj način minirao izbor Bogića Bogićevića za gradonačelnika Sarajeva. Časna i moralna osoba nakon skandaloznog poniženja Bogićevića, ne bi prihvatila da sjedne u fotelju iz koje je on surovo izbačen. Benjamina Karić to nije odbila, nego je bez dileme i trunke griže savjesti uskočila umjesto Bogićevića.

 

 

Ponovimo to još jednom da bude jasno: izbor Karićke je bio rezultat kriminalnog projekta uklanjanja Bogićevića. Od tada pa do danas gradonačelnica se svojim potezima i sveukupnim djelovanjem udvara Skakinoj izbornoj bazi, a ne biračima vlastite stranke – SDP-a. Odbijanjem da na spomeniku nedužno ubijenim srpskim civilima na Kazanima navede imena ubica, ignoriranjem sarajevske Parade ponosa, pa evo i nagradama deklariranim borcima protiv ustavnog poretka, Benjamina Karić se nametnula kao ikona ljute i bahate bošnjačke konzervativne desnice. Skaku su svojevremeno na vlast kriminalnim marifetlucima i ucjenama doveli njegovi jarani iz SDA; na isti je način, kako tvrde tužitelji, Skaka ostavio Sarajevo „u amanet“ svojoj nasljednici Benjamini Karić.

 

 

PETAK, 26. MAJ

 

Milorad Dodik prekinuo je višednevnu turneju po Rusiji i Azerbejdžanu da bi mogao stići u Beograd i govoriti na velikom stranačkom mitingu Aleksandra Vučića i njegove Srpske napredne stranke. Tokom posjete Rusiji Dodik se sreo sa predsjednikom Vladimirom Putinom i pohvalio se da je sastanak trajao punih sat vremena. Šta se još na tom sastanku desilo osim što je još jednom iskazao svoju bezgraničnu lojalnost i bezuslovnu servilnost prema ruskom autokrati, nije poznato. Predsjednik RS razgovarao je i sa najutjecajnijim Putinovim obavještajcem Nikolajem Patruševim te sudjelovao na sigurnosnom forumu koji je imao izraženu antizapadnu agendu i antievropsku retoriku. Dodik je, dakle, tokom ove turneje sa svojim sugovornicima, ako je suditi po škrtim medijskim izvješćima, najviše razgovarao o sigurnosnim temama. Ta pitanja jesu ključna i presudna za Rusiju, koja je u otvorenom ratu protiv Ukrajine, koji se posljednjih dana preselio i na njezin teritorij. Sa druge strane, u RS kojeg je Dodik predstavljao u Rusiji, sigurnosna pitanja nisu prioritet, niko ne ugrožava, niti dovodi u pitanje taj bosanskoherecegovački entitet. Tamo su dominantni problemi socijalno-ekonomske prirode, vezani su za financijsku stabilnost, standard građana, demografsko urušavanje, iseljavanje… Na pomoć Rusije u rješavanju tih pitanja Dodik ne može računati. Neće pomoć moći dobiti ni na drugoj strani od SAD i zemalja Evropske unije sve dok se ponaša kao agent ruskih interesa na Balkanu i Evropi.

 

 

Na večerašnjem režimskom mitingu u Beogradu voditeljica programa je Dodika nazvala pogrešnim imenom, najavila ga je kao Milana Dodika. Možda je riječ o slučajnoj grešci, nenamjernom previdu, ali budući da su organizatori predvođeni Vučićem vodili računa o svakoj sitnici, malo je vjerovatno da su omaškom krivo predstavili gosta iz Banja Luke. Đavo je, poznato nam je, u sitniciama, pa će prije biti da su ga na taj način upozorili na njegovu stvarnu važnost i političku težinu. Za nekog poput Dodika ko o sebi javno, nadmeno i neukusno govori kao o vrijednosti od nacionalnog značaja, to je ozbiljna poruka i neugodno prizemljenje sa autokratskih visina.

 

 

 

 

Pored Dodika, beogradskom mitingu prisustvovali su i drugi najviši funkcioneri RS, Željka Cvijanović, Radovan Višković, Nenad Nešić, Petar Đokić… No, opći je utisak da među političarima ovog entiteta za odlazak u Beograd nije vladao entuzijazam na kakavog su organizatori računali. Pogotovo je izostao entuzijazam građana RS čiji je odziv bio skroman, bez kolektivne euforije i masovnih, organiziranih putovanja.

 

 

Posebno je zanimljiv slučaj Jelene Trivić, donedavne Dodikove rivalke na izborima za predsjednika RS. Ona je danima najavljivala svoj odlazak na miting Aleksandra Vučića. Pri tom je ostavljala dojam da ona i njezin politički projekat Narodni front imaju ozbiljnu podršku beogradskih vlasti, da je je vide kao alternativu Dodiku i njegovoj garnituri na vlasti. No, njeno prisustvo večerašnjem mitingu bilo je skoro anonimno, nevidljivo, izvan medijske pažnje. Niko je nije primijetio, slikao, razgovarao sa njom. Dodika, kojeg prema izjavama koje daje, ona i dalje ne priznaje kao predsjednika, bila je prisiljena slušati zajedno sa hiljadama drugih prisutnih na mitingu.

 

 

Sve ovo ukazuje na isto: probleme koje imaju političari u RS, ali i cijeloj BiH, voljeli oni to čuti, ili ne, ipak će na koncu biti prisiljeni rješavati kod vlastite kuće sa političkim partnerima sa kojim su formirali vlast. I Vladimir Putin i Aleksandar Vučić imaju previše svojih problema.

 

 

SUBOTA, 27. MAJ

 

Sinoć je tokom trajanja Vučićevog mitinga neko na beogradskim televizijama ovaj događaj uporedio sa Woodstockom, najmasovnijim muzičkim spektaklom u istoriji rock muzike, održanom prije 54 godine na jednoj farmi u SAD-u. Ali, dodao je taj analitičar, za razliku od Woodstocka sa kojeg se nekoliko stotina hiljada ljubitelja ove muzike tokom trodnevnog festivala nije razilazilo ni zbog kiše i nevremena, beogradski miting kiša je skoro prepolovila.

 

 

Kiša je nemilice padala i tokom večerašnjeg okupljanja građana u Beogradu, četvrtog po redu, organiziranog protiv nasilja. Ponovo je na ulicama glavnog grada Srbije potekla rijeka od nekoliko desetina hiljada ljudi. Nikoga kiša i loše vrijeme nisu natjerali da odustane. Bio je to potpuno drugačiji skup u generacijskom, kulturološkom i socijalnom smislu. Za razliku od Vučićevih pristalica koji su hiljadama autobusa dovoženi, koji su potkupljivani novcem i ucjenjivani radnim mjestima, večeras su gradske ulice ispunili mladi ljudi, ljuti i odlučni da promijene svoju lošu beskonačnost i živote koje su im pojeli vladajući skakavci.

 

 

Poređenje Vučićevog mitinga sa Woodstockom funkcionira na još jednoj ravni: većina njegovih sudionika su suvremenici američkog muzičkog hepeninga i vršnjaci hipija koji su se na njemu okupili. Na građanskim protestima protiv nasilja okupljaju se neki novi klinci, dobrovoljno i bezuslovno. Riječ je o generaciji EXIT-a, muzičkog festivala koji se zadnjih dvije decenije održava u Novom Sadu. Da, u Srbiji je trenutno na sceni sukob, starih, staromodnih, prevladanih ljudi i programa iz prohujalih vremena i novih milenijalaca odgajanih na po-etici EXIT-a. Nijedna normalna vlast ne bi smjela dopustiti luksuz, niti rizik da protiv sebe ima takve mlade, pametne, nepotkupljive protivnike!

 

 

NEDJELJA, 28. MAJ

 

Građani Sarajeva danas su izašli na ulične proteste dva dana nakon što je obijesni, pijani, ubica na cesti automobilom usmrtio jednu djevojku, a teško ozlijedio još dvije. Ne dešava se to prvi put u ovom gradu, sličnih smo se tragedija nagledali proteklih godina, sarajevska su groblja puna žrtava saobraćajnih udesa. I ovaj put, kao i svaki prethodni, imamo isti tipski profil tragično stradalih žrtava i njihovih motoriziranih bahatih ubica. Žrtve su nedužni, pristojni, obrazovani svijet, pješaci proleteri, koji pošteno žive, rade, studiraju, ponašaju se građanski učtivo i odgovorno na studijima, poslu, na ulici. Ubice su raspojasani, bahati, nevaspitani, agresivni skorejevići, netaknuti saobraćajnom, niti bilo kakvom drugom kulturom, imuni od brige za tuđe živote i sudbine.

 

 

Svirepo ubijena 25-godišnja Azra Spahić bila je doktorica, uzorna i omiljena među kolegama. Imala je izvanredan slikarski talent, izlagala je svoje radove, crteže, portrete. Pažljivo je birala društvo i prijateljice. U Sarajevo je iz Bihaća došla studirati i zaposlila se nakon studija.

 

 

 

 

Na drugoj (civilizacijskoj) strani, imamo ubicu za volanom luksuznog automobila. Trkao se i nadmetao po centru grada sa sebi sličnim bitangama. Nije poznato da je igdje zaposlen. Nije posjedovao vozačku dozvolu, niti je ikada sankcionisan zbog toga. Pokušao se ubaciti u politiku kandidirajući se na lokalnim izborima, jer je vidio da se tamo okupljaju likovi njegovog obrazovnog i socijalnog profila.

 

 

Na sarajevskim ulicama u petak uvečer po ko zna koji put je bahata, nekontrolirana, primitivna sila ubila pristojnost i civiliziranost. Privilegirana obijest usmrtila je pošten i odgovoran rad. Nezaštićena, krhka, nježna pamet, odgoj i ljepota nisu imali nikakvih izgleda protiv vandalske, smrtonosne, motorizirane napasti.

 

 

To je slika sa ulica, ali ništa drugačije nije ni u obrazovnim institucijama, u kojima su kupljene diplome vrjednije od mukotrpnog rada i samoodricanja. Tako je u poslaničkim klupama, iz kojih su galamdžije i primati odavno pregazili i protjerali pristojnost, pamet i skrupule. Tako je u ministarstvima za koja su preporuka agresivnost, beskrupuloznost, konjukturni nacionalizam, a znanje, posvećenost, zakonitost su nenadoknadivi hendikepi.

 

 

I, kako pjeva sarajevski bend „Letu Štuke“, pri tome, došli su divlji i istjerali pitome.

 

(SB)

„TJEDNA HEFTARICA“ SENADA AVDIĆA NA TV OBN: Pravo pitanje nije „zašto se baš sada“ hapse „ugledni Bošnjaci“, nego ZAŠTO TEK SADA?