Običnom čovjeku gotovo je nemoguće razlučiti šta je istina, a šta laž od onoga što Konaković govori.
Ta bujica riječi i konstatacija, to nesuvislo nekontrolisano lupetanje koje je ovdje proglašeno za elokvenciju, možda ima za cilj obmanu, ali više proizvodi zbunjenost nego obmanu. To je, razumije se, i gore.
Političkim predstavnicima Trojke nije ostalo ništa drugo do kraja ovog mandata nego da zbunjuju narod. Ništa neće postići s lažima, a sa zbunjivanjem mogu spasiti onoliko rejtinga koliko je dovoljno za političko preživljavanje, piše Patria.
Jer zbunjivanje naroda je efikasnije od obmanjivanja. Obmanjivanje, narod prije ili kasnije razotkrije, ali sa zbunjivanjem ide mnogo teže.
Uostalom, to je i glavni metod “medija” pod kontrolom i finansijskom stimulacijom Trojke. Zbuniti više nego li obmanuti.
Obmanut čovjek, ukoliko naravno nije u pitanju Zukan Helez, prije ili kasnije će shvatiti da je krivo informisan. Zbunjen sa druge strane ne razumije, i daleko je od mogućnosti da razdvoji istinu od laži.
Najglasniji televizijski megafoni Trojke nisu lažovi koliko su zbunjivači, i ljudi koji uvijek i iznova iznose nove neprovjerljive teorije, baš kao je to slučaj sa našim ministrom vanjskih poslova Elmedinom Konakovićem.
Običnom čovjeku gotovo je nemoguće razlučiti šta je istina, a šta laž od onoga što Konaković govori. Ta bujica riječi i konstatacija, to nesuvislo nekontrolisano lupetanje koje je ovdje proglašeno za elokvenciju, možda ima za cilj obmanu, ali više proizvodi zbunjenost nego obmanu. To je, razumije se, i gore.
Jer čemu onda ikakva polemika i govor o društvenim pitanjima kada vlada opća zbunjenost, kada je od javnog prostora napravljen brlog u kojem shodno ambijentu, po sili prilika, moraju prevladavati mediokriteti, čiji glasni povici i urlici demotiviraju svakog pristojnog da se tim pitanjima bavi.
Samo u jednoj takvoj vrsti ambijentalnosti Konaković može biti elokventan, a svako ozbiljno pitanje od važnosti za državu potopljeno u moru gluposti.
Iz mora gluposti danas je izronio i Konakovićev prigovor Željani Zovko koja je, valjda nezadovoljna, što Christian Schmidt još samo nije i formalno stavio Bosnu i Hercegovinu pod ingerenciju Zagreba, kritikovala istog.
A onda se javio retoričar Konaković, i predbacio Željani Zovko da joj Christian Schmidt nije smetao kada je u izbornoj noći suspendirao Ustav FBiH i mijenjao pravila. Nevjerovatno!
Konaković je uputio kritiku onima koji su ga zajedno sa ostatkom Trojke, a po milosti Zagreba, upravo pominjanim supendiranjem Ustava FBIH i mijenjanjem pravila u izbornoj noći, nametnuli za vlast.
Šta je tim prigovorom namjeravao Konaković, to sami Bog zna. Ako je htio nešto slagati, nije uspio jer je slučajno rekao istinu. Istina, on istinu govori samo slučajno, kao što je to sada bio slučaj.
Ono u čemu je uspio jeste da zbuni i sebe i svoje kretenoidne pristalice koje sigurno u njegovom prigovoru Zovki neće vidjeti činjenicu da Konaković sam sebi skače u stomak nego dokaz da “režimski mediji” lažu o tome kako je naš ministar pod političkom kontrolom Zagreba.