Pokušaj uvođenja kapitaliziranog penzionog sistema u BiH – skrivena agenda zapadnih fondova

U posljednje vrijeme svjedočimo sve glasnijim zagovaranjem promjena penzionog sistema u Bosni i Hercegovini (FBiH i RS), gdje pojedini političari i mediji pokušavaju na mala vrata uvesti sistem kapitalizacije koji bi zamijenio postojeći solidarni model.

 

 

 

Među glasnijim zagovornicima takvih promjena je i zastupnik u Parlamentu FBiH Admir Čavalić, koji u javnim nastupima nekritički promovira anglosaksonske liberalne ideje, predstavljajući ih kao jedino rješenje za probleme penzionog sistema u BiH.

 

 

Neodrživa priča o održivosti

 

 

Čavalić u svojim izjavama tvrdi kako “penzioni sistem u našoj državi nije održiv jer je trezorski”, ignorirajući činjenicu da su upravo kapitalizirani penzioni sistemi pokazali najviše slabosti tokom ekonomskih kriza. Njegova preporuka za “dobrovoljna osiguranja” i pozivanje na američki model zvuči primamljivo samo dok se ne sagledaju širi društveni učinci takvog sistema.

 

 

Skriveni trošak prelaska

 

 

Ono što zagovornici kapitaliziranog sistema vješto izbjegavaju spomenuti jeste ogroman tranzicijski trošak. Stručne analize pokazuju da bi BiH trebala gotovo 20 milijardi dolara za prelazak sa solidarnog na sistem kapitalizacije.

 

 

Odakle siromašnoj državi poput BiH takva sredstva? Na to pitanje Čavalić i slični zagovornici nemaju odgovor.

 

 

Iskustva bogatih vs. siromašnih zemalja

 

 

Kapitalizirani penzioni sistemi funkcioniraju donekle zadovoljavajuće samo u izuzetno bogatim zemljama s jakim i stabilnim finansijskim tržištima. No čak i tamo, mirovinski fondovi često djeluju parazitski prema domaćem i stranom gospodarstvu, koristeći novac iz doprinosa za finansiranje rizičnih privatnih projekata koji nerijetko propadaju ili postaju meta pljačke.

 

 

Slučaj Francuska vs. SAD

 

 

Poredeći kvalitet života penzionera u Francuskoj (gdje dominira solidarni sistem) i SAD-u (gdje prevladava kapitalizirani sistem), rezultati su više nego očiti. Francuski penzioneri uživaju znatno veću socijalnu sigurnost i kvalitet života, dok američki često zavise od dobrih (ili loših) odluka privatnih fondova, koji prvenstveno brinu o profitu, a ne o dobrobiti penzionera.

 

 

Korijeni agende

 

 

Pitanje je zašto neki političari, poput Čavalića, tako zdušno promoviraju model koji je u drugim tranzicijskim zemljama izazvao katastrofalne posljedice?

 

 

Razlog možemo tražiti u snažnom lobiranju međunarodnih finansijskih institucija i privatnih osiguravajućih kompanija koje u takvom sistemu vide priliku za ostvarivanje profita na račun radnika BiH.

 

 

Zaključak

 

 

Solidarni sistem penzijskog osiguranja, unatoč svim izazovima s kojima se suočava, i dalje predstavlja najhumaniji i socijalno najpravedniji model, posebno za zemlje s ekonomijom poput bosanskohercegovačke.

 

 

Umjesto ishitrenog prihvatanja neoliberalnih rješenja, BiH treba raditi na unapređenju postojećeg solidarnog sistema, povećanju zaposlenosti i borbi protiv sive ekonomije.

 

 

Svaki pokušaj uvođenja kapitaliziranog sistema u trenutnim uslovima bio bi ne samo ekonomski neodrživ, već i društveno štetan, jer bi doveo do stvaranja nove generacije siromašnih penzionera i dodatno produbio već ionako velike socijalne razlike u bosanskohercegovačkom društvu.

 

(Logicno)

Pokušaj uvođenja kapitaliziranog penzionog sistema u BiH – skrivena agenda zapadnih fondova

About The Author
-